AVTOIMUNSKE BOLEZNI

DA SAM PONOVNO DIJETE, JA BIH …

Čitanje za jače živce: kako samouništenje djeluje u najboljoj namjeri? Sličnost samouništenju u sportskoj rekreaciji nije slučajna.

Zdravlje je osnovna životna potreba. Zdravlje bi trebalo biti normalno stanje cjeline, a bolest iznimka. Bolest se javlja kada je složenost funkcioniranja cjeline niža od zahtjeva okoline, iz čega proizlazi da bolest ne može biti osnovno stanje života, jer se tada život uopće ne bi mogao razvijati.

U svom radu, međutim, otkrivam da je stanje većine ljudi upravo suprotno i da je većina dovedena do bolesti samouništenjem u dobroj namjeri. Osnova za to razvijena je u ranom djetinjstvu.

PREBERI VEČ »

SUZBIJANJE BOLI DONOSI SAMO VIŠE BOLI

Samo ustrajno, svjesno, pažljivo i znatiželjno istraživanje i pronalaženje jednostavnijeg načina za izvođenje pokreta i učinkovito izražavanje osjećaja uklanja bol i mijenja razmišljanje.

Senzorna motorička amnezija i nedostatak vremena tjeraju ljude da usmjere pažnju na budućnost ili prošlost.

Samo ustrajno, svjesno, pažljivo i znatiželjno istraživanje i pronalaženje jednostavnijeg načina za izvođenje pokreta i učinkovito izražavanje osjećaja uklanja bol i mijenja način razmišljanja. Svjesna kontrola i povećanje učinkovitosti; počinjemo ispravnije koristiti vlastitu energiju i vrijeme.

PREBERI VEČ »

KONTROLA EGA

Što je ego? Ego nam omogućuje da promijenimo svoju okolinu kako bismo udovoljili svojim potrebama i željama ili nas prilagodio svojoj okolini.

Život je dugo i sve više otuđen od tijela i prirodnih zakona i pravila po kojima tijelo mora funkcionirati. Stoga se sa sve više i više prepreka suočavamo u sve manje i manje vremena i potreba za prisutnošću ega postaje sve učestalija – pa ego preuzima glavnu ulogu u sustavu tijela-podsvijesti-svjesnom.

Ego je stanje svijesti koje nastaje kad se prepreka pojavi i omogućuje nam da je prevladamo ili zaobiđemo. Tada usmjeravamo svijest u suženo stanje i mijenjamo funkcioniranje uma kako bismo usmjeravali funkcioniranje tijela i stvaramo odgovarajući pritisak i pokrete potrebne za reguliranje neravnoteže i povećanje homeostaze – tako da opažamo osjećaje zadovoljstva i konstatiramo da smo dobro.

PREBERI VEČ »

STVARAMO NEGATIVNI STRES I SMANJUJEMO KVALITETU ŽIVOTA

O povezanosti kroničnih bolesti i upala s neispravnošću autonomnog živčanog sustava

 

Za pravilno funkcioniranje imunološkog sustava bit će sve važnije poznavati stanje u kojem se nalazimo te poznavati pristup i metodu koji mogu objasniti kronično aktiviranje određenog stanja, omogućiti njegovo otkrivanje i postupnu promjenu u ispravno.

 

Pomembno je, da znamo prepoznati, v kakšnem načinu delovanja (simpatični ali parasimpatični) je naš avtonomni živčni sistem (v nadaljevanju AŽS), in da smo sposobni čutiti in oceniti, ali je trenutni način delovanja primeren v trenutni situaciji. Največjo škodo nam povzroča ravno nepravilno delovanje AŽS, ko je to neusklajeno s trenutno situacijo, mi pa se tega ne zavedamo.

 

Če je naš sistem primerno razvit, je simpatični način aktiven le, ko smo budni, razburjeni zaradi nevarnosti ali ko se ukvarjamo s telesno dejavnostjo zunaj cone udobja in lahkotnosti.

PREBERI VEČ »

NAŠA VLASTITA ODGOVORNOST

Naše psihofizičko stanje određeno je životnim stilom, mentalnim zdravljem i okolinom, čega smo i sami svjesni. Mnogima će, međutim, nova spoznaja biti i to da se kvaliteta našeg života smanjuje zbog opetovanih mišićnih napetosti, nepravilnog disanja i slabe svijesti o našem tijelu.

Pomoću AEQ metode spoznajemo važnost sposobnosti čitanja poruka tijela i razumijevanja štetnih utjecaja na njega. Naše je tijelo poput računalnog hardvera; ne možemo ga nekažnjeno promijeniti niti možemo provjeriti postoji li greška jer je promjena hardvera već utjecala na softver. Kronična stanja i bolesti u našem životu traže promjene.  Zahtijevaju uređenje sustava kakav je naše tijelo. Naš um je, dakle, poput softvera koji treba redovito provjeravati i istovremeno reprogramirati. Granica do koje se širi naša moć je pravilno prepoznavanje stvarnosti. Isto je i s našim okruženjem. Stvarna percepcija je, stoga, naša odgovornost, s čime sprječavamo neuređena stanja; samo tako ih nećemo prenositi na potomstvo kao što prenosimo svoje dugove.

Za razliku od uma, tijelo ne donosi odluke, objektivno je, nepristrano i ne zavodi. Njegov odgovor na stanje okoline može se izmjeriti te je tako idealno mjerilo kako i u kojoj mjeri okolina utječe na našu unutrašnjost, zdravlje i ponašanje. I to je moguće samo ako smo izvježbani u toj samo-percepciji. Za to je, međutim, potrebno određeno vrijeme, motiv i želja za istraživanjem vlastitih osjećaja, emocija, prošlosti i našeg djetinjstva.

PREBERI VEČ »

DIJAGNOZA: SUMNJA NA ANKILOZANTNI SPONDILITIS

Već duže vrijeme patim od bolova u leđima. Danas postajem svjestan da sam ih uspijevao utišati, iako to ne znači da nisu bile prisutne.  Kroz učenje AEQ metode® spoznajem da kada sam pokušao osluhnuti bol i leđima uspio sam osluhnuti samog sebe.

Bol je tijekom života dolazila u različitim intervalima, a zatim bi nestala. Puno sam se bavio sportom i tijelo mi je bilo snažno, ali su mišići koji su najvažniji bili vrlo slabi jer sam sportu pristupao na pogrešan način.

Prije dvije godine bolovi su bili toliko nepodnošljivi da ih nije bilo moguće ušutkati. Javljali su se uglavnom noću (u lumbalnom dijelu i križima), a preko dana se još i moglo izdržati. Osobni me liječnik uputio Pojavljale su se na rentgen, pregled krvi i MRI. Pregled krvi je pokazao pozitivan HLA-B27, a MRI potvrdio sumnju na ankilozantni spondilitis. Izraz koji teško možete zapamtiti, a još teže izgovoriti.

PREBERI VEČ »

AEQ METODA™ – PRISTUP KA OLAKŠANJU BOLI

AEQ metoda™ je pristup ka olakšanju i liječenju boli baziran na učenju i edukaciji procesa koji omogućuje mišićnu prekvalifikaciju. 

Bolovi i ozljede aktiviraju reflekse čija posljedica su trajno napeti mišići. Pomoću AEQ metoda i vještine kojom nas ona uči ponovno naučimo preuzeti kontrolu nad svojim mišićima i pokretima. Trebamo, dakle, djelovati na razini mozga.

PREBERI VEČ »

OTPOR

Bilo kakvo djelovanje koje ne donosi neposredno zadovoljstvo, koje bi omogućilo osobni rast i razvoj, zdravlje i integritet bez posebnog napora, u čovjeka izaziva otpor. 

Angažman i promišljanje nam omogućuju da takvo djelovanje promotrimo iz različitih kutova. Otpor koji se u čovjeku rađa je u konačnici nastao uslijed konstantne borbe za opstanak. Čak i hodanje uzbrdo za tijelo u tijelu izaziva otpor. Opiremo se, kako fizički, tako i intelektualno i emocionalno. Nadzor nad čuvstvima je nužan da bismo živjeli uravnoteženo, i kao što smo ih razvijali istovremeno s učenjem pokreta i intelekta, tako ih u odrasloj dobi možemo nadzirati usmjerenim kontroliranim kretanjem. Vježbama AEQ metode™ to postižemo vrlo uspješno. Senzorno-motorna amnezija samo je jedan od oblika otpora prema vlastitom napretku, a koji smanjujemo upravo somatskim pokretima.

PREBERI VEČ »

VAŽNOST SVJESNOG „DJEČJEG“ SOMATSKOG NAČINA RAZVOJA

Debbie Ford, svjetski poznata stručnjakinja na polju emocionalnog obrazovanja u jednoj od svojih najprodavanijih knjiga „Zašto dobri ljudi čine loše stvari“ piše sljedeće:

„Najučinkovitija radionica koju vodim je trodnevna obnova pod nazivom Proces sjene (Shadow process). Trećeg dana radionice donesem malu lutku, poput djeteta, nevinog lica i rumenih obraza. Mnogi od nas su, kao djeca, bili upravo takvi. Podignem je da bude vidljiva svima prisutnima i zamolim sve da zamisle da je to mlada, nevina verzija njih samih, koju još uvijek nose u sebi. Zatim tu ljupku, malu lutku položim na stol i pustim par trenutaka da je svi doživimo. Potom naglo, bez upozorenja podignem to djetence, strogo ga pogledam i oštro kažem: Zašto si to učinio?! Neumni idiot, što je tebi?!To ne bi smeo pričati!

PREBERI VEČ »

JUČER I DANAS

Kako vrijeme mijenja stvari i život, promijenjeno ”ja” mora se povremeno uskladiti s prošlim ”ja”. Ponekad smo se morali baviti samo fizičkim aspektima života da bismo preživjeli. Međutim, u današnjem svijetu velik dio naše aktivnosti vrti se oko čekanja i puštanja informacija da nam dolaze, umjesto da ih sami tražimo i napredujemo. Više se ne moramo kretati okolinom da bismo komunicirali sa svijetom, jer moderna tehnologija omogućava svijetu da nas dosegne.

To je stvorilo pogrešan osjećaj samosvijesti i narušenu propriocepciju. U osnovi, ovo je uzrokovalo da se naš um previše odvaja od tijela.

PREBERI VEČ »

ODBACIMO ŠTETNU RUTINU

Zajedno s rastom samosvijesti, povećava se i samokontrola – poboljšavamo kontrolu nad svojim životom i stvaramo realnije prosudbe o stvarnosti. Sve bolje osjećamo nerealne predodžbe koje naš ego ima o sebi i okolini. Time možemo svijet gledati novim očima i oštrijim umom u suradnji s tijelom. Ako promijenimo naučeno ponašanje, koje najčešće proizlazi iz straha i neprimjerenih odgovora, možemo se riješiti kronično štetnih navika zbog kojih smo često u nevolji i nelagodni ili čak bolesni. Ovime se, međutim, možemo riješiti i okamenjenih uvjerenja.

Koliko puta nam je netko rekao za što smo sposobni?

Najvjerojatnije, uopće nemamo pojma kako su sva iskustva koja smo proživjeli ili kojima smo svjedočili pomogla oblikovati našu osobnost, naša uvjerenja i samosvijest o tome što možemo, a što ne možemo. Naše akcije vode se pretpostavkama koje iznosimo u vezi s našim prošlim iskustvima, umjesto da se vode objektivnom prosudbom. To je previše subjektivno, uglavnom zbog blokade osjeta iz tijela koje umu omogućuju da definira stvarnost. Dakle, sve češće donosimo odluke pod utjecajem prošlih iskustava, što za nas nije uvijek najbolje, jer nam sadašnjost nudi različite informacije i znanje. Zbog tereta loših iskustava, često niti ne znamo što odlučiti – i zato čekamo.

PREBERI VEČ »

ŽELJA ZA RJEŠAVANJEM PROBLEMA

Ako želimo promijeniti naše stanje, moramo postati svjesni uzroka, koji je skriven duboko u nama. Možda ćemo to stanje početi spominjati, žaliti se na njega, ili ga prepoznati kod drugih ljudi. Nekako isplivava na površini naše pozornosti i s njim počnemo uspostavljati odnos.

Često potražimo učitelja, prijatelja, radionicu ili knjigu koja počinje u nama buditi novi pristup u rješavanju naših problema. U ovoj prvoj fazi često reagiramo na način tako da nam se pristup čini glup i da nema smisla. Možda nam se čini previše jednostavno ili neprihvatljivo za naš način razmišljanja, ne želimo to učiniti ili se opiremo svim silama. Možda nas pomisao, da bi to učinili, čak i naljuti. Ova reakcija je dobra ukoliko shvatimo da je to prvi korak u našem procesu ozdravljenja.

Ljudi kažu da je svaka reakcija koju ćete možda osjećati dobrodošla jer pokazuje da je proces promjene počeo, iako još uvijek nije završen. Proces počinje u trenutku kada počnemo razmišljati o tome da bi nešto mijenjali. Nestrpljenje je samo još jedan oblik otpora. To je opiranje učenju i mijenjanju. Zahtijevamo li da se stvar riješi u trenutku, ne dajemo si vremena da naučimo lekcije povezane s problemom koji je prisutan.

PREBERI VEČ »

ULOGA DJETINJSTVA U RAZVOJU KRETANJA

Odrastajući u doticaju sa mnoštvom informacija koje sačinjavaju svijet koji nas okružuje većina nas se niti ne sjeća svog djetinjstva, kako smo i što naučili dok smo bili djeca. Naš se sustav usvajanja informacija odvija preko kinestetičko – senzorne ( osjetilne ) memorije i mašte. To je naša urođena sposobnost prepoznavanja kako mišićnih podražaja pri kretnjama tako i položaja našeg tijela u odnosu na unutarnju ravnotežu.

Uzmimo za primjer čest način sjedenja pri čemu križamo desnu nogu preko lijeve. Pri tom naš mozak neće zamijeniti lijevu nogu za desnu samo zato što se ona tom prilikom nalazi na istoj strani kao i desna nam ruka ili desni bok. Tu nam sposobnost razlučivanja omogućuje naš unutarnji sustav automatiziranog prepoznavanja položaja dijelova našeg tijela.

Kao djeca stječemo vještinu koordinacije i orijentacije, sposobnost razlikovanja položaja našeg tijela kako u prostoru oko nas tako i u odnosu na naš unutarnji sustav ravnoteže, te spoznajemo razlike u odnosu desno – lijevo, gore – dolje i stječemo uvid u domet i eventualne fizičke mogućnosti našeg tijela, gdje ono završava i počinje svijet oko nas. Odrastanjem te naučene osnovne senzorne informacije bivaju zakinute i djelomično zaboravljene.

PREBERI VEČ »

RAZUMJETI BOL

Mnogo nas iz dana u dan živi s boli koju ne znamo prevladati. Možda zauzima malen i neznatan dio naših misli kojem je podređen cijeli naš život.

Znamo li što je to bol?

Složiti ćemo se svi da je to nešto čega bismo se rado riješili. No, pogledajmo odakle dolazi i što nam pokušava reći. Pogledajmo što od nje možemo naučiti.

PREBERI VEČ »

LIJEVI, DESNI ILI ZAUSTAVNI TRAK?

Odlučimo li učiti AEQ metodu™ moramo biti svjesni da je to dugoročno iskustveno učenje * čija je svrha unaprjeđenje komunikacije između fizičkog i svjesnog (tijela i svijesti). Dugoročno iskustveno učenje odnosno učenje temeljem iskustva danas poznaje i koristi sve manji broj ljudi, prvenstveno zbog nedostatka raspoloživog vremena.

Svi oni koji učenjem AEQ metode™ žele ukloniti fizička ili karakterna ograničenja su duže vrijeme živjeli ili žive u nedostatku vremena. U prošlosti takav način života nije bio pravilo, a današnja žurba i egocentričnost bi u takvom prirodnom okruženju bila vrlo brzo kažnjena. To, međutim, ne znači i da smo se drugačijem načinu života današnjice strukturalno i funkcionalno prilagodili na fizičkoj razini. Na tu nas razliku i nedosljednost tijela u dugoročnoj (ako ne i trajnoj) brzini tijelo sve više upozorava neugodnim osjećajima, bolovima i bolestima te nas tako prije ili kasnije prisiljava da se na autocesti života iz preticajnog povučemo na zaustavni trak istovremeno se nadajući da će nam netko pomoći.

PREBERI VEČ »

INTEGRITET I SVJESNOST

Čovjek bez svijesti bio bi poput robota: savršen u svom pokretu. Ne bi se kretao previše ili premalo u bezuvjetnoj ciljanoj orijentaciji.

Bio bi oslobođen osjećaja, razmišljanja, i zaštićen od boli. Obzirom da čovjek nije stroj, ispravno je da se pažljivo posveti svojoj svijesti. Samosvijest nam je urođena i omogućuje nam donošenje odluka i izbora. Slobodniji smo tijelom i duhom, lakše usmjeravamo svoj život, dok nas neznanje čini zatočenicima začaranog kruga problema i bolesti.

PREBERI VEČ »