AEQ IN ČUSTVA
OSTANITE U UNUTARNJOJ RAVNOTEŽI
Učeni smo i obrazovani da moramo nešto stalno raditi. Ovo uvjerenje proizlazi iz modernog potrošačkog društva. Podložni smo mu samo ako naše tijelo i osjećaji ne mogu utjecati na naše misli, odluke i postupke.
Prekid veze dovodi do prebrzog rada uma i načina djelovanja svijesti koji povećavaju anksioznost. Tijelo to ne može pratiti jer je podređeno stvarnom stanju i predano je sinkronizaciji životnih procesa. Svijest ima manje utjecaja na funkcioniranje tijela, većina životnih procesa odvija se autonomno. Međutim, koliko god svijest imala utjecaja, možemo je iskoristiti u svoju korist za promjenu svog fizičkog funkcioniranja. To je posebno važno kada se prilagodimo promjenama u našoj okolini. Pretjerana neusklađenost svijesti i tijela dugoročno šteti: dovodi do neučinkovitosti, boli i bolesti.
Postoji nekoliko razloga za stanje nepovezanosti duha i tijela. Čovjekovo uspravno držanje podiglo je glavu iznad tijela. Ljudski mozak je izvanredno, daleko najsloženije stvaranje prirode koje nam je poznato. Ljudska sposobnost razumijevanja i razmišljanja fascinantna je i iznenađujuća. Remekdjela stvorena u kulturi ili važni znanstveni izumi i otkrića čovjeka vode ga da poveže svoj um s Bogom. Ta je ideja već izražena u Bibliji. Čovjeku je bilo zabranjeno jesti plod s drveta znanja kako ne bi postao Bog. Znamo, međutim, čovjek je jeo s ovog drveta. U razvoju civilizacije započelo je odvajanje duha i tijela, ali sve se više možemo složiti da je uništavanje ove ravnoteže i sve veća uloga uma i sve veća podređenost tijela .
SVIJEST O VLASTITOM TIJELU ILI KONTAKT SA STVARNOŠĆU
Kroz tijelo osjećamo svoj unutarnji i vanjski svijet i sa njim reagiramo na oba svijeta. Ako su osjećaji i reakcije nepravilni dolazi do sve većih problema. Učenjem AEQ metode mijenjamo te odnose i stvaramo jači i jasniji kontakt sa stvarnošću okoline i tijela.
Na temelju stvarnosti tjelesnih osjeta, naš identitet ima sadržaj i strukturu.
Za svakog od nas osnovna je stvarnost naše tijelo. Gubitak utjecaja tjelesnih osjeta na funkcioniranje uma i ravnoteže mijenja život i stvara kronično suženje i neispravnost senzorno-motorne povratne sprege. Karakteristično je za osobu u takvom stanju da:
(1) slijedi nerealne ciljeve ili se drži iluzija,
(2) nije uzemljena i ima snažan osjećaj fizičke bespomoćnosti,
(3) izgubila je nadu i vjeru.
Osobi koja nije prizemljena nedostaju nada i vjera te slijedi nerealne ciljeve. S druge strane, osoba koja je prizemljena ima vjeru i nadu i u kontaktu je sa stvarnošću. Najbolji opis osobe koja je u kontaktu sa stvarnošću, prizemljena je i vjeruje u sebe, ali takva je situacija danas izuzetno rijetka, jer suvremeni način života ovu vezu čini nemogućom.
DA SAM PONOVNO DIJETE, JA BIH …
Čitanje za jače živce: kako samouništenje djeluje u najboljoj namjeri? Sličnost samouništenju u sportskoj rekreaciji nije slučajna.
Zdravlje je osnovna životna potreba. Zdravlje bi trebalo biti normalno stanje cjeline, a bolest iznimka. Bolest se javlja kada je složenost funkcioniranja cjeline niža od zahtjeva okoline, iz čega proizlazi da bolest ne može biti osnovno stanje života, jer se tada život uopće ne bi mogao razvijati.
U svom radu, međutim, otkrivam da je stanje većine ljudi upravo suprotno i da je većina dovedena do bolesti samouništenjem u dobroj namjeri. Osnova za to razvijena je u ranom djetinjstvu.
RAZUMJETI BOL
Mnogo nas iz dana u dan živi s boli koju ne znamo prevladati. Možda zauzima malen i neznatan dio naših misli kojem je podređen cijeli naš život.
Znamo li što je to bol?
Složiti ćemo se svi da je to nešto čega bismo se rado riješili. No, pogledajmo odakle dolazi i što nam pokušava reći. Pogledajmo što od nje možemo naučiti.
PROMJENA I TRANZICIJA
Promjena je obično ono što želimo od drugih, zar ne?
Sami se ne želimo mijenjati iako očekujemo da će se promijeniti svi ostali što će zauzvrat promijeniti i naš život ili na njega utjecati. No, nužno je da sve promjene koje očekujemo moraju proisteći iz naše unutrašnjosti.
Promjena znači oslobođenje od sprege osjećaja odvojenosti, izolacije, usamljenosti, straha i boli. Promjena označava stvaranje života u kojem se možete opustiti i uživati “punim plućima”. Ako na promjenu gledate kao na unutarnje čišćenje malo po malo sve bude uspješno sređeno. Da biste počeli primjećivati rezultate ne morate učiniti naglu promjenu iz korijena. Ukoliko učinite i mali pomak osjećati ćete se bolje.
EMOCIJE I AEQ METODA®
Radost, bijes, tuga, briga, strah, … emocije kojima odgovaramo na događaje koji nam se čine važnima. Za sve ove emocije možemo reći da imaju tjelesnu komponentu koja se odražava u tijelu, utječu na teksturu mišića i njihovu napetost.
Kada se pokrenu jake emocije, javljaju se fiziološke reakcije. Povećava se funkcija simpatičkog živčanog sustava, povećava se broj otkucaja srca, povećava se krvni tlak, brže dišemo, preplavljuje nas adrenalin, tjelesni mišići su spremni za aktivnost (borba, bijeg).
AEQ DISANJE
Primanje/davanje, otvaranje/zatvaranje, širenje/skupljanje pojmovi su usporedivi s disanjem – udahom/izdahom.
Svrha disanja je što učinkovitija izmjena plinova između zraka i krvi u plućima. Kisik iz zraka, koji je za čovjeka najvažnija tvar, tako postaje dostupan svim tjelesnim stanicama, a stanice u prisutnosti kisika oslobađaju energiju koja je potrebna za funkcioniranje. S druge strane ugljični dioksid se izlučuje iz tijela, što je proizvod staničnog metabolizma. Ako je disanje prikladno, omogućuje ravnotežu u tijelu i homeostazu u stanicama. Kako se osjećamo, kakvo je naše zdravlje, imunološki sustav, stanje uma, kakvi su emocionalni odgovori, sve nabrojano ovisi o kvaliteti disanja.
Ali koja je realna slika disanja u većini slučajeva? Duboko, sporo nečujno trbušno disanje ili diafragmatično disanje više je domena novorođenčadi i male djece nego adolescenata i odraslih. Zašto se javljaju promjene u obrascima disanja?
INTEGRITET I SVJESNOST
Čovjek bez svijesti bio bi poput robota: savršen u svom pokretu. Ne bi se kretao previše ili premalo u bezuvjetnoj ciljanoj orijentaciji.
Bio bi oslobođen osjećaja, razmišljanja, i zaštićen od boli. Obzirom da čovjek nije stroj, ispravno je da se pažljivo posveti svojoj svijesti. Samosvijest nam je urođena i omogućuje nam donošenje odluka i izbora. Slobodniji smo tijelom i duhom, lakše usmjeravamo svoj život, dok nas neznanje čini zatočenicima začaranog kruga problema i bolesti.
ENTROPIJA I SMISAO BOLI
Glavna posljedica smanjenja važnosti učenja, a tako i vremena koje je u životu namijenjeno učenju i istraživanju, jest smanjenje sposobnosti produžavanja mišića.
Time se rapidno smanjuje i usklađenost skraćivanja i produžavanja mišića koji su zaduženi za određeni pokret. Tako postupno dolazi do povećanja nepravilnosti kretanja, rada, a time i lošije kvalitete života. Entropija nadalje sve jače utječe na naše zdravlje i sposobnosti. Na to nas ponajprije upozorava neugoda i otpor. Ukoliko to stanje ne uklonimo, nadalje sve više, jače i dugotrajnije osjetimo bolove. Ako jw stvarni uzrok i svrha boli nepoznat, pokušavamo je prevladati, ignorirati ili isključiti na različite načine. Kratkoročno nam to ponekad i uspijeva pa stoga u pristupu bolovima ne uspijevamo niti otkriti nedostatke i lažnu logiku. Postupno se naviknemo na bol, prijateljujemo njome i stvaramo uvjete za nastanak kroničnih bolova i sa njima povezanih jakih mišićnih napetosti, preopterećenja vezivnih struktura, zglobova i kostiju. Napetost otežava kretanje, užitak pri gibanju i smanjuje kvalitetu života.
REFLEKSNI OBRASCI
Thomas Hanna identificirao je i definirao tri općenita refleksna uzorka koji su ljudska prilagodba stresu. Svatko od nas ih može prepoznati i osjetiti. Iako su sastavni dio svakog čovjeka, on ih nije nužno uvijek svjestan, a što je najgore mogu ostati aktivirani kronično i podsvjesno. Ti obrasci imaju i dobre i loše strane.
Kada se pojavi odgovarajući uzrok ili potreba, aktivira se određeni refleks in kombinacija više refleksa. Iako je njegovo često aktiviranje, na primjer tijekom stresa, koji se nastavlja događati korisno, da nam omogući odaziv na promjenu u okolini se može na kraju pretvoriti u stanje kojega više nismo svjesni i ne možemo kontrolirati. Ovo stanje prepoznajemo u posebnom držanju i pokretu
REFLEKS ZAMRZAVANJA
Refleks zamrzavanja nastaje istovremenom aktivacijom simatičkog i parasimpatičkog stanja autonomnog živčanog sustava. Do iste dolazi kada limbički sustav otkrije da nije prikladan ni bijeg ni boj te da je smrtna opasnost realna. Trauma žrtve koja ulazi u refleks zamrzavanja drugačije percipira stvarnost. Osjećaj boli se smanjuje, vrijeme se usporava, osoba se zamrzne, otupi i djeluje mrtvo.
Zbog zaštite centra tijela, svijest razvije umrtvljavanje njegove površine kroz povećanje tonusa unutar njega. Freud je zapisao da ”vanjski dio tada prestaje imati strukturu svojstvenu živim bićima i postaje, do određene mjere, anorgansko.” Školjke mekušaca su dobar primjer otvrdnjavanja površine membrane za zaštitu osjetljivijih dijelova organizma.
PROMJENA UMA, A NE “POPRAVAK” MIŠIĆA I STRUKTURE TIJELA
Konvencionalni pristupi za uklanjanje tjelesnih poremećaja koje osjećamo u vidu kroničnih bolova, ograničenja pokretljivosti tijela ili neučinkovitog gibanja, proizlaze iz strukturalnosti tijela i spoznaja o funkcionalnosti mišića i tjelesnih procesa.
Kemijske supstance, kao dio medicinske struke, i jačanje mišićnih skupina, te često dugotrajni rehabilitacijski postupci vrlo su invazivni po tijelo. Najčešće donose samo kratkotrajnu promjenu na bolje uz dugoročno pogoršanje zdravlja. Često kažemo da je tome kriva genetika i da su promjene na gore „normalne i neizbježne“.
Napredovanje
Od trenutka u kojem ste odlučili promijeniti samoga sebe do trenutka u kojem ste postigli željeno prolazite kroz prijelazno razdoblje. Oscilirate između staroga i novoga. Oscilirate naprijed i natrag između onoga što ste bili i onoga što želite biti i što biste željeli imati. Taj tranzicijski dio procesa je sasvim prirodan i normalan. Često čujem riječi: “…sve to mi je poznato…”.Moj odgovor je “što Vas sprječava?”.
Promjena koja treba biti učinjena i njena provedba u djelo su dva zasebna koraka. Potrebno je vrijeme da u potpunosti prihvatite novo i provedete to u djelo. Sve do tada morate pomno pratiti napore koje ulažete u promjenu. Uzmite si dovoljno vremena pozabaviti se promjenom. Jer potrebno je djelovanje, osobni angažman.
Kao što rekoh, najvažnije je koliko se sami potrudite. U tom prijelaznom periodu pohvalite sami sebe za svaki i najmanji korak naprijed. Ne kritizirajte se i ne osjećajte se deprimirano zbog napravljenog koraka unatrag. Iskoristite svaki alat koji vam je na raspolaganju da biste se pomaknuli od staroga na novo.