Samo ustrajno, svjesno, pažljivo i znatiželjno istraživanje i pronalaženje jednostavnijeg načina za izvođenje pokreta i učinkovito izražavanje osjećaja uklanja bol i mijenja razmišljanje.

Senzorna motorička amnezija i nedostatak vremena tjeraju ljude da usmjere pažnju na budućnost ili prošlost.

Samo ustrajno, svjesno, pažljivo i znatiželjno istraživanje i pronalaženje jednostavnijeg načina za izvođenje pokreta i učinkovito izražavanje osjećaja uklanja bol i mijenja način razmišljanja. Svjesna kontrola i povećanje učinkovitosti; počinjemo ispravnije koristiti vlastitu energiju i vrijeme.

Promjene u načinu života koje su došle s modernim dobom uglavnom su nastale izumom parnog stroja i kasnijim izumima. Industrijskom revolucijom razvijeni dio planeta postajao je sve jednostavniji za pretvaranje energije drva i fosilnih goriva u pokret, te je stoga bio manje ovisan o energiji koju je crpio iz hrane za obavljanje posla.

Sve je više ljudi radilo uz pomoć strojeva i uređaja. Kao rezultat ovih promjena u iskorištavanju energije, došlo je do postupnih promjena u svijesti osobe u pogledu svijesti o važnosti vlastite energije. Prije industrijske revolucije najvažnije za preživljavanje bilo je biti dovoljno fizički učinkovit i sposoban učiniti sve što je potrebno uz što manje truda i što više mašte. Ako je čovjek trošio više energije nego što je stekao, bio je u velikim problemima i njegov je opstanak bio ugrožen.

Za pravilnu učinkovitost i domišljatost bilo je potrebno dobro promatrati, testirati, razmišljati i učiti. Učinkovito korištenje vremena nije bilo toliko važno, za razliku od učinkovitog korištenja energije. Savjestan odnos prema kretanju i uređenosti zahtijevao je više vremena i pažnje, pa je tempo života bio puno sporiji, lakoća i promišljenost pokreta i radnji puno veći.

Prirodno okruženje, neprilagođeno čovjeku, najčešće neprijateljsko, tražilo je od čovjeka tog vremena puno pažnje i prilagodbe. Prijenos znanja i vještina s generacije na generaciju bio je vrlo važan i veći dio učenja bio je dugoročan i u osnovi nikada nije završio. Čovjek se većinu vremena morao prilagoditi i poštivati ​​prirodne zakone, jer su se njegova pravila primjenjivala samo u određenim područjima (sela, gradovi), a ne izvan njih. Razvoj okruženja prilagođenog čovjeku ovisio je o ljudskom radu i njegovoj sposobnosti da hranu pretvara u pokret te o održivosti toga. Stoga je viši poredak okoliša postignut uglavnom korištenjem ratnih zarobljenika ili robova.

Industrijskom revolucijom razvijeni dio planeta sve se lakše pretvarao u energiju drva i fosilnih goriva u pokret, te je prema tome bio manje ovisan o energiji koju je crpio iz hrane za obavljanje posla.

Posljedična industrijska revolucija donijela je promjenu u omjeru energije i vremenske učinkovitosti u sve razvijenije dijelove svijeta. Zbog dominacije strojeva, došlo je do viška energije kod čovjeka, a vrijeme je dobivalo sve veću vrijednost. Strojevi se ne osjećaju umorno i nemaju emocije, koje troše puno energije. Zato su ubrzali tempo života pa je vrijeme postalo važna stavka u ljudskom životu. Brži rad strojeva natjerao je ljude da ubrzaju svoje kretanje i rad.

Ogorčenost, mržnja, samosažaljenje, osjećaj krivnje, bijes, depresija, ljubomora, strah od budućnosti oblici su boli.

Razvojem tehnologije uspjeli smo zaobići ograničenja koja ljudsko tijelo ima u dugotrajnoj pretvorbi hrane u kretanje. Glavna smjernica i dalje je bila kako dobiti više s manje, ali način da se to postigne značajno se promijenio tijekom posljednjih 350 godina. Sposobnosti svjesnog dijela uma usmjerili smo na razvoj tehnologije koja nam je omogućila ugodniji život. To je pak potaknulo i učinilo sve neučinkovitiju pretvorbu energije u kretanje, jer je općenito nedostajalo vremena potrebnog za učenje pokreta. Istodobno, mogli smo tjerati tjelesne osjećaje i osjete iz svijesti, jer nisu bili toliko važni za život u okruženju prilagođenom čovjeku kao prije u prirodnom okruženju. Stoga je rast sve veće senzorne motoričke amnezije bio neizbježan.

Uzmimo razvoj automobilske industrije: od 1885. do danas možemo vidjeti izuzetan napredak u promjeni pretvorbe energije goriva u pokret. Razlog takvom napretku nesumnjivo je ogromna količina uložene pažnje, mašte, truda i energije. Urednost i složenost i preciznost poboljšani su u nekoliko klasa, što je donijelo udobnost i sigurnost, kao i pouzdanost. Istodobno, nažalost, razina učinkovitosti ljudskog pokreta opada u razvijenom svijetu.

Zbog veće dostupnosti hrane i energije te uređaja koji rade umjesto nas, svoju smo pažnju, razmišljanje, maštu i napor usmjerili na što bolje korištenje vremena koje je omogućilo puno energije. Bez ovoga se promjena ne bi mogla dogoditi. Svi znamo da brža vožnja skraćuje potrošnju vremena, ali uvelike povećava potrošnju energije.

Možemo više, a imamo i više, trošimo više energije, novca i vremena, ali ne i kako bismo naučili kako bolje iskoristiti vlastitu energiju. Uglavnom zato što ta učinkovitost postaje sve manje važna s razvojem tehnologije.

Manje fizičkog rada povećava važnost sporta i važnost konzumiranja što više energije u kratkom vremenu (jer nemamo vremena), što je u potpunoj suprotnosti s funkcioniranjem i evolucijskom strukturom našeg tijela, uma i prirode, od čega naše tijelo i koje se kao takvo mora pokoravati prirodnim zakonima vremena i gravitacije.

Osnova je poboljšati kontrolu omjera potrošene energije i kretanja / obavljenog posla.

Niti je beznačajna činjenica da je čovjek s lošijom upotrebom vlastite energije puno bolji potrošač. Naravno, također je potrebno kupiti i održavati i nadograđivati ​​strojeve koji mu pomažu da “živi”. Neekonomična potrošnja energije znači lošiju učinkovitost sustava, to znači veću entropiju, na koju tijelo s većom boli skreće pozornost, a ako se to ne uzme u obzir, dovodi do bolesti.

Možemo vidjeti da se povećao i unos energije u čovjeku. Kad bi veći dio ove energije uložio u povećanje učinkovitosti i složenosti sustava, to bi bilo točno i dovelo bi do veće urednosti i manje boli. Dakle, energiju koristimo neučinkovito, nekontrolirano. Radimo previše stvari odjednom i zato smo plići, osjetljiviji i ovisni o tehnologiji. Pažnja nam pada zbog žurbe i pogreške su češće, eliminiramo ih sami ili ih netko drugi uklanja za nas. Djelo je tako duplicirano. Brzo se krećemo i živimo, puno putujemo – pa trošimo puno vremena i energije.

Vjerujem da je osnovni uzrok nepotrebno lošeg stanja organizma (bol, neprimjereno ili nedovoljno kretanje, premalo sporta ili pretjerivanja u njemu, slaba motorička i emocionalna inteligencija), u gornjim izjavama. Za dobro upravljanje vlastitom energijom trebaju nam učenje i mašta. Ograničenja naših sustava za pretvaranje energije u kretanje i regeneraciju određuju koliko kretanja možemo izvršiti u određenom vremenu kako ne bismo sebi naštetili.

Međutim, mogućnosti koje nudi suvremeni način života ne znače loše vijesti. Dovoljno dobro razumijevanje važnosti vremena i učinkovito korištenje vlastite energije može nam znatno olakšati postizanje željenih ciljeva. Kontrola nad životom bolja je ako za to odvojimo vrijeme i obratimo pažnju na svoju energiju. Tehnologiju i strojeve koristimo u svoju korist i samo na način koji je potreban i svrsishodan. Učenje AEQ metode® omogućuje vam da osjetite i shvatite važnost koordinacije i urednosti kretanja mišića za pravilno korištenje vlastite energije u optimalno vrijeme.

Jedan od glavnih zadataka uma je uklanjanje boli; Iako ga podsjeća na nered i entropiju, kako fizički tako i emocionalno.

Međutim, problem se pojavio nedavno zbog usporavanja razvoja tehnologije. Mooreov zakon, koji je predviđao udvostručavanje broja tranzistora na određenoj površini svake dvije godine, više ne vrijedi, jer je tehnologija razvijena do te mjere da na performanse mikroprocesora sve više utječu zakoni kvantne fizike, što zahtijeva drastične promjene u tehnologiji i vremenu.

Ljudi su mogli “normalno živjeti” u takvom društvu smanjivanjem učinkovitosti pokreta zahvaljujući sve učinkovitijoj tehnologiji koja je održavala potrebnu ravnotežu i uvijek bila brža u radu i međusobnoj komunikaciji. Uređeniji svijet tako je omogućio postupno smanjivanje uloge tijela i odvajanje uma sve više od stvarnog tla s kojim je u prošlosti imao kontakt kroz tijelo. Oni koji su znali ići dalje od svojih stvarnih tjelesnih sposobnosti, uspijevali su bolje u takvom okruženju od onih koji su poštivali tjelesna ograničenja i imali dobru vezu okomite svijesti.

Takvi su uvjeti postupno povećavali brzinu života, što je zahtijevalo sve bržu tehnologiju i dovelo je do spirale prebrzog života sa sve većom potrošnjom energije potrebnom za podizanje BDP-a, te sve jačim nerealnim odnosima u sebi i sa okolinom. Pregrijavanjem se povećavaju gubici energije u sustavu ljudske vrste, što prema fizikalnim zakonima (drugi zakon termodinamike) dovodi do kolapsa i zahtijeva događaje koji prisiljavaju sustav da se promijeni i zaustavi te spriječi prethodne neravnoteže.

Dakle, kada se njihalo gurne u jednu krajnju točku i ne može se zadržati u njoj, prebaci se u drugu krajnost.

Preko noći sve staje i pravila igre se preokreću. Šok. Oduzima nam dah, nekima je toliko teško da moraju uzeti respirator. Liječnici na obdukcijama utvrđuju stanje pluća kao da se dogodila dekompresijska bolest. Aktivnosti u kojima su prisutni najveći izgaranja i nerealni odnosi poput turizma, zračnog putovanja, putovanja, vrhunskog sporta, zabavne industrije najviše su pogođene i preko noći gube svoju prethodnu ulogu i značaj.

Aktivnosti u kojima se najviše energije koristilo neproduktivno i nepotrebno pretrpjele su najveće promjene. Korona najviše pogađa zemlje s najvećom potrošnjom energije po stanovniku. Iste veze vidim u radu s klijentima prilikom analize prošlosti.

Dugo razdoblje pretjerivanja i zanemarivanja tjelesne stvarnosti uvijek dovodi do događaja koji natjera osobu na drastičnu promjenu u načinu života.

Zbog veće dostupnosti hrane i energije te uređaja koji rade umjesto nas, svoju smo pažnju, razmišljanje, maštu i napor usmjerili na što bolje korištenje sve manje vremena koje omogućava višak energije.

Važno je da nam trenutno iskustvo i razumijevanje omogućava, da znamo kako gospodarski rast ne smije smanjiti očekivano trajanje života, zdravlje i osjećaj zadovoljstva, već da gospodarski rast mora biti rezultat boljeg međusobno povezanog funkcioniranja gospodarstva, tehnologije, zdravlja i vremena. osoba ga ima na raspolaganju sebi i za jačanje tjelesne svijesti.

Istodobno je važno znati da je nedostatak vremena ono što nas čini teškim i neučinkovitim u izražavanju osjećaja i prisiljava nas da ponavljamo iste pogreške u emocionalnim odnosima.

Osoba koja dovoljno dobro kontrolira energiju kretanja kreće se lako i učinkovito. Nema boli zbog koje ne zna pravi uzrok i zna što mora učiniti da smanji i ukloni bol. Dakle, stanja kroničnih problema i boli u njemu nisu moguća. Za lako i učinkovito kretanje nije bitna sama količina mišića, kao ni snaga ili kondicija.

Promatrajte kretanje djece tijekom igre, njihovu lakoću, kontrolu i svrhu. Nikada nećete vidjeti zadihano dijete koje se tijekom igre mora odmoriti kako bi došlo do daha, kao što to često vidite kod odrasle osobe. Postotak mišićne mase djeteta u usporedbi s odraslom osobom je simboličan. To je važno imati na umu kada odlučujete što učiniti za poboljšanje vaše dobrobiti, sposobnosti i kvalitete života.

Razvoj okruženja prilagođenog čovjeku ovisio je o ljudskom radu i njegovoj sposobnosti da hranu pretvara u pokret te o održivosti toga.

Osnova je poboljšati kontrolu omjera potrošene energije i kretanja / obavljenog posla. Za to je, međutim, potrebno imati vremena i dovoljno dobru vezu između tjelesne svijesti i sposobnosti usmjeravanja svijesti u tijelo, a ne samo u okolinu. Također je važno razumjeti ulogu vremena. Ako smo preopterečeni i trenutno iz bilo kojeg razloga nemamo vremena u životu, bit će premalo učenja, previše truda, što će dovesti do neadekvatnih rezultata i stvoriti nesporazum zašto nismo bolji.

Naš je posao regulirati svoj život i prihvatiti činjenice, koja pravila upravljaju životom i rezultatima, te da nema prečica. To će vam dati ideju zašto su rezultati takvi kakvi jesu i što možete promijeniti da biste napredovali. Samo mi sami možemo korak po korak promijeniti situaciju.

Jedan od glavnih zadataka uma je uklanjanje boli; ovo skreće pozornost na nered i entropiju, kako fizički tako i emocionalno. Ali u moderno doba, zbog nedostatka vremena za učenje i zbog velikog izbora opcija (tablete, terapije …), najviše je što čovjek može privremeno prikriti boli. To dovodi do činjenice da što se um više nastoji riješiti, to postaje veći i postaje kroničan. Um stoga ne može pronaći rješenje, jer informacijski vakuum postaje veći, a sam um postaje bitni dio problema. Kao da je policajac htio uhvatiti ubojicu, iako je i sam taj ubojica.

Stoga se kronična bol može promijeniti i eliminirati samo uvođenjem promjene, što ne možemo učiniti ako ne znamo što radimo. Bol je neizbježna dok svjesno ne reguliramo dovoljno dobro potrošnju vlastite energije čiji je nedostatak glavni uzrok tjelesne boli i bolesti.

Ogorčenost, mržnja, samosažaljenje, osjećaj krivnje, bijes, depresija, ljubomora, strah od budućnosti oblici su boli. Zbog toga smo neučinkoviti i osjećamo težinu nedostatka vlastite energije i vremena. To rješavamo kratkoročno povećavanjem napora, što povećava bol, kako onu koja je sačuvana iz prošlosti, tako i sadašnjosti. Senzorna motorička amnezija i nedostatak vremena tjeraju ljude da usmjere pažnju na budućnost ili prošlost. Iako možemo promijeniti samo sadašnjost, znamo da bez promjene ne može biti napretka.

Jedini dio nas koji se može promijeniti je svijest ili um, a time i svoje ponašanje ako je u proces uključen i mišićno-fascijalni sustav, što je sve teže zbog gore opisanih odnosa i utjecaja okoline na nas.

Borba protiv boli donosi samo više boli; ustrajno, svjesno, pažljivo i znatiželjno istraživanje i pronalaženje jednostavnijeg načina za izvođenje pokreta i učinkovito izražavanje osjećaja uklanja bol i mijenja razmišljanje. Svjesna kontrola i povećanje učinkovitosti; počinjemo ispravnije koristiti vlastitu energiju i vrijeme.