OSNOVE AEQ METODE
Glavni uzrok ukočenosti i kroničnih bolova
Ključ razumijevanja uzroka kroničnih bolova u mišićima i zglobovima je u propriocepciji, a to je svijest o pokretu, osjećaju i prepoznavanju samog sebe. Mišići i većina tkiva u tijelu imaju osjetilne stanice i receptore koji mozgu poručuju što se događa u tijelu i oko njega.
Kada se mišić napne i skrati ili opusti i produlji, te je s našom propriocepcijom sve kako treba tada to i osjetimo. U zglobovima imamo i osjetilne (senzorne) stanice koje nam govore koliki je pritisak unutar njih i omogućuju nam određivanje položaja i kuta zgloba. Koža neprestano šalje osjetilne podatke, a unutarnji organi komuniciraju sa mozgom živčanim vlaknima.
SUZBIJANJE BOLI DONOSI SAMO VIŠE BOLI
Samo ustrajno, svjesno, pažljivo i znatiželjno istraživanje i pronalaženje jednostavnijeg načina za izvođenje pokreta i učinkovito izražavanje osjećaja uklanja bol i mijenja razmišljanje.
Senzorna motorička amnezija i nedostatak vremena tjeraju ljude da usmjere pažnju na budućnost ili prošlost.
Samo ustrajno, svjesno, pažljivo i znatiželjno istraživanje i pronalaženje jednostavnijeg načina za izvođenje pokreta i učinkovito izražavanje osjećaja uklanja bol i mijenja način razmišljanja. Svjesna kontrola i povećanje učinkovitosti; počinjemo ispravnije koristiti vlastitu energiju i vrijeme.
KAD SE JAVI NEPOZNATA BOL
KAD SE JAVI NEPOZNATA BOL
Razlog bolnog kretanja je nedostatak reda, kontrole i loša osjetljivost, na što nas tijelo upozorava.
Istodobno, možemo početi shvaćati koliko je naš stav prema bolu pogrešan. Glavna posljedica smanjenja važnosti učenja, kao i vremena koje provodimo u životnom učenju i istraživanju, jest smanjenje sposobnosti produljenja mišića.
To ubrzava smanjenje koordinacije skraćivanja i produljenja mišića kada izvode određeni pokret. Dakle, postupno se povećava poremećaj kretanja, rada, a time i života. Poremećaj dovodi do neučinkovitosti i sve više utječe na naše dobrobiti i sposobnosti.
SVOJSTVA BOLI I KRONIČNE BOLI
Akutna bol upozorava nas na ozljedu ili bolest slanjem signala u mozak.
Ponekad ozljeda utječe i na naša tjelesna tkiva i na neurone u našem sustavu boli, uključujući i one u našem mozgu i leđnoj moždini, i tako uzrokuje neuropatsku bol. Pojavljuje se uslijed djelovanja neurona koji čine svojevrsnu kartu boli u našem mozgu. Određena područja u našem mozgu za obradu informacija predstavljaju vanjske površine našeg tijela i nazivaju se moždane mape. Kad tijekom aktivne vježbe pomičemo dio tijela, aktivira se određeni dio mape mozga koji predstavlja taj dio tijela. Te su mape površinskih dijelova našega tijela topografski organizirane, što znači da su susjedna područja tijela općenito također locirana jedno uz drugo u mozgu. Kada se neuroni na našim kartama boli prejako povežu zbog kroničke prirode povrede ili promjene, neprestano pokreću lažne uzbune i navode nas da vjerujemo kako je problem još uvijek u našem tijelu, ali u stvarnosti je njegov uzrok tada u mozgu. Tijelo je odavno zaraslo, a sustav boli je i dalje aktiviran. Akutna bol dobila je zagrobni život – postala je kronična bol.
IZAZOVI MODERNOG DOBA I AEQ METODA®
Promjene u načinu života koje su došle s modernim dobom uglavnom su rezultat izuma parnog stroja i kasnijih srodnih izuma.
Industrijskom revolucijom postajalo je sve lakše pretvarati energiju drva i fosilnih goriva u pokret, te je stoga bio manje ovisan o energiji koju je crpio iz hrane za obavljanje posla. Sve je više ljudi radilo uz pomoć strojeva i uređaja.
Upravo su se zbog tih promjena u iskorištavanju energije u čovjekovoj svijesti dogodile postupne promjene u pogledu svijesti o važnosti vlastite energije. Prije industrijske revolucije najvažnije za preživljavanje bilo je biti dovoljno fizički učinkovit i sposoban učiniti sve što je potrebno uz što manje truda i što više mašte. Ako je čovjek trošio više energije nego što je stekao, bio je u velikim problemima i njegov je opstanak bio ugrožen.
SLIČNOSTI, RAZLIKE I SINERGIJA IZMEĐU AEQ METODE™ I OSTALIH SOMATSKIH TEHNIKA (YOGA, THAI CHI, AIKIDO, JUDO…)
AEQ metoda™, kao i ostale somatske tehnike, temelji na spoznavanju samoga sebe; njome razvijamo propriocepciju, sposobnost gibanja i svjesnog prepoznavanja položaja vlastitog tijela u prostoru. AEQ metoda™ nam, kao i ostale navedene tehnike, pomaže razumijevanju nedjeljivosti uma i tijela. Tehnike se ne razlikuju samo po sustavnim različitostima, već i unutar jednog sustava. Sve ovisi o učitelju i učeniku, te njihovom međuodnosu. Ključno je pojedine pokrete i sklopove pokreta ponavljati pažljivo i svakodnevno. Na taj način učimo kontrolirati pokrete, te naš senzorno-motorni sustav postaje učinkovitijim.Povećava se svjesna sposobnost odlučivanja na realnoj osnovi, lakša je procjena navika, te kontrola poroka.
KRONIČNI BOLOVI ZBOG ZUBA VREMENA
Kronične bolove ljudi uglavnom pripisuju zubu vremena i izgovaraju se starenjem.
AEQ metoda™, metoda nježnih pokreta, nikako ne priznaje takvu tezu, te ću na radionicama pojasniti kako terapeuti AEQ metode poteškoće pri kretanju povezujemo s tzv. senzorno-motornom amnezijom. Glavni razlog kroničnih bolova je postepeni gubitak osjećaja vlastitog tijela što je posljedicom manjih ili većih ozljeda, stresa, briga, štetnih vanjskih utjecaja i pogrešnih uvjerenja, koji nas ometaju u lakšem djelovanju i bivanju.
Mišići su uslijed senzorno-motorne amnezije navikli biti napetima i takvima ostati bez obzira što ih pokušavamo opustiti. Problem je, naime, što ih ne opuštamo svjesno. Uobičajeni načini poput istezanja, masaže, kiropraktike i drugih manualnih terapija i lijekova za suzbijanje boli ne pomažu dugoročno.
AEQ METODA® I KRETANJE
Svaki bi čovjek morao biti svjestan kretanja svoga tijela. To znači da bi svakodnevno trebao promatrati način na koji se kreće i naučiti se zapažanju promjena koje mu se dešavaju pri kretanju, te ih svjesno mijenjati na bolje. Na taj bi način lakše dokučio uzrok bolova, čak i spriječio njihovu pojavu, a sve bi dovelo do boljeg kretanja općenito.
Pokrete koje često radimo, a koji posljedično tome postanu nesvjesnima i automatskima, moramo redovito zapažati i ispravljati. Kao i pokrete koje radimo aktivno – u sportu i rekreaciji, ili pri obavljanju profesije (rad na proizvodnoj traci, višesatno sjedenje za monitorom računala, duga vožnja…), koji zahtijevaju više naše energije i pažnje. Redovito svjesno provjeravanje kretanja je od iznimne važnosti za održavanje njegove učinkovitosti i njenog povećanja. Takva svijest o pokretu kao kontrola omogućuje eleganciju i lakoću, te manje napora. Ukoliko je napora manje, kretanja je više – govorimo o racionalnosti i pravilu „manje je više“. Utrošak energije je manji, a učinak veći. Povrh toga, što je i najvažnije, takvo nam kretanje pruža više zadovoljstva, pa ga stoga i radije izvodimo.
Gibanje v središču telesa mora biti učinkovito
Od rojstva naprej se učimo usklajene porazdelitve dela mišic med gibanjem. Ta usklajenost je evolucijsko pogojena. Ob rojstvu je vsakomur dodeljen določen potencial in otrok se ob gibanju nenehno uči kakovostnega nadzora nad mišicami in napreduje v okviru zmožnosti. Ker je njegova mišična moč še nerazvita, izkorišča druge danosti, kot je mišična usklajenost, s katero doseže želeni cilj.
Boljša koordinacija večjega števila mišic nam omogoči večjo učinkovitost, kar občutimo kot prijetno. Nasprotno pa manj učinkovito gibanje, ki je posledica slabše koordinacije, občutimo kot neprijetno, in če traja dlje, postane boleče. Če opazujemo otroka, je očitno, da se ta pri učenju novih gibov ravna po načelu prijetnega. Če je gibanje neprijetno, želi ali spremeniti ali prekiniti to dejavnost. Ker pa prijeten občutek temelji na učinkovitosti, se potrudi, da razmeroma hitro usvoji usklajenost mišic za določen gib. Zato je otroško gibanje lahkotno, igrivo in že na pogled prijetno, kar pri odraslih vidimo redko.
NAUČIMO MIJENJATI SVOJE OBRASCE KRETANJA
Razmislite o tome, kako bi šetali, da nas u lijevo stopalo ubode pčela. Bi li obje noge opteretili jednako, ili bi možda lijevu nogu “štedjeli” i pri tom više opteretili desnu.
Ozljede bitno utječu na ustaljene obrasce kretanja: da se izbjegne bol, pokrete prilagođavamo jer ne želimo opterećivati bolne dijelove tijela. Na engleskom se to kaže “favoring an injured area”. To dovodi do lošeg držanja, što rezultirala gubitkom slobode kretanja ili, drugim riječima, ubrzanog starenja. U tom se trenutku odlučimo zadržati u prilagođenom – krivom – stanju, ili početi vježbati i ustrajati unatoč boli. Ali svaka vježba neće donijeti olakšanje.
Općenito je prihvaćeno da kretanje jača postojeći uzorak kretanja. To znači da vježbanje nakon ozljede jača uzorak nepravilnog kretanja koji je nastao kao posljedica ozljede. Tonus oštećenih mišića postaje jači pa kontrakcije preostalih mišića koji štite ozlijeđeno područje postaju jače. Kad nakon ozljede jačamo mišiće, posljedično time povećavamo bol. Zato poslije vježbanja ozlijeđeno područje, nakon razdoblja privremenog poboljšanja, postaje ponovno bolno pa je vježbanje potrebno prilagoditi ili ga čak prekinuti. To se događa pri konvencionalnom pristup treningu.
Pendikulacija
Jezgra AEQ metode™ je pandikulacija. Ona nam pomaže vratiti osjećaj kontrole nad mišićima i ojačati željene uzorke kretanja. Pandikulacija je aktivni koncept sastavljen od tri koraka.
Prvi korak: usporeno kretanje u kontrakciju , sporim kretanjem u pokret napinjemo agoniste, sve do točke kada svjesno osjetimo napetost tih mišića. Tako uspostavljamo kontrolu nad mišićima koji nisu primali dovoljno senzornih podataka uslijed senzorno-motorne amnezije te zbog toga nismo ih dovoljno osjećali i imali dovoljno dobru kontrolu nad njima. Pri tom pazimo da ne ulažemo previše sile i zapažamo osjećaje tijekom pokreta. Sada je vrijeme za sljedeći, najvažniji korak pandikulacije.
AEQ METODIČKO OBRAZOVANJE
AEQ metodično® obrazovanje proces je koji proširuje raspon naše svijesti i slobodne volje.
Moshe Feldenkrais smatra se pionirom kliničke somatike, a svojim su ga metodama potkrijepili i koristili Elsa Gindler, F. Mathias Alexander, Gerda Alexander i Thomas Hanna. Kliničku somatiku koristi mnoštvo modernih terapeuta. AEQ metodološke® edukacijske tehnike koje podučavaju ovi terapeuti prikladne su za uklanjanje svih oblika senzorno-motoričke amnezije uključujući paralizu.
AEQ metodološka® edukacija može se provesti s ciljem uklanjanja senzorne motoričke amnezije, ali možemo se odlučiti nositi se s njom doživotno kako bismo spriječili da tijelo klizi u ponavljajuće uzorke uzrokovane stresom. Bez obzira na razlog, ovo obrazovanje povećava raspon aktivnosti za koje je naš soma sposobna i poboljšava našu sposobnost percepcije. Što više naučimo na taj način to se više povećava raspon mogućih namjernih svjesnih odgovora na svakodnevne izazove u okolini.
AEQ METODA®
Kroz višegodišnju praksu primjećujem da je 50- 60% slučajeva kroničnih bolova uzrokovano senzorno-motornom amnezijom (SMA). To je stanje u kojem su senzorno-motorni neuroni cerebralnog korteksa izgubili dio sposobnosti prepoznavanja i nadzora skeletnih mišića.
Senzorno-motorna amnezija ne nastaje ni kao organska lezija u cerebralnom corteksu niti kao vidljivo oštećenje mišično-skeletnog sustava; javlja se kao funkcionalni poremećaj kada se sposobnost cerebralnog korteksa za nadzor kontrakcija skeletnih mišića preseli u subkortikalne senzorno motorne povratne petlje. One ukazuju na kronično povećanje mišićnog tonusa iznad realno potrebne razine u unaprijed programiranoj razini od 10%, 30%, 60% tonusa, dok istovremeno cerebralni korteks odgovarajućem omjeru gubi sposobnost opuštanja tih mišićnih skupina u stanju SMA. Takvim mišićnim skupinama tonus možemo svjesno podizati, ali ih ne možemo opustiti (smanjiti tonus) ispod razine određene subkortikalnom senzorno povratnom petljom, a toga nismo izravno ni svjesni iako osjećamo posljedice stalno povišenog tonusa.
PRAVO UČENJE KROZ AEQ VJEŽBE
Neuspjeh ne postoji ukoliko ste iz pogreške nešto naučili i namjeravate to promijeniti. Imajte to na umu i više ćete postići. U biti, na taj način postići ćete sve što možete zamisliti, a što je realno moguće postići, samo ako si damo dovoljno vremena i uložimo odgovarajuću količinu energije, pažnje i znanja. Promatrajte taj proces na način da u životu ne doživljavamo neuspjeh, već ostvarujemo rezultate na temelju kojih učimo i putem mijenjamo na bolje.
Primjerice, bacate li loptu u koš više puta za redom i promašite, to nije vaš neuspjeh. Ostvarili ste rezultat. Vaš osjećaj neuspjeha proizlazi iz spoznaje da netko drugi može pogoditi koš gotovo svakim bacanjem. U vašoj stvarnosti zapravo niste ni mogli pogoditi koš jer je vaš rezultat posljedica trenutne inteligencije kretanja i vještine. Postigli ste mjerljivi rezultat. Potom polako ili prestanete ili nastavite s bacanjem. Čak i ako dvjesto puta bacite i promašite, opet niste neuspješni, već ste postigli dvjesto rezultata. Za poboljšanje bacanja lopte u koš od neophodne važnosti je ne samo broj bacanja, već učenje i promatranje bacanja, te traženje načina kako bolje, pravilnije i preciznije baciti loptu u koš. Pogrešno bacanje je neuspjeh samo ukoliko pri tome ne naučite ništa i vjerujete da će vam samo veliki broj bacanja donijeti preciznost i bolji rezultat. Razmišljajte u okviru načela: Praksa čini majstora.
AEQ VJEŽBE
Pri AEQ vajah® izboljšujemo povezavo um-telo, izboljšujemo občutek ter nadzor nad mišicami in iščemo najlažji trenutno možen način za izvedbo gibov ki jih vaja vsebuje.
Bolečine ter gibalne omejitve običajno nastanejo zaradi premočne podzavestne blokade samoizražanja. Samoizražanje ki je mogoče samo skozi gibanje je skozi življenje potrebno imeti pod primernim samonadzorom, ki se ga učimo večino otroštva. Pogosto pa pride do ponavljajočih se situacij in travm, ki vodijo v nastanek značilnih vzorcev mišičnih napetosti potrebnih za dolgotrajnejši nadzor samoizražanja, ki se jih skozi čas vse manj zavedamo, a kljub temu vedno močneje vplivajo na naše gibanje, držo, odločitve in izražanje.
Ko ti vzorci postajajo vedno bolj neustrezni in onemogočajo učinkovito gibanje izražanje ter življenje, običajno to neustreznost občutimo kot kronične težave in bolečine. Vzrok nam ni znan posledice pa še kako dobro občutimo. In taka stanja učinkovito ter zanesljivo odpravlja AEQ metoda® skozi razumevanje popačitve teh povezav in odzivov uma ter telesa na realnost.
AKTIVNA TERAPIJA AEQ METODE™
S pomočjo AEQ metode® odpravimo senzorno-motorno amnezijo in se naučimo zavestno usmerjati telesne gibe; občutke ob gibanju se naučimo zaznavati do meje, ko jih lahko tudi nadzorujemo; razvijamo senzibilnost za čutenje telesa.
Za vse našteto se je kot najbolj učinkovita izkazala aktivna terapija AEQ metode®. Temelji na izkušnji sodelovanja med stranko, ko ta leži na mizi, in terapevtom.
Terapija se začne s pogovorom: terapevt pomaga stranki poiskati najmočnejše podzavestne vzorce. Obenem se dogovarjata o protokolu terapije, ki je odvisen od trenutnega stanja stranke. Terapevt ji pomaga – jo vodi s svojima rokama in kasneje nadzoruje pravilnost gibov. Gibi so počasni, s pomočjo dotika terapevta stranka vedno bolj občuti, kako pomanjkljivo se zaveda gibov in motorike telesa. Namreč razlika med gibom, ki ga človek izvede, in gibom, ki ga je hotel izvesti, je posledica vpliva čutno-gibalne amnezije na t. i. čutno gibalno povratno zanko.
Senzorno-motorna amnezija
Gubitak senzorno-motorne svijesti
Kao i kod svakog biološkog procesa, refleks ima osjetilno/opažajnu, te motornu komponentu. Kada refleks postane navikom to znači da smo izgubili kontrolu nad određenim pokretom ili vrstom kretanja. Takvo stanje naziva se senzorno-motorna amnezija (SMA). Senzorno-motorna amnezija je fenomen vrlo raširen u ljudskom rodu i pojavljuje se kao predvidiva posljedica dugotrajne izloženosti stresnim čimbenicima.
REFLEKSNI OBRASCI
Thomas Hanna identificirao je i definirao tri općenita refleksna uzorka koji su ljudska prilagodba stresu. Svatko od nas ih može prepoznati i osjetiti. Iako su sastavni dio svakog čovjeka, on ih nije nužno uvijek svjestan, a što je najgore mogu ostati aktivirani kronično i podsvjesno. Ti obrasci imaju i dobre i loše strane.
Kada se pojavi odgovarajući uzrok ili potreba, aktivira se određeni refleks in kombinacija više refleksa. Iako je njegovo često aktiviranje, na primjer tijekom stresa, koji se nastavlja događati korisno, da nam omogući odaziv na promjenu u okolini se može na kraju pretvoriti u stanje kojega više nismo svjesni i ne možemo kontrolirati. Ovo stanje prepoznajemo u posebnom držanju i pokretu
PROMJENA UMA, A NE “POPRAVAK” MIŠIĆA I STRUKTURE TIJELA
Konvencionalni pristupi za uklanjanje tjelesnih poremećaja koje osjećamo u vidu kroničnih bolova, ograničenja pokretljivosti tijela ili neučinkovitog gibanja, proizlaze iz strukturalnosti tijela i spoznaja o funkcionalnosti mišića i tjelesnih procesa.
Kemijske supstance, kao dio medicinske struke, i jačanje mišićnih skupina, te često dugotrajni rehabilitacijski postupci vrlo su invazivni po tijelo. Najčešće donose samo kratkotrajnu promjenu na bolje uz dugoročno pogoršanje zdravlja. Često kažemo da je tome kriva genetika i da su promjene na gore „normalne i neizbježne“.
REFLEKS ZELENOG SVJETLA
Ovaj refleks je poznat i kao Landau refleks. Javlja se u periodu trećeg i šestog mjeseca života; najprije u području vrata, a kasnije u lumbalnom području i/ili duž cijele kralježnice.
Omogućuje kretanje čovjeka prema cilju. Njegova pretjerana aktivacija nesvjesno vodi do poteškoća. Aktivacija refleksa zelenog svjetla izaziva aktivaciju ekstenzora stražnjeg dijela tijela, odnosno antigravitacijskih mišića. Tijelo zauzima posturu vojnika spremnog za akciju. Leđa se izvijaju, mišići stražnjice napinju, ramena se povuku unatrag, glava se uspravlja, a mišići stražnje lože i potkoljenice postaju čvrsti i napeti. Najčešće poteškoće uzrokovane refleksom zelenog svjetla su: ishijas, bol lumbalnog dijela leđa, bolovi u vratu i ramenima, discus hernia, bolovi u čeljusti, glavobolje i sl.
Tipične osobine ljudi sa nesvjesnom aktivacijom refleksa zelenog svjetla su: mnogobrojne odluke, pretjerani osjećaj odgovornosti za druge, konstantno zujanje u glavi i sl. Obično uvijek nekud žure i preuzimaju tuđi posao i odlučivanje, čak i kada to nije potrebno. Osjećaju se krivima ako nemaju posla. Aktiviran refleks zelenog svjetla i nesvjesne sile ih tjeraju na konstantnu akciju. U srednjoj dobi postaju sve umorniji. Opetovani umor je, također, čest znak ovog refleksa. Obično se ogleda u vidu gubitka izdržljivosti i snage, što često rezultira uključivanjem kondicionog treninga u već ionako stresan život. No, obično nisu sposobni odraditi ga kako treba jer nastoje riješiti obiteljske i poslovne probleme sportom i rekreacijom. Često su i strastveni pušači jer ih to smiruje i daje osjećaj zaposlenosti. Korak im je brz i kratak. Ramena i glava su nagnuti naprijed, a kukovi natrag. Misli su im uvijek negdje drugdje.
REFLEKS CRVENOG SVJETLA
Refleks crvenog svjetla suprotan je refleksu zelenog svjetla i svojstven je svim kralježnjacima.
Služi kao obrana od iznenadne promjene i opasnosti. Aktivira se pri iznenadnom glasnom prasku ili buci i izaziva grč fleksora odnosno mišića prednje strane tijela. Trbušni mišići se skrate, prsni mišići se napnu i potežu glavu naprijed, mišići unutarnje strane bedara se napnu i povećava se pritisak na mokraćni mjehur. Opetovanom aktivacijom refleksa crvenog svjetla postura postaje bremenitom, nagnuta naprijed sa grbom i tzv. „pilećim prsima“. To dovodi do plitkog disanja, srčanih aritmija, astme, hemeroida, spuštenih stopala i sl. Migrena, tinitus, poteškoće s probavom i metabolizmom. Bolovi u ramenima, kukovima, koljenima i stopalima mogu također biti izazvani ovim refleksom. Rađa se i povećava osjećaj letargije, tuge, depresije i napetosti.
TRAUMA REFLEKS
Simptomi trauma refleksa su: nagnutost tijela na lijevo ili desno, nerazmjer u visini ramena i nagnutost glave u jednu stranu.
Također to može biti i šepanje, različita dužina koraka, te različite amplitude pokreta ruku tijekom hodanja. Osoba koja pati od trauma refleksa obično je imala ozljedu ruke ili noge, ili je zadobila jak udarac na jednoj strani tijela. To su ujedno i razlozi zašto joj je lakše okretati se u jednu stranu prilikom hodanja i zbog čega ima različit zvuk koraka. Kod jače izraženog trauma refleksa osoba često ne može gledati sugovornika ravno oči u oči.
KAKO I ZAŠTO AEQ METODA SMANJUJE I UKLANJA KRONIČNU BOL
Učenje AEQ metode® bi trebalo biti ugodno iskustvo, a učenici su uvijek zapanjeni kako je vrijeme brzo prošlo. To znači da su puno naučili, što je ujedno i osnovna svrha AEQ metode®.
Albert Einstein napisao je: Najviše učimo kad nešto radimo s takvim zadovoljstvom da ne primijetimo kad vrijeme prođe.
Učenje kroz AEQ vježbe® presudno je za promjenu funkcioniranja neuro-mišićnog sustava, jer usmjerava pozornost na tijelo. Upravo je nedostatak pažnje glavni razlog kronične boli kroz koju tijelo na nas želi usmjeriti našu pažnju.
Zapravo mogu reći da je kronična bol rezultat kroničnog nedostatka pažnje usmjerene na tijelo i njegove osjećaje i kretanje.
Akutna bol upozorava nas na ozljedu ili bolest slanjem signala u mozak koji glasi otprilike ovako: „Ovdje ste ozlijeđeni. imate problem – pobrinite se za to. “