NAŠA VLASTITA ODGOVORNOST

Naše psihofizičko stanje određeno je životnim stilom, mentalnim zdravljem i okolinom, čega smo i sami svjesni. Mnogima će, međutim, nova spoznaja biti i to da se kvaliteta našeg života smanjuje zbog opetovanih mišićnih napetosti, nepravilnog disanja i slabe svijesti o našem tijelu.

Pomoću AEQ metode spoznajemo važnost sposobnosti čitanja poruka tijela i razumijevanja štetnih utjecaja na njega. Naše je tijelo poput računalnog hardvera; ne možemo ga nekažnjeno promijeniti niti možemo provjeriti postoji li greška jer je promjena hardvera već utjecala na softver. Kronična stanja i bolesti u našem životu traže promjene.  Zahtijevaju uređenje sustava kakav je naše tijelo. Naš um je, dakle, poput softvera koji treba redovito provjeravati i istovremeno reprogramirati. Granica do koje se širi naša moć je pravilno prepoznavanje stvarnosti. Isto je i s našim okruženjem. Stvarna percepcija je, stoga, naša odgovornost, s čime sprječavamo neuređena stanja; samo tako ih nećemo prenositi na potomstvo kao što prenosimo svoje dugove.

Za razliku od uma, tijelo ne donosi odluke, objektivno je, nepristrano i ne zavodi. Njegov odgovor na stanje okoline može se izmjeriti te je tako idealno mjerilo kako i u kojoj mjeri okolina utječe na našu unutrašnjost, zdravlje i ponašanje. I to je moguće samo ako smo izvježbani u toj samo-percepciji. Za to je, međutim, potrebno određeno vrijeme, motiv i želja za istraživanjem vlastitih osjećaja, emocija, prošlosti i našeg djetinjstva.

AEQ metoda ističe da nas stres i različitost prate od rođenja sve do odrasle dobi. Jesmo li svjesni kuda nas vodi stres, nedostatak energije, novi i nepoznati uzročnici bolesti? Vlastito iskustvo nas treba usmjeravati na razmišljanje o zaštiti budućnosti naše djece. Čini se da je za njih svaka kronična bolest neizbježna. Prije svega, suočeni smo s revalorizacijom upotrebe raspoloživog vremena. Štetni učinak nerealnog odnosa prema vremenu vidljiv je i prije rođenja djeteta. Trajni psihički i fizički stres trudnice uzrokuje kraće i napete mišiće bebe te kontrakcije i poteškoće u razvoju. I dok će se u budućnosti profesija usredotočiti na nove viruse, svatko od nas mora razmisliti o tome što može učiniti za svoje zdravlje; AEQ metoda je ovdje egzaktna: izbjegavanje multitaskinga, a time i stresa, pozornost na tijelo, usporavanje života, razmišljanje prije nego poduzmemo djelovanje ili odustajanje. Svako preuzimanje odgovornosti uključuje i socijalnu politiku.

Kao ljudi vrlo smo temeljiti u promatranju svijeta i onoga što se oko nas događa, ali vrlo loši u promatranju samog sebe. Takav se odnos stječe već u školi. Učenici mirno sjede, pozorno gledaju na ploču i slušaju učitelja ili će u suprotnom biti u nevolji. Postupno ih učimo da su sve bolji u percepciji svijeta oko sebe, a niti malo posvećeni svojoj samosvijesti. Tako s vremenom gube kontakt sa samim sobom, koji je u prvim godinama života vrlo snažan. No, dijete shvaća da stariji žive drugačije od njega i drugačije shvaćaju život. Ne razumiju da roditelji zbog svoje krutosti i preopterećenosti nisu u stanju realno osjetiti svoje dijete. Stoga se ono mora prilagoditi njima i odreći se dobre unutarnje povezanosti jer bi se u protivnom razlikovalo od svojih roditelja.

Prve tri, četiri godine života dijete ne radi ništa drugo doli istražuje svoje sposobnosti, testira se, uči iz neuspjelih eksperimenata, raduje se novim pokretima i promatra kako se međusobno ponašaju odrasli. Dijete se ne navikava na hodanje, koordinaciju pokreta vrata i očiju, kako se okrenuti s leđa na trbuh i natrag, bacanju – sve to uči izravnim iskustvom i oponašanjem.

Kada kasnije u životu postupno izgubimo sposobnost učenja izravnim iskustvom jer smo previše usredotočeni na svoju okolinu, a premalo ili ništa na sebe, uređenost našeg tijela počinje opadati. Iako razvoj počnemo raznim vještinama pokreta, kasnije ih ne koristimo, ne proučavamo previše svoje gibanje, ne promatramo i ne osluškujemo same sebe, ne provjeravamo svoje stanje i previše smo usredotočeni na vanjski svijet. Budući da smo u nedostatku vremena stalno smo u žurbi. Upravo zato trebali bismo bolje poznavati percepciju vremena. Nažalost, zahtjevi i racionalnim vremenom mogu nas dovesti do životarenja, daleko od naše vlastite propriocepcije i samokontrole. Rezultat je premala količina energije, a koja je nužna za svladavanje suvremenog stresa. Moramo imati na umu da se je čovjek formirao kroz borbu za opstanak proizašao iz nedostatka energije, a ne nedostatka vremena; a tome je prilagođeno i ljudsko tijelo kako po strukturi tako i po funkciji.

Nejednakost, trošenje, otuđenost: zaustavimo se, prevladajmo

Mnogo istraživanja je pokazalo da je veća nejednakost dohotka u regijama i državama povod lošijih međuljudskih odnosa ( manje povjerenja, više nasilja i ovisnosti) i slabijeg zdravlja za sve, kako psihičko tako i fizičko. Kate Pickett i Richard Wilkinson su rezimirali ovo veliko istraživanje i pokazali povezanost između ekonomske nejednakosti i mentalnog zdravlja. U tom skupu istraživanja Japan ima najmanju razliku između bogatih i siromašnih te najmanje mentalnih bolesti, dok SAD ima najveće razlike i najveću učestalost mentalnih bolesti.

Veliki broj studija demonstriralo je taj odnos. I ne pate samo siromašni. Pripadnici svih slojeva društva izloženi su većem riziku za slabije mentalno i fizičko zdravlje – što je veća nejednakost to je lošija dobrobit i djece i odraslih. Što je veća šansa za uspjeh, ako imate dovoljno jaku želju i dovoljnu količinu hrane za potreban rad, veća je i vjerojatnost da ćete razviti kronične bolesti. Taj efekt vidljiv je između bogatih i siromašnih zemalja SAD-a. U njima 3 posto najbogatijih ima jednaku sumu novca kao 50 posto siromašnih, a istovremeno zapravo u SAD postoji značajna mogućnost da siromašni postanu bogati, a što je teže u nerazvijenim dijelovima južne polutke. Istovremeno je Švedska jedna od država s najbrže rastućom nejednakošću i padom dobrobiti djece (zbog smanjenja pravilnog porezno-socijalnog omjera u državi).

Virus se najbolje razmnožava u društvu razlika. Razlike u primanjima, standardu, postizanju udobnosti i zdravstvenih usluga socijalne razlike diktiraju kronične bolesti te takvo društvo vrlo slabo poznaje njegovanje povezanosti uma i tijela. Razlike dovode do socijalnog i natjecateljskog stresa i drugih modernih bolesti koje skraćuju životni vijek čovjeka, bio on bogat ili siromašan.

Usporimo, stoga, svoj život kako bismo razmislili kako dalje i što je važno. Svakako su nam za to važni i naše tijelo i naši odnosi. U tome vidim napredak društva i obranu od nevidljivih neprijatelja.

Aleš Ernst, autor AEQ metode i AEQ disanja

Naše psihofizičko stanje određeno je životnim stilom, mentalnim zdravljem i okolinom, čega smo i sami svjesni. Mnogima će, međutim, nova spoznaja biti i to da se kvaliteta našeg života smanjuje...

Za ogled celotne vsebine se prijavite spodaj

V kolikor že imate račun se lahko prijavite in si ogledate vsebino. V Kolikor pa svojega uporabniškega računa še nimate pa vas vabimo, da si ga ustvarite spodaj.

PRIJAVAREGISTRACIJA

Pročitajte još: