O povezanosti kroničnih bolesti i upala s neispravnošću autonomnog živčanog sustava

Za pravilno funkcioniranje imunološkog sustava bit će sve važnije poznavati stanje u kojem se nalazimo te poznavati pristup i metodu koji mogu objasniti kronično aktiviranje određenog stanja, omogućiti njegovo otkrivanje i postupnu promjenu u ispravno.

Važno je znati prepoznati u kojem je načinu djelovanja (simpatički ili parasimpatički) naš autonomni živčani sustav (u daljnjem tekstu AŽS) i da smo u stanju osjetiti i procijeniti je li trenutni način djelovanja primjeren u trenutnoj situaciji. Najveću štetu nanosi nam nepravilno funkcioniranje AŽS-a, kada je u neskladu s trenutnom situacijom, a mi toga nismo svjesni.

Ako je naš sustav pravilno razvijen, simpatički način rada aktivan je samo kad smo budni, uznemireni opasnošću ili kada se bavimo tjelesnom aktivnošću izvan zone udobnosti i lakoće.

– Priprema nas za bolju percepciju, prepoznavanje i preživljavanje opasnosti i prijetnji.

– Prebacuje krv iz probavnog sustava u koštane mišiće, omogućujući nam brže kretanje. Međutim, dugotrajna kronična aktivacija dovodi do trajno povišenog nekontroliranog tonusa mišića i gastrointestinalnih problema.

– Stisne kapilare na površini tijela i odvlači krv dalje od kože (koja postaje blijeda i hladna) kako bi se pripremio za potencijalnu štetu. Dugotrajno aktiviranje dovodi do problema s regulacijom tjelesne temperature.

– Proširenje zjenica, povećanje kapaka i fokus osjetila. Dugotrajno aktiviranje dovodi do senzorne preosjetljivosti i pogrešne percepcije (problemi s vidom, sluhom, okusom, mirisom).

– Simpatički živčani sustav počinje funkcionirati kada postoji snažna emocionalna uzbuđenost: strah, bijes, uzbuđenje, zaljubljenost ili kada moramo zadržati snažne emocije u sebi …

– Uzrokuje promjene u tijelu koje poboljšavaju stvaranje energije i mogućnost njezine potrošnje. Međutim, dugotrajno aktiviranje dovodi do kroničnog umora.

Aktivacija simpatičkog načina rezultira povećanom aktivnošću imunološkog sustava za bolju zaštitu od infekcija rana i ozljeda. Kada se predugo aktivira, funkcioniranje imunološkog sustava se smanjuje i gubi točnost, što dugoročno dovodi do povećane vjerojatnosti nastanka autoimunih bolesti i alergija. To je osobito važno tijekom covid – 19 pandemije, koja dodatno pogoršava pretjeranu reakciju imunološkog sustava koji ubija pacijenta.

S dugo aktiviranim simpatičkim načinom rada, AŽS postaje simpatičan. Dulja razdoblja kroničnog stresa, za koja još uvijek imamo dovoljno životne energije da ne pređemo u deregulirano zaleđeno stanje AŽS-a ili parasimpatičku dominaciju kao završnu fazu sustava, dovode do simpatičke dominacije.

To je najčešće prisutno kod ambicioznih pojedinaca, sportaša i ljudi koji žive na način koji nema vremena. U tom stanju napeti mišići stežu krvne žile, sužavajući tako unutarnji promjer i smanjujući mogućnost protoka krvi. Tako velike količine krvi teku kroz uski krvožilni sustav, što zauzvrat dovodi do povećanja krvnog tlaka (prema nekima, to može biti glavni čimbenik rizika za komplikacije s infekcijom covid-19).

To se događa i kada iza sebe nema izravnog stresa, ali ga je bilo u prošlosti. Suzbijanje apetita prilično je često u ovom stanju i svi ste vjerojatno već iskusili kako ste zaboravili jesti dok ste radili na zahtjevnom stresnom projektu. Gubitak libida i problemi s erekcijom i uzbuđenjem također su znakovi simpatičke dominacije.

Produljena razdoblja ovog stanja dovode do nižeg nivoa testosterona i niže razine estrogena, što negativno utječe na funkcioniranje životnih sustava, jer pravilna razina oba hormona omogućuje pravilnu antioksidativnu funkciju i smanjuje šansu za kardiovaskularne bolesti i arteriosklerozu.

Zbog obilja hrane javlja se i naizgled beskrajna opskrba glukozom kao rezultat stalno povišenog kortizola. Ovo razvija trbušni oblik tijela i prekomjerne količine trbušne masti kod muškaraca, a stražnjicu i bedra kod žena. Te osobe imaju snažnu, gotovo ovisnu potrebu za kardio vježbanjem i sagorijevanjem kalorija zbog pretjerano mobilizirane energije.

Parasimpatički način pomaže nam da se odmorimo, usporava i isključuje naš simpatički sustav. Pomaže opustiti se, reorganizirati i izliječiti nakon što stres ili prijetnja prođu.

– Ublažava napetost mišića.

– Smanjuje puls i krvni tlak.

– Vraća probavu.

– Usporava disanje i čini ga dubljim.

– Vraća krv na periferiju i u kožu (što kožu čini toplom i vraća joj boju).

– Omogućuje imunološkom sustavu da ponovno pravilno funkcionira.

– Izlučuje tjelesne tekućine.

Divlje životinje i ljudi s malo senzorno motoričke amnezije dopuštaju parasimpatičkom načinu da ispuni svoju funkciju, pripremajući tako sustav za sljedeću prijetnju i najbolje moguće šanse za preživljavanje. Ljudi su opremljeni istom opcijom biološkog ponovnog pokretanja, ali zbog žurbe vrlo rijetko dopuštamo da proces završi. Budući da nam više nije potreban parasimpatički način rada u suvremenom svijetu, gdje je glavna sposobnost učinkovito upravljanje vremenom, on nas polako počinje ometati i zaustavljati. Na kraju gubimo potrebu i želju za stvarnim odmorom, uglavnom zbog nedostatka fizičke svijesti i razumijevanja funkcioniranja AŽS-a i uvjerenja da ne možemo svjesno utjecati na njegovo funkcioniranje.

Suvremeni čovjek čak izbjegava ili isključuje parasimpatički način ignorirajući ga. Dakle, ključni dio regeneracijskog ciklusa (simpatički do parasimpatički do homeostaze = Max. spremnost za preživljavanje) je nepotpun, nakon čega tijelo sve češće i duže ostaje u stanju kronično prekomjerne uzbuđenosti u simpatičkom načinu.

Suvremeni način života i obilje raspoložive energije povećavaju aktivnost simpatičkog i skraćuju vrijeme aktivnosti i intenzitet parasimpatičkog načina. Takvim načinom života, koji nam omogućava i zahtijeva suvremeni svijet, snažno negativno utječemo na svoju dobrobit. Stvaramo negativni stres i značajno smanjujemo kvalitetu svog života. Zato nas je nagli i snažni prestanak života uslijed pandemije potresao i natjerao u paniku.

Međutim, u određenim zemljama vlasti moraju represivnim mjerama reći ljudima što je dobro za njih. Dijelom je to posljedica kronično aktiviranog simpatičnog stanja, koje osobu u karanteni dovodi u stanje tjeskobe i iracionalnog ponašanja.

Ogroman izbor mogućnosti za napredak i obilje energije nagrađuje ljude s jako aktiviranim simpatičkim živčanim sustavom, jer su zbog toga učinkovitiji, odvažniji, uspješniji i neko vrijeme obožavani. Kao rezultat toga, moderna tehnologija i medicina pomažu nam da sve uspješnije prebrodimo umor, a da AŽS ne pređe na parasimpatički način rada.

Gubimo osjećaj za sadašnjost i sve smo napetiji i pod pritiskom nedostatka vremena. Upravo zbog gubitka sposobnosti i svijesti o važnosti produljenja mišića, oni su pod sve većim tonusom, što posljedično dovodi do sve više i više aktiviranog simpatičkog i sve manje aktiviranog parasimpatičkog načina.

Prva dovodi do kontrakcije, druga do ekspanzije, prva se obično osjeća neugodno, a druga ugodno i umirujuće.

Deregulirani autonomni živčani sustav (traumatični šok/smrzavanje)

Dugotrajnom i snažnom aktivacijom simpatičkog načina, što je moguće samo s obiljem hrane i energije, te jakom zagušenošću i gubitkom utjecaja tijela na svijest, istovremeno se aktivira i parasimpatički modus. Ova AŽS reakcija ima funkciju mehanizma kočenja u nuždi, koja drastično usporava sve tjelesne procese i ne smije se poistovjećivati ​​s prirodnom parasimpatičkom aktivacijom kao suprotnosti simptomatskom stanju.

Dovodi do smrzavanja, umora, depresije, nedostatka motivacije i dovodi do razvoja složenih sindroma kao što su kronični umor, raširena fibromialgija, kronična bol u mišićima i mekim tkivima u tijelu, poremećaji probavnog sustava …

Deregulirani AŽS sličan je automobilu koji se vozi s kočnicom i gasom stisnutim u isto vrijeme. Za deregulirani AŽS karakteristično je da njegove funkcije više ne slijede uobičajene obrasce, već djeluju neočekivano i nenormalno.

Živčani sustav tada reagira bez kreativnosti i radi prema prethodno naučenim obrascima, iako oni nisu najbolji izbor za datu situaciju. Takvi su odgovori karakteristični za stanja panike i užasa i dovode do traumatičnog šoka i smrzavanja.

Deregulirani AŽS danas je izuzetno čest i glavni je razlog brojnih problema i bolesti. Tu se ubrajaju: nesanica, apneja (poremećaj disanja u spavanju), aritmije, preosjetljivost na temperaturne promjene, iskrivljeni osjećaj unosa tekućine i hrane, sve vrste alergija, kemijske i ostale ovisnosti, nemogućnost usmjeravanja pažnje, demencija i razne autoimune bolesti.

Budući da traumatični šok najviše utječe na mišiće oko zdjelice, jedan je od glavnih uzroka niza problema povezanih s prenapetim mišićima u ovom dijelu tijela. To uključuje impotenciju, inkontinenciju, ankilozantni spondilitis(kroničnu reumatsku bolest koju karakterizira ozljeda kralježnične moždine), kronične bolove u zdjelici, probleme s trudnoćom i menstruacijom te povećanu vjerojatnost kompliciranog porođaja.

Opće pogoršanje kvalitete života, koje se događa deregulacijom AŽS, dovodi do depresije, sindroma kroničnog umora, gubitka kreativnosti i tjeskobe (tjeskoba, nelagoda, emocionalno stanje nalik na strah).

S obzirom na snažni negativni utjecaj dereguliranog AŽS-a, važno je znati kako ga prepoznajemo u sebi ili drugima.

Fizički znakovi

Tjelesni odgovor na traumatični šok dovodi do suženja krvnih žila, tako da manje krvarimo u tjelesnim ranama, a manje krvi ulazi u mozak. Nadbubrežna žlijezda oslobađa kortizol, koji nam daje veće količine glukoze potrebne za borbu ili bijeg.

Vagusni živac, koji prolazi izravno od mozga do velike većine unutarnjih organa i daje nam osjećaj smirenosti i sigurnosti, povlači se i isključuje svoju umirujuću aktivnost. Kao rezultat, otkucaji srca se ubrzavaju, a razina krvnog tlaka raste. Također možemo izgubiti svijest ili izgubiti kontrolu nad mokraćnim mjehurom.

Vagusna grana također onemogućava funkciju mišića lica, što dovodi do čestih pogrešnih interpretacija izraza lica. U stanju traumatičnog šoka tako često ocjenjujemo izraz lica ljudi oko nas nasilnim i opasnim. Također se možemo smrznuti, ne možemo pobjeći ili se možemo boriti. Ruke i noge postaju hladniji, što pokrete čini težim i neučinkovitijim i napornijim.

Psihički znakovi

Kao što se moglo očekivati, emocionalni su odgovori osobe u traumatičnom šoku puni straha i tjeskobe. Čak i sram ako se boje neuspjeha pred drugim ljudima.

Ljudi s puno prethodnog iskustva i navikom traumatičnog šoka obično pate od prethodne tjeskobe; zamišljaju loš tok i posljedice za događaj koji se uopće nije dogodio. Osjećaju visoku razinu prijetnji – ne samo nakon što su obavili neki posao, već i prije nego što su uopće započeli posao.

Ti ljudi postaju uplašeni i tjeskobni, vjeruju glasinama. Na njih snažno utječe informacijski vakuum. Očekuju loš ishod i osjećaju snažno iščekivanje neuspjeha i srama.

Međutim, prethodna briga dovodi do ozbiljnog, toksičnog i kroničnog stresa, što je jedan od najštetnijih uvjeta za ljudsko zdravlje.

S obzirom na to da AŽS boravi u limbičnom dijelu živčanog sustava, valja napomenuti da kora i limbični dio mozga međusobno stvaraju gotovo identičan odnos kao i odnos između simpatičkog i parasimpatičkog načina rada AŽS-a.

Usporedba odnosa između svjesnog dijela uma i limbičnog dijela mozga kako bi vam pomogla da bolje razumijete kako cjelina funkcionira:

Zamislite da vodič slona jaše na slonu. Slonov vodič predstavlja svjesni dio uma, a slon limbički dio živčanog sustava. Tijekom dugog hodanja slon poslušno slijedi sve naredbe koje mu vodič daje, na taj način upućujući slona kada treba hodati, kada trčati, kada skrenuti i kada stati.

Na prvi pogled izgleda kao da vodič ima potpunu kontrolu nad slonom. Zapravo, ovo je samo prividno i vodič ima kontrolu nad slonom samo zato što slon to dopušta. Ako se slon nečega uplaši i spontano reagira, svjedočit ćete njegovoj neukrotivosti i panici i nemoći vodiča da na bilo koji način utječe na slonove reakcije. I tako stanje traje sve dok slon ne sazna da je izvan životne opasnosti.

Iako je naša svijest racionalna, nije do naših primitivnih potreba i instinkta preživljavanja. Pogotovo u slučaju kada zbog zahtjeva i mogućnosti suvremenog života postoji snažna odvojenost između svijesti i uma i nerealnih odluka, nezrelo ponašanje i manja fleksibilnost.

Kroz učenje AEQ metode i poboljšanje sposobnosti produljenja mišića, naučit ćete da je moguće utjecati na funkcioniranje AŽS-a i da možete utjecati i povećati udio aktivnog parasimpatičkog načina rada AŽS-a.

Da bi se poboljšalo stanje, bitno je uopće smanjiti aktivaciju simpatičkog načina djelovanja, ako je dugotrajno aktiviran zbog emocionalnih trauma u prošlosti. Ovo stanje stvara jak pritisak u trbušnoj šupljini uslijed potisnutih emocija, što uslijed djelovanja / reakcije uzrokuje aktiviranje tjelesnog oklopa kako bi omogućilo i upravljalo tim suzbijanjem. Oboje, međutim, dovodi do aktiviranja simpatičkog načina i smrzavanja centra u traumatičnom šoku, sa svim problemima koje ono donosi.

Ispravno i pažljivo izvedene AEQ vježbe smanjuju udio napetih mišića i njihov tonus, što je osnovni uvjet za postupno uklanjanje nepotrebno aktiviranog simpatičkog načina funkcioniranja AŽS-a.

Kroz vježbe učimo usmjeravati misli i pažnju i tako dinamičnom meditacijom povećati aktivnost vagusa i omogućiti smirivanje i postupnu normalizaciju funkcioniranja AŽS-a.

Povećavamo osjećaj za trenutnu situaciju i sposobnost da je opišemo riječima. Na taj način možemo svjesno bolje utvrditi uzroke takve situacije, a lakše je pronaći kreativna rješenja za izlaz i potrebne promjene koje nam omogućuju reguliranje funkcioniranja AŽS-a i podizanje kvalitete života.