Što je ego? Ego nam omogućuje da promijenimo svoju okolinu kako bismo udovoljili svojim potrebama i željama ili nas prilagodio svojoj okolini.

Život je dugo i sve više otuđen od tijela i prirodnih zakona i pravila po kojima tijelo mora funkcionirati. Stoga se sa sve više i više prepreka suočavamo u sve manje i manje vremena i potreba za prisutnošću ega postaje sve učestalija – pa ego preuzima glavnu ulogu u sustavu tijela-podsvijesti-svjesnom.

Ego je stanje svijesti koje nastaje kad se prepreka pojavi i omogućuje nam da je prevladamo ili zaobiđemo. Tada usmjeravamo svijest u suženo stanje i mijenjamo funkcioniranje uma kako bismo usmjeravali funkcioniranje tijela i stvaramo odgovarajući pritisak i pokrete potrebne za reguliranje neravnoteže i povećanje homeostaze – tako da opažamo osjećaje zadovoljstva i konstatiramo da smo dobro.

Sam ego nije ni dobar ni loš i prijeko je potreban za regulaciju odnosa prema okolini i osiguravanje potrebnih uvjeta za život, zadovoljavanje potreba, rješavanje problema i ispunjavanje želja.

Zbog entropije okoliša, potrebno je uvijek iznova osigurati ravnotežu. To se većinom postiže podsvjesnim i refleksnim reakcijama tjelesnih sustava, ali jače neravnoteže zahtijevaju intervenciju svijesti, koja se zatim formira u ego.

Entropija okoliša? Entropija označava proces spontanog raspada organiziranih struktura u neuređenije (entropijske) strukture. Suprotno entropiji je sintropija, koja označava proces samo-organizacijske sposobnosti prirode ili negativne entropije.

Ključ entropije je da se ona s vremenom neprestano povećava, a ako život prepustimo slučaju, on sve više gubi red. Korovi prerastaju gredice, predmeti se raspadaju, površina je zahvaćena erozijom, prašina se nakuplja na površinama, pa se čak i dijamant nakon određenog vremena raspada.

Neizbježan je trend da sustavi postanu ne organiziraniji. Stoga je poznavanje entropije i njezina sveobuhvatnog utjecaja na dobrobit i život toliko važno za učenje AEQ metode. Ispravno tumačenje osnovnog i najvažnijeg zakona fizike mora biti sastavni dio učenja AEQ metode jer omogućava različit pogled na uzroke problema zbog kojih ljudi traže pomoć.

Primjer entropije

U kutiji imate 300 dijelova slagalice. Ispraznite je na stolu. Teoretski je moguće da dijelovi slagalice padnu na stol u određenom obliku (sliku) bez vašega uređivanja. Međutim, svi znamo da to u praksi nije moguće. Zašto? Budući da bi svaki komad trebao pasti na određeno mjesto na određeni način, što znači da je moguć samo jedan način „oblikovanja.“

U stvarnosti postoji gotovo bezbroj načina na koje će dijelovi slagalice pasti na stol.

Odsutnost kontakta s tijelom onemogućuje svijesti da dovoljno precizno odredi stvarne uzroke problema, a često se to ni ne usudi.

Isto vrijedi i za uređenje cvjetnjaka. Teoretski je moguće da bi vjetar, životinje, kiša i prirodni utjecaji regulirali određeno područje onako kako smo ga zamišljali, ali dobro znamo da se to nikada neće dogoditi ako mi ili netko drugi ne uložimo svoje vremena, pažnje i energije za sadnju i održavanje reda u cvjetnjaku.

Isto tako znamo da je vjerojatnost da će gredica ostati uredna ako u nju ne uložimo vrijeme, pažnju i rad iznimno mala.

Ova dva primjera pokazuju nam bit entropije, te kako je zaustaviti i smanjiti njezin negativni utjecaj.

Entropija je mjera poremećaja; više je mogućnosti koje vode u nered nego onih koje vode u red. S vremenom ništa ne umakne entropiji, sve se prije ili kasnije raspadne, jer je njezina prisutnost stalna, neosjetljiva i nezaustavljiva. Tako se s vremenom nered povećava.

Dobra vijest je da se tom neizbježnom procesu možemo oduprijeti i usporiti ga, pa čak i na neko vrijeme pretvoriti u suprotnost entropije – u sintropiju. Možemo si uzeti vremena i sastaviti slagalicu. Pažljivo uređujemo gredicu, čistimo automobil ili čistimo stan. Možemo organizirati grupu pojedinaca i obučiti ih u vatrogasnu postrojbu.

Upravo zbog činjenice da svemir prirodno klizi u neredu, moramo uložiti energiju kako bismo stvorili stabilnost, strukturu i složenost koja će biti jednostavna zbog znanja. Uspješna veza zahtijeva pažnju i brigu, uspješna obitelj treba suradnju i dovoljno jasnu komunikaciju, čisti dom zahtijeva redovito čišćenje i održavanje.

Bez uložene energije i rada sustavi se raspadaju.

Ove dvije činjenice – da je nered prirodni fenomen entropije koji se s vremenom povećava i da ulaganjem energije možemo utjecati na taj proces – otkrivaju nam značenje života. Moramo naučiti kako stvoriti dovoljno “korisnih aranžmana” koji će biti dovoljno otporni na konstantnu prisutnost entropije. To je najvažnije, jer imamo na raspolaganju sve manje energije upravo zbog utjecaja entropije (starenja). Međutim, podizanje korisne urednosti i nadogradnja tih sposobnosti domena je svijesti i kada svijest odluči upravljati egom.

Svijest je aktivna i pasivna funkcija. Ne možemo samo upaliti svjetlost svijesti, već je većinu vremena možemo usmjeriti tamo gdje želimo.

Potpuno funkcionirajući svijest možemo zamisliti kao svjetlost u tami nesvjesnog koja nam omogućuje da vidimo. Međutim, možemo vidjeti samo ono što je u našem stajalištu ili ono na što svjetlost je usmjerena. U tom smislu, svijest je više poput svjetiljke koja osvjetljava samo malo područje, a ostatak ostavlja u još većoj tami. Slično tome, radar može otkriti samo objekte koji se nalaze u smjeru trenutne radarske zrake i nalaze se u dometu radara, a taj doseg ovisi o snazi ​​i položaju radara.

Naravno, imamo i podsvjesni sustav koji “promatra” stanje okoline u punoj mjeri, čak i tamo gdje svijest nije usmjerena. Shodno tomu, iz ovoga djela dobivamo osjećaje koji onda usmjeravaju svijest u određenom smjeru, tako da dobivamo više informacija i lakše prosudimo kako postupiti.

Svi znamo kako nam „nešto govori“ da gledamo u određenom smjeru ili da osjetimo da se nešto događa izvan snopa naše svjetlosti. Impulsi energije koji omogućuju svjesnost također mogu dolaziti iz nas u obliku događaja koji su dovoljno snažni da se mogu osjetiti. Kada nam, na primjer nedostaje hrane, osjećaj gladi se povećava, a kad je dovoljno jak, postajemo svjesni toga i ta svjesnost preusmjerava našu svijest i omogućuje nam da reguliramo potrebu odgovarajućim radnjama, a zatim se usredotočimo na druga stanja.

Snop svijesti osvjetljava događaje vanjskog i unutarnjeg svijeta. Oba svijeta nikada nisu u potpunosti istovremeno ispunjena svjetlošću. Ako se usredotočimo na vanjski svijet, onda smanjujemo fokus na svoj unutarnji svijet – i to pogrešno. Stanje hiperstimulacije suvremenog svijeta skreće nam pažnju prvenstveno na vanjski svijet, a time i dovodi do nedostatka pažnje prema unutarnjem svijetu tijela – ta je pažnja potrebna kako bi se procesi, obrasci i navike uskladili sa sadašnjošću i promjenama u tijelu i umu zbog vremena i entropije. Nedostatak pažnje u ovome dijelu također je glavni razlog za razvoj senzorne motoričke amnezije i stanja koja se uglavnom rješavaju AEQ metodom.

Svjetlost svijesti

Svijest je aktivna i pasivna funkcija. Ne možemo samo upaliti svjetlost svijesti, već je većinu vremena možemo usmjeriti tamo gdje želimo. Općenito smo otvoreni za gledanje i osjećanje onoga što nas okružuje. Ovaj dio svijesti koji je aktivan u percepciji i odgovoru naziva se ego.

Ego nam omogućuje da promijenimo svoju okolinu kako bismo udovoljili svojim potrebama i željama ili nas prilagodio svojoj okolini. Kroz ego uklanjamo prepreku s puta, a ako to nije izvedivo, tada mijenjamo ponašanje kako bismo zaobišli prepreku. To pokreće i zahtijeva promjene u tonusu mišića koji je međutim, svjestan i akutan, te se mijenja kada se prepreka prevlada ili zaobiđe.

Ako se prepreka ne može prevladati ili zaobići, ego se mora pomiriti s njom, čak i ako ga takvo stanje remeti. Međutim, ako takav odnos traje duže (djetinjstvo i djetetova nesposobnost da svlada ili zaobiđe roditelja), potreba ega za negiranjem stvarnosti odnosa prema prepreci je sve jača i dovodi do kronično-podsvjesnog povišenog tonusa, to omogućuje samoodricanje i sve neizdrživije stanje unutar membrane.

To pak sve više utječe na cijeli organizam.

Ako se prepreka ne može prevladati ili zaobići, ego se mora pomiriti s njom.

Međutim, kako se ego može okrenuti protiv tijela jer mu to daje energiju za život i izvršava njegove zapovijedi? Freud je istaknuo da obično nije potrebno podizati štit protiv uzbuđenja koje nastaje u organizmu. Ta se uzbuđenja tretiraju kao zadovoljstvo ili bol ili kao impulsi koji se odnose na emocije, osjećaje i iskustva. Neopažajne ovih uzbuđenja predstavlja ozbiljnu prepreku sposobnosti tijela da preživi i ispuni se.

I upravo je to ono što postaje sve važnija sposobnost u suvremenom svijetu, budući da je život već dugo otuđen od tijela i prirodnih zakona i pravila po kojima tijelo mora funkcionirati. Stoga se sa sve više i više prepreka suočavamo u sve manje i manje vremena i potreba za prisutnošću ega postaje sve češća, pa ego preuzima glavnu ulogu u sustavu podsvjesnog tijela/tijela.

Sve dok nas tijelo ne zaustavi

Sukladno tome, utjecaj tijela na misli o odlukama i postupcima sve se više smanjuje, što dovodi do tjelesnih neravnoteža uzrokovanih nedostatkom vremena, pažnje i energije potrebnih da tijelo ostane uređeno. Taj nered vremenom postaje sve složeniji i više ne drži kontrolu nad entropijom u tijelu.

Istodobno, omogućuje i dovoljno visoku razinu uređenosti u okolišu kako bi se osigurao odgovarajući rast naše obitelji, posebno djece. Oni još uvijek u potpunosti ovise o našoj sposobnosti da prepoznamo, razumijemo i odgovorimo na njihove neravnoteže i pružimo im dovoljno uređeno okruženje potrebno za njihov rast i razvoj od djeteta do odrasle osobe. Zatim roditelju, koji može pružiti potrebne okolnosti za razvoj djeteta.

Stalnim smanjivanjem i iskrivljivanjem utjecaja tijela na svijest, sve je veća nerealnost funkcioniranja svijesti i sve češća i snažnija nepravilnost u prepoznavanju trenutne situacije. Dakle, pretjerane tjelesne reakcije na svakodnevne veze, tjeskoba i pretjerani strahovi od budućnosti, koji u nama izazivaju nelagodu, zahtijevaju od svijesti da nešto učini i smanji takvo stanje.

Odsutnost kontakta s tijelom sprječava svijest da dovoljno precizno utvrdi stvarne uzroke problema, a često se ni ne usuđuje to učiniti, jer bi morala priznati da je stvarno stanje puno gore nego što zamišlja. Dakle, on traži alternativne načine kako izraziti i osloboditi pretjeranu unutarnju napetost. Posao, sport, alkohol, nikotin i seksualnost najčešći su načini da se to postigne i nude brzo, ali kratkoročno rješenje.

Problem nastaje jer zbog nerealnog razumijevanja posljedica i zamjene uzroka i posljedica takvim načinima izražavanja ne postižemo promjenu uzroka za njih, jer je ego usmjeren u pogrešnom smjeru, a ulaganje vremena, pažnje i energije je neučinkovito. Istodobno, takvo izražavanje nudi kratkotrajno olakšanje i daje iluziju da pravi uzrok naše neravnoteže nije toliko velik i utjecajan kao što zapravo jest. To dovodi do ovisnog odnosa prema tim postupcima, koji nam zato sve više nanose štetu. Istodobno u njih ulažemo sve više i više energije koja tada nedostaje za rješavanje stvarnih problema, a mi osjećamo potrebu pomiriti se sa situacijom i djelovati još tvrdoglavije.

Sve dok nas tijelo ne zaustavi.

Takvo se ponašanje može prepoznati u svim sferama života, gdje ljudi nad kojima dominira ego prolaze kroz sebe (tijelo), čak i kada za tim nema stvarne potrebe; ti ljudi time dokazuju sebi ili drugima da mogu i znaju, čak i ako ih to dugoročno uništi i dovede do stanja depresije i razočaranja nad sobom i svojom sudbinom.

Tko je ego u rekreaciji?

U rekreacijskom cestovnom biciklizmu to su ljudi koji ne znaju voziti u skladu s ekipom i biti primjereni njihovoj fizičkoj dobrobiti. To su ljudi koji se utrkuju na treninzima i treniraju, provociraju i sarkastično komentiraju druge na utrkama, čime ih “potiču” da ih slijede i razvijaju isti stav prema sebi kao i njihov.

Na taj se način grupno bicikliranje pretvara u utrke, gdje biciklisti ugrožavaju druge u prometu, a opravdano usmjerava bijes ostalih sudionika u prometu. Voze po neprilagođeni vremenskim prilikama i uvjetima na cesti. Posebno su česti na biciklističkim maratonima i priredbama.

Stoga mislim da je dobro znati više o stanjima svijesti i vezama između tijela i svijesti kako bismo mogli bolje prosuditi tko smo i kakvi smo te identificirati pojedince koji nam mogu pomoći i omogućiti realniji stav prema sebi te razviti odgovarajuće poštivanje tijela i fizički utjecaj na naše odluke i postupke – takvo nas znanje dijeli od onih koji nas u svom egocentrizmu nenamjerno pokušavaju povući u isti ponor u koji i sami klize.

Dovoljno dobar osjećaj i znanje o sebi i svojoj prošlosti omogućuje nam da prepoznamo emocionalne odgovore koji nisu usklađeni sa stvarnošću i vode nas do odluka koje nisu u našem dugoročnom interesu. Na taj način nam ne dopuštaju da postupno podižemo složenost života i odnosa, što je neophodno da bismo mogli kontrolirati stalni utjecaj entropije – i to bez vanjske pomoći u obliku liječnika, kirurga i farmaceuta, koji inače mogu postati konstanta u životu egocentrične osobe.