Noću obrađujemo one stvari koje tijekom dana, iz različitih razloga, nismo. Možda smo se bojali obraditi određene stvari jer bi razmišljanje o njima ili dopuštanje osjećajima da se pojave u tijelu moglo izazvati iracionalne reakcije. Te iracionalne reakcije mogle bi nas dovesti u situaciju da kažemo previše, pokažemo previše ili se usudimo napraviti nešto što inače ne bismo. Zbog straha od reakcija ili posljedica, određene stvari radije zadržimo u sebi.
Noću tih prepreka nema. Tijekom sna može iz tijela u glavu i natrag teći velika količina emocija. To se posebno događa u drugoj polovici noći, kada smo u REM fazi sna. Kada zaspimo, imamo dulju fazu dubokog sna i vrlo kratku REM fazu. Kasnije se taj ciklus ponavlja još dva do četiri puta, ovisno o tome koliko dugo spavamo.
Na početku spavanja imamo vrlo dug duboki san i vrlo kratku REM fazu. Kasnije se, sa svakim ciklusom, duboki san skraćuje, a REM san produljuje. Zbog toga su snovi obično najintenzivniji nakon trećeg ili četvrtog sata spavanja, ovisno o tome kada smo legli.
Ako zaspimo nakon 22 sata, duboki san se još više skraćuje i imamo sve veći manjak dubokog sna. U dubokom snu radimo neku vrstu inventure – grubo razvrstavamo što od svega što nam se dogodilo tijekom dana ima smisla zadržati, a što je bolje odbaciti jer nam nije potrebno.
Mozak tijekom dana pamti u ciklusima od 5 sekundi. Tijekom dubokog sna ti se intervali komprimiraju ili proširuju. Ako se dogodilo nešto važno ili je izazvalo snažnu emocionalnu reakciju, sustav procijeni da je to bitno. Tih 5 sekundi se uspori tako da nam se čini kao da je trajalo minutu ili dvije, ponekad i kao da je trajalo sat vremena. Nevažne stvari mozak sabije, poveže i time stvara prostor za nadolazeći dan.
U svakom ciklusu spavanja hipokampus se malo više isprazni – on je primarno zadužen za pamćenje. U REM fazi se ono što ostane, a procijenjeno je kao važno ili korisno, obrađuje i povezuje na različite načine. Dogodcima koje tada nismo razumjeli zbog stresa i na koje smo reagirali podsvjesnim obrascima dodaje se kreativnost svijesti, čime se mijenja sjećanje i utjecaj prošlosti na sadašnjost. Porast cjelokupne emocionalne zrelosti mijenja taj proces i omogućuje pristup osjećajima i sjećanjima kojih prije nismo bili svjesni (doslovno nam se o njima nije ni sanjalo), a sada ih sve češće sanjamo.
Nastavak procesa rasta emocionalne zrelosti omogućuje da iz polusvjesnog stanja (snovi) te događaje obradimo i suočimo se s njima i u budnom stanju, te tako napredujemo iz potisnute traume i nemoći u snagu i promjenu. Snovi su dakle praksa u kojoj ulazimo u promjenu ili praktično proživljavanje nekog događaja, kojeg proživljavamo u prividnom svijetu, u prividnoj stvarnosti.
Dublje razumijevanje snova, njihovog značenja i utjecaja podučavam na 3. modulu školovanja 4. stupnja i na seminaru AEQ odnosa 3. stupnja.
