Tjelesna i emocionalna slabost gotovo je uvijek povezana s nemogućnošću da odgurnemo nekoga ili nešto od sebe, čak i kada nas ugrožava. To je često povezano i sa seksualnim zlostavljanjem, kada osoba pokušava odgurnuti muškarca ili ženu koji ju pokušava seksualno zlostavljati.
Ako tijekom otpora osjetimo prijetnju da će se dogoditi još gore stvari ako se odupremo, taj spontan i autentičan odgovor, kojim bismo odgurnuli onoga tko nas pokušava ili želi zlostavljati, moramo blokirati – osobito ako nema nikoga tko bi nam tada pomogao i spasio nas. Tako nastaje blokada određenog pokreta, kojim bismo mogli eksplozivnom energijom i kroz izdah odgurnuti drugu osobu od sebe i reći joj: “Pusti me na miru, idi od mene.”

Ako su odnosi u obitelji bili takvi da su muškarci bili agresivni i nisu štitili nemoćne, ili pak žene nisu pružale potrebnu podršku i brigu djetetu, ili ako je, kao što je u Sloveniji često povijesno bio slučaj, majka bila ta koja je napadala, dijete se ne usuđuje zauzeti za sebe. Takvo dijete se ne smije oduprijeti i ne smije odgurnuti ljude koji ga dovode u nemoć, a istovremeno ga nitko ne može spasiti iz te pozicije. Tako nastaje blokada, zbog koje si svjesno ili nesvjesno ograničavamo sposobnost pokreta kojim bismo odgurnuli stvari od sebe.

U određenom trenutku, kada je toga već previše, može doći i do ozljede, pada, udarca i sličnih stvari, koje se naizgled dogode sasvim slučajno. No, takve stvari se nikada ne događaju slučajno. Događaju se točno u pravom trenutku i na pravi način, kako bi još više pojačale određeni obrazac blokade i slabosti pokreta koji smo morali naučiti držati stegnutim i ukočenim te paziti da ništa ne odgurnemo, da ne budemo previše agresivni i da i dalje ne znamo brinuti se za sebe niti si osigurati prostor za sebe.

Kako je nemoć povezana s agresivnim ponašanjem?

Kroz AEQ učenje možemo sve bolje osjećati i razumjeti reakcije vlastitog tijela. Oklop se vježbama stanjuje i životna snaga se povećava. I AEQ vježbe i AEQ disanje namijenjeni su tome da bolje osjećamo i da naučimo aktivirati korištenje agresivne energije kad je to potrebno.

U svijetu i prirodi vrijedi pravilo da onaj tko ne zna pravilno koristiti agresiju, ima vrlo ozbiljne probleme s preživljavanjem. Agresivno ponašanje je sastavni dio prirodnog života i bez obzira na to koliko čovjek sa slobodnom voljom ili višim duhovnim razvojem to pokušava zaobići – na kraju je to jednostavno tako. Ako ne znamo koristiti agresiju ispravno, tada je vjerojatnost da ćemo biti nemoćni veća. Nemoć automatski vodi u mržnju, a mržnja vodi do toga da entropična agresivna osjećanja sve češće usmjeravamo prema vlastitoj budućnosti.

Netko tko je u sadašnjosti nemoćan i ne može izaći iz te nemoći, jer mu to kronična ukočenost i kronična nemoć ne dopuštaju, sve više mrzi budućnost jer mu ona ne donosi ništa lijepo. Budućnost može biti bolja, ljepša i manje loša samo ako znamo agresivnim ponašanjem urediti ono što nas smeta, ometa, ugrožava ili ograničava.

Neugodna osobina vremena jest ta da je ono samo po sebi entropično. Vrijeme teče od rođenja do smrti, od početka do kraja, i djeluje entropično – osim ako ne znamo koristiti agresivno ponašanje na takav način da u toj entropiji stvaramo sintropiju. Tada djelima u sadašnjosti možemo stvoriti ljepšu ili bolju budućnost. Tako šaljemo sintropičnu energiju u budućnost, a to je moguće samo ako u sadašnjosti nismo nemoćni.

Ako smo povremeno nemoćni, to je potpuno normalno. Tada nam možda kratkoročno ne ide najbolje, ali s većom emocionalnom zrelošću, uz pomoć drugih, razmišljanjem, drugačijim odnosom prema vremenu i slično, možemo uspostaviti snagu nad tom akutnom nemoći. Tako se potom značajno poboljšava prognoza kakva će biti naša budućnost. I upravo zato je toliko važno znati pravilno koristiti agresivno ponašanje, jer samo na taj način možemo osigurati da imamo manje problema u budućnosti – odnosno da se problemi ne ponavljaju. Ako se nekome problemi stalno ponavljaju, budućnost mu je sve lošija, pa stoga, naravno, mrzi vlastitu budućnost.

A što se događa ako imate dijete, a mrzite svoju budućnost? Svi dobro znamo koliko puta su nam rekli da su djeca naša budućnost. Ako mrzimo svoju budućnost, a dijete je naša budućnost, tada dijete osjeti da podsvjesno mrzimo i njega. A dijete ne razlikuje što osjećamo prema njemu podsvjesno i što svjesno – za njega je to isto ili vrlo slično. Stoga nije čudo da su djeca takva kakva jesu. A što ih čeka u budućnosti? Sve što se danas događa u svijetu stvorili su naši preci, mi smo to još naglasili, a djeca će jednostavno na stol dobiti ono što smo im pripremili – kao cjelinu, ne samo ono što bismo željeli da dobiju. Nemaju baš puno izbora što će jesti, pa nije čudo da su tako agresivni prema sebi i onima od kojih nisu ovisni.

Zato je posebno za nas roditelje važno osjećati i razumjeti izvor i svrhu prethodnog podsvjesnog impulsa te razlikovati agresiju od nasilja i učinkovitu upotrebu agresivnih osjećaja od neučinkovite upotrebe agresije. Tako ćemo moći razumjeti i mijenjati svoj utjecaj na svijet, u kojem je previše nemoćnih i previše onih koji ne znaju ili ne mogu učinkovito koristiti agresiju za bolje sutra.