AEQ podučava emocionalnoj zrelosti. Zrelost znači da znamo definirati i koristiti emocije koje osjećamo. Znamo odrediti razlog zašto smo stvorili te emocije, jer su emocije uvijek posljedica neravnoteže između nas i okoline. Kada znamo prepoznati uzrok i izraziti emocije na primjeren i zreo način, možemo postići željeno. Isto vrijedi za emocije i utjecaje koji dolaze iz okoline i djeluju na nas. Način na koji na te utjecaje reagiramo tjelesno, podsvjesno i svjesno, uvelike ovisi o našoj emocionalnoj zrelosti.
Emocionalna zrelost određuje intenzitet osjećaja i emocija kod kojih na naše postupke još uvijek utječu frontalni režnjevi mozga. Tada imamo svjestan utjecaj na naše stanje, djelovanje i odluke te smo svjesni posljedica naših postupaka u budućnosti. Ako su pak osjećaji, emocije i utjecaji toliko snažni da premašuju našu trenutnu emocionalnu zrelost, utjecaj frontalnih režnjeva se smanjuje, a povećava se utjecaj tijela i podsvijesti. Tada se ponašamo onako kako smo to naučili u prošlosti. To nije nužno loše, jer prošli obrasci mogu biti korisni, ali to znači da će naša budućnost biti kronično ponavljanje prošlosti, uzimajući u obzir promijenjeno okruženje sadašnjosti.
Budući da je današnje okruženje znatno drugačije od prošlog, često nemamo osjećaj da nam se prošlost ponavlja, jer nije potpuno ista. No, ako uz pomoć učitelja AEQ metode šire i dublje pogledamo svoj život te povećamo svijest o sebi i svojim postupcima tijekom AEQ vježbi, možemo uočiti ponavljajuće obrasce, odnose i posljedice. Ako su te posljedice pozitivne i poboljšavaju nam život, ima smisla zadržati ih, a ako su negativne, potrebno ih je promijeniti.
Ako želimo povećati emocionalnu zrelost i proširiti je na područja gdje utvrdimo da nije primjerena, moramo smanjiti senzorno-motoričku amneziju. Samo tako ćemo moći ispravno prepoznati i prihvatiti osjećaje, emocije i utjecaje, čak i ako su neugodni, opasni ili ih se sramimo. Radi se o tome da definiramo stvarnu emociju, a ne relativni osjećaj koji nam u tom trenutku možda više odgovara. Emocije možemo jasnije percipirati smanjenjem senzorne i motoričke amnezije. Kasnije u procesu podizanja emocionalne zrelosti, partnerski odnos postaje sve važniji jer pomaže umiriti i učvrstiti proces, smanjujući strah i otpor prema reakcijama okoline na našu veću emocionalnu zrelost. Tako možemo postajati sve svjesniji okoline i sebe unutar nje te brže i dublje pronalaziti uzroke zašto je određena emocija aktivirana. Tako sve više reagiramo na stanje sebe i okoline s utjecajem frontalnih režnjeva i time češće utječemo na svoju budućnost razumom, koji je sve više povezan s tijelom i svjestan odnosa između nas i okoline.
Emocijama možemo upravljati slično kao što učimo upravljati pokretima u AEQ vježbama. Emociju možemo pojačati, povećati ili smanjiti kada shvatimo da se radi samo o prošloj reakciji koja danas možda već šteti, iako je nekad bila neophodna i korisna. Kao što je prije dvadeset godina bilo važno znati poslati faks, a danas ta vještina više nije potrebna. U svakom slučaju, emociju možemo preciznije i učinkovitije usmjeriti u pravom smjeru, na pravi način i u pravo vrijeme kako bismo postigli željenu reakciju. Željena reakcija istovremeno je i željeni rezultat u budućnosti. Viša emocionalna zrelost povećava utjecaj desne moždane hemisfere na naše razumijevanje događaja, čak i kod viših razina uzbuđenja živčanog sustava. To nam povećava vjerojatnost djelovanja u grupi i razumijevanje potrebe za suradnjom radi učinkovitije podjele rada i rješavanja problema.
U AEQ-u objašnjenjima povećavamo razumijevanje važnosti odgovarajuće emocionalne zrelosti, a vježbama smanjujemo senzorno-motoričku amneziju, čime bolje osjećamo tijelo, a potom i djelujemo ispravnije u sadašnjosti za bolje stanje u budućnosti. Kada vježbama bolje osjetimo tijelo, bolje osjećamo i što se u tijelu događa kada ne radimo vježbe. Bolje prepoznajemo svoje emocije, zašto ih imamo, te tako sve preciznije možemo odrediti jesu li emocije stvarna posljedica trenutnih događaja ili podsvjesna reakcija tijela stvorena u prošlosti. Također lakše prepoznajemo da na neko neravnotežno stanje u nama ili okolini reagiramo neprimjereno zbog prošlih iskustava. Drugim riječima, smanjenjem SMA omogućujemo da se stvarno stanje više približi našoj svijesti, da ga postanemo svjesni i prisiljeni ga razumjeti i svjesno na njega reagirati. To posljedično podiže emocionalnu zrelost i omogućuje daljnje smanjenje SMA i sve višu i širu emocionalnu učinkovitost.
Time povećavamo svoju sposobnost da svoju životnu energiju usmjeravamo na najučinkovitiji način za postizanje željenih rezultata, čime povećavamo učinkovitost svog života. Bol i bolesti su naime posljedica neučinkovitog života. Što više povećamo učinkovitost svog života, to imamo manje problema s bolovima i bolestima, osobito ako su one posljedica nepravilnog djelovanja autonomnog živčanog sustava, odnosno ako se radi o autoimunim ili psihosomatskim bolestima.
Zbog loših iskustava iz djetinjstva ljudi često imaju problema s izražavanjem ljutnje na zreo i primjeren način. Ako duboko udahnemo i otvorimo se u prsima, puštamo ljutnji slobodan put. Mnogi se zato povlače u defenzivan i pasivan tjelesni stav predaje. Osoba koja je depresivna ili apatična predala se i obično nema ljutnju u svom repertoaru emocija, iako ima ljutnju snažno aktiviranu kao emociju druge razine, koje nije svjesna. Tijelo mora uspostaviti obrambene mehanizme kako bi smanjilo štetnost te emocije. Najučinkovitiji obrambeni mehanizam za smanjenje intenziteta emocija je smanjenje kvalitete disanja.
Što manje kisika dolazi u mišiće, to se manje životne energije stvara u mišićima. Što je manje životne energije u mišićima, to su emocije manje intenzivne. Manje životne energije znači i manje živosti, jer nedostatak životne energije vodi u smrt. Životnu energiju dobivamo iz kisika koji udišemo, vode koju pijemo i hrane koju unosimo. Stoga ima smisla podizati emocionalnu zrelost, jer nam ona omogućuje da životnu energiju imamo na odgovarajućoj razini i da je koristimo smisleno i učinkovito. Ne smijemo, međutim, brkati emocionalnu zrelost prema AEQ metodi s emocionalnom inteligencijom, jer to dvoje nije ni približno isto. Prvo nije moguće razvijati bez korištenja AEQ vježbi, dok za razvoj drugog te vježbe nisu potrebne.
Aleš Ernst, autor AEQ pristupa
