Ako se dogodi da se žena trudi na sve strane, a muškarac ne radi ništa, onda oboje, naravno, imaju sve više problema. Ako muškarac ne učini ništa kako bi oboma bilo manje problema, već sve prebacuje na nju, to pokazuje da se ponaša djetinjasto. Tako žena može imati više djece – jedno i u obliku partnera. S tom razlikom da, ako ima pravu kćer i pravog sina, njih dvoje odrastaju i s vremenom postaju sve manji teret za roditelja. Kad odrastu, roditelj dobiva višak vremena i energije koju može uložiti u sebe ili u partnerski odnos, čime povećava broj riješenih problema i smanjuje količinu novih. Kako dijete sve više postaje odrasla osoba, život roditelja postaje sve lakši, a on sve mudriji i iskusniji.
Ako pak imate partnera koji u vezi ima funkciju djeteta – recimo da je to muškarac, iako to može biti i žena, samo što je brojčano obično nešto rjeđe (iako se taj omjer ubrzano pogoršava) – takvo dijete nikada ne odraste. Takva osoba se zaustavlja u razvoju. Na partnerski odnos ima sličan učinak kao dijete s cerebralnom paralizom, Downovim sindromom ili multiplom sklerozom. Pogrešno što muškarac tada čini jest to što ne uviđa da i on mora biti taj koji će se žrtvovati, odreći se nekih stvari i ulagati u partnerski odnos kako bi ga poboljšao (barem radi djece). Ako ne učini ništa dodatno osim osnovnog minimuma, odnos se ne može promijeniti.
Problem je u tome što muškarac uopće ne osjeća niti prepoznaje što bi trebao učiniti ili promijeniti. Jednostavno ne primjećuje te stvari jer ne mijenja svoju senzorno-motornu amneziju. Na njegovo ponašanje primarno utječe i žena, na svojoj podsvjesnoj odnosno drugostupanjskoj razini, jer je od malena odgajana da mora biti ta koja će se pobrinuti za sve, koja ne smije uživati u životu ni jednu minutu. Žena koja je tako odgajana i koja je živjela u okruženju gdje su žene imale funkciju da se pobrinu za sve, jednostavno ne shvaća da sama sebi stvara iznimno težak život. Za njezinu podsvijest takav je život jedini normalan. Istovremeno, takav je život usklađen i s njezinom prošlošću i prošlošću njezinih predakinja. Također, njezine emocije druge razine utječu na partnera tako da se on ponaša nelogično. Tako mogu ostati zajedno iako vide da njihov odnos nema smisla niti budućnosti u ovakvom obliku, ili mogu prekinuti vezu. No čak i ako započnu novu vezu s drugim partnerom, bitne razlike neće biti jer će njihova podsvijest ostati ista.
Na AEQ programima za poboljšanje partnerske veze, kroz vježbe i objašnjenja sve više osjećamo sami sebe i prepoznajemo kako utječemo na druge. Sve više uviđamo da su naše ponašanje i situacija u kojoj se nalazimo zapravo potpuno logični i usklađeni s našom podsviješću. Ono u čemu se nalazimo za našu je podsvijest definicija normalnog ponašanja, odnosno normalnog života.
