Trčanje i brzo hodanje su na prvu vrlo su slični sportovi. Cilj sportaša je doći što brže do od starta da cilja krećući se isključivo na nogama. Međutim ta dva sporta razlikuju se drastično u pristupu kako se do cilja dolazi, a njihovo promatranje i proučavanje može nas puno naučiti o razlici između ova dva pristupa. Jedan pristup podrazumijeva više razumijevanja i znanja, a drugi pristup se oslanja na više volje i truda. U brzom hodanju koristi se pristup razumijevanja jer taj sport podrazumijeva stroga pravila kretanja i tehniku. Takav pristup zahtjeva više vremena uloženog u razvijanje razumijevanja te dizanje učinkovitosti tehnike, jer podizanje samo truda automatski kvari tehniku te trkač izlazi iz okvira dozvoljenih pokreta.

Kako i zbog kojih razloga nastaju kronični bolovi? Koja je njihova funkcija?  Jesu li nam potrebni? Jesmo li ih na bilo koji način (svojim postupcima ili ponašanjem) mogli izbjeći? Zašto se događa da netko bez obzira na bolan i/ili nepravilan položaj tijela ne osjeća prevelike bolove? Jedan od mogućih razloga, zbog kojega dolazi do kroničnih bolova, jest ozljeda ili trauma koja je uzrokovala akutnu bol,  a zatim je neuspješno odnosno nedovoljno uspješno sanirana.  Ukoliko je ozljeda uredno izliječena i u potpunosti se povratila funkcija ozlijeđenog dijela tijela, osoba može normalno funkcionirati. No ako ozljeda nije uredno sanirana i  osoba se nije vratila u simetrično i uspravno držanje, prilikom hodanja ili stajanja ti će akutni bolovi prijeći u kroni

Prije nego što sam došla na prvo individualno učenje AEQ metode, mislila sam da ću tamo naučiti neke vježbe koje ću redovito raditi nekoliko mjeseci i da će moja kronična nedefinirana tjelesna bol biti smanjena ili čak nestati. Nakon nekoliko godina polakog upoznavanja metode, mogu reći da nisam pogriješila. Moja misija bila je potpuno iluzorna. Nikad nisam zamišljala da ću iči tamo gdje definitivno ne želim biti.