Kako i zbog kojih razloga nastaju kronični bolovi? Koja je njihova funkcija? Jesu li nam potrebni? Jesmo li ih na bilo koji način (svojim postupcima ili ponašanjem) mogli izbjeći?
Zašto se događa da netko bez obzira na bolan i/ili nepravilan položaj tijela ne osjeća prevelike bolove?
Jedan od mogućih razloga, zbog kojega dolazi do kroničnih bolova, jest ozljeda ili trauma koja je uzrokovala akutnu bol, a zatim je neuspješno odnosno nedovoljno uspješno sanirana. Ukoliko je ozljeda uredno izliječena i u potpunosti se povratila funkcija ozlijeđenog dijela tijela, osoba može normalno funkcionirati. No ako ozljeda nije uredno sanirana i osoba se nije vratila u simetrično i uspravno držanje, prilikom hodanja ili stajanja ti će akutni bolovi prijeći u kronične.
Funkcija je kroničnih bolova da ukazuju na nepravilnosti te privuku pažnju svjesnog dijela mozga. On djeluje kao nadzorni centar za zadržavanje tijela u homeostazi, ne samo u vanjskom okruženju, već i kontrolu unutarnjih kretanja u tijelu. Simetrično kretanje moguće je isključivo ako je osoba u potpunosti usklađena te svjesna sebe. U tom bi se slučaju trebala moći vratiti puna kompleksnost funkcioniranja osobe. Trebala bi se moći u potpunosti uskladiti tako da kretanje, stajanje, sjedenje, hodanje, ležanje i sve druge aktivnosti, budu u skladu sa zahtjevima koje se obavljaju u svakodnevnom životu.
Funkcija boli je da zaštiti organizam od daljnjeg oštećenja te da ograniči odnosno smanji kretanje ili ga pak u potpunosti zaustavi. Na taj način ona udaljava tijelo od izvora koji osobu ugrožava (važnost refleksa) što prvenstveno ovisno o stupnju ozljede/traume. Osim trenutne zaštite, funkcija boli jest da edukativno utječe na osobu, da ona iz situacija nešto nauči te da ukloni one aktivnosti koje joj uzrokuju nelagodu i bolove. Osoba bi trebala tražiti uzrok u načinu kretanja kao i u svom svakodnevnom djelovanju (fizički razlozi), ali i o načinu razmišljanja (psihički razlozi). Treba analizirati svoje reakcije i uočiti javlja li se bol na podražaje iz okoline (vanjski podražaji) ili bol proizlazi iz unutrašnjih podražaja. Na taj način osoba ima mogućnost prilagoditi brzinu i način fizičkog kretanja, ali istovremeno usmjeriti potpunu pozornost na izražavanje kao i na svoje postupke te tako utjecati i mijenjati odnose koji su joj bolni u manje bolne odnosno ugodnije.
Jedan od mogućih razloga zašto osoba trpi kronične bolove jest i taj što na neugodne emocionalne podražaje, koje doživljava, reagira na neprimjeren način. Ponekad su takvi uzroci neugodnih emocionalnih podražaja učestali te tada smanjuju i onemogućavaju idealnu kvalitetu života. Neprimjereni način odaziva na emocionalne podražaje može biti ignoriranje, kao i prejako ili preslabo emocionalno odgovaranje na njih.
Neprimjerena reakcija na druge osobe, također, ima negativan utjecaj na kvalitetu života. Takva reakcija i ponašanje vodi sve većoj neugodi. Ipak treba osvijestiti da ta neugoda poučava osobu koje situacije uzrokuju neprimjerene reakcije da se one ne bi ponavljale. Neugodne životne situacije i odnos prema njima nude mogućnost izbora i služe nam da bismo iz njih mogli učiti te onda napraviti promjenu na bolje. Međutim, osnovni je uvjet da je sama osoba spremna učiti.
Ovdje se može uočiti i povući paralela s doživljavanjem fizičkih bolova uslijed ignoriranja bilo kakve nelagode (fizičke, psihičke ili emocionalne prirode) ili neadekvatnog kretanja. U tom slučaju tijelo reagira na način da nam pomoću boli signalizira da nešto poduzmemo. Znači, kod bolova uslijed forsiranja fizičkih ograničenja našeg tijela, možemo i trebali bismo reagirati podizanjem znanja o samom kretanju tijela, a kod stanja izazvanih neprimjerenošću emocionalnih akcija i reakcija, trebali bismo naučiti emocionalno učinkovitije djelovati i potražiti rješenje za izlaz iz problema da on ne potraje i ne prijeđe u kronično stanje ili čak sindrom. Kraj negativnog procesa ne staje sa kroničnim bolovima, već vodi u teže i ozbiljnije bolesti i stanja.
Kako pomaže AEQ® metoda?
Ono što je zajedničko akutnim i kroničnim bolovima, koji nastaju kako fizičkim tako i psihičkim traumama, jest što se mozak od bolova brani dizanjem tonusa mišića. Prirodno stanje mišića u mirovanju je opušteno , kada je napetost tj. tonus mišića minimalna , neznatna . Kada se izvodi neki pokret prirodno se određenim mišićima prilikom pokreta povećava napetost tj, tonus i tada se mišići skraćuju, rade akciju tj pokret, ti mišiću su agonisti. Određeni mišići koji sudjeluju u tom istom pokretu se produžuju i, tj. dodatno opuštaju i pomažu u pokretu kao antagonisti. Funkcija antagonista je da dopuštaju kretanje i omogućavaju optimalnu amplitudu pokreta. Prilikom aktivacije tj . kontrakcije tj povećanja tonusa mišića , troši se energija pa kada su mišići u inicijalno povećanoj napetosti tj tonusu , potrošnja energije je veća nego što bi bila inače. Radi toga dolazi do osjećaja nelagode prilikom kretanja. Ako se ne poveća kvaliteta kretanja, doći će i do bolnog kretanja jer se tijelo suprotstavlja, i nije mu prirodno trošiti toliko energije. Sistem some konstantno bilježi uloženo (energija) i dobiveno (osjećaj, pokret), te ako je omjer pozitivan onda ne doživljavamo bolove, ako je negativan onda takav način pristupa do kretanja vodi u bolove.
Povećanim tonusom mišića smanjuje se količina bolnih informacija koje pristižu u nadzorni centar (svjesni dio mozga) i svijest se zadržava iznad takvih događaja. Na taj način svijest ostaje u mogućnosti donošenja odluka i reagiranja iako uzrok boli nije nestao, samo ga manje osjetimo. Kada takva stanja potraju, tada tonus mišića ostane podignut ili se čak još malo podiže. To je zato jer osoba želi izaći iz takvog načina funkcioniranja, no često nema vremena za kvalitetnu sanaciju. Tada, da bi se što prije vratila u svakodnevicu, „dodaje gas” u obliku podizanja tonusa mišića koji služe da još manje osjeti nelagodu, ali i da joj dopremi više energije za akciju. Iako joj podignuti tonus omogućava da manje osjeti bol i nelagodu, može se dogoditi da je time teže uočiti uzrok nastanka bola, iako osobi omogućava energiju s kojom se ona dalje kreće i živi. Problem je što se stvara „unutarnji neprijatelj”, a to je preveliki tonus prije samog početka kretanja. Inače je prirodno da se prilikom kretanja mišići, koji nas vode u pokret, napinju, a ostali se mišići, koji sudjeluju u pokretu, produžavaju kako bi pokret bio ugodan i lak. Kada su mišići prije samog početka pokreta u tonusu, potrebno je puno više energije i napora da se pokret napravi te takav pokret postaje bolan, neugodan, a na kraju i nepoželjan.
Osim tonusa mišića uključuje se još jedan veoma važan mehanizam potreban za kretanje (ovdje se opet podrazumijeva ne samo mišićno i koštano kretanje, već i ono unutar tijela – protok krvi, kisika…), a to je respiratorni sustav kojemu je, između ostalog, cilj smanjiti produkciju energije ne bi li osoba manje osjetila bolove i nelagodu u kojima se nalazi ili koja već duže traju. Na taj se način smanjuje osjetljivost some. No radi bolova i posljedično konstantno podignutog tonusa mišića, povećana je potreba za produkcijom energije jer treba savladati „unutarnjeg neprijatelja” zbog kojega se osoba neefikasnije kreće te troši više energije.
Zbog potrebe za viškom energije, više se udiše zrak, a zato što tijelo ne želi osjećati bol i nelagodu, respiratorni sustav onemogućava dopremu kisika do stanica i namjerno ruši efikasnost disanja.
Reakcija respiratornog sustava je da se disanje ubrzava, počinje se prekomjerno disati odnosno hiperventilirati, što vodi u neefikasno disanje i utječe i na slabiju kvalitetu kretanja.
AEQ® metodom osoba će osvijestiti i naučiti pravilno kretanje i disanje te pomoću toga postići veću neovisnost i ugodniji život, slobodan od kroničnih bolova.