Membrana kod živog organizma predstavlja granicu između vanjskog i unutrašnjeg svijeta. Sastoji se od puno slojeva koji ako gledamo izvana počinju s kožom, vezivnim tkivima, mišićima obavijenim fascijom pa sve do unutrašnjosti organa. Njena uloga kod čovjeka je zaštita, razmjena i pretvorba energije iz jednog oblika u drugi. Kad udišemo zrak kroz nos njegove dlačice imaju ulogu filtera koji nas štiti od prljavštine i stranih tijela, prema tome i one pripadaju dijelu membrane koji selektivno propušta zrak, štiteći nas od čestica koje ne smiju završiti u našim plućima.
Primjere zaštitne uloge membrane možemo naći u svim slojevima, od mišića koji će se napeti da nas zaštite pri padu ili organa koji kod probave filtriraju i razdvajaju korisno od nekorisnog. U funkcionalnoj membrani koja ima pravilan raspon mišićnog tonusa, podražaj koji je dovoljno jak iznutra ili izvana stvara signal koji preko živčanog sustava dolazi do mozga gdje ga jasno isčitamo te na njega imamo priliku reagirati. Kod ljudi sa kronično napetom membranom podražaj na svom putu do korteksa dođe iskrivljen ili isti iako je bitan za našu dobrobit, uopće ne prođe do svijesti pa ga ni ne osjetimo. Tok podražaja koje imamo izvana i iznutra je neprestan i selekcija što, u kojoj mjeri i na koji način ćemo nešto osjetiti u potpunosti ovisi o stanju membrane.
Isto kao što se mišići pri padu ili udarcu napnu da bi zaštitili našu unutrašnjost od fizičke traume, napinju se i kod emocionalnih trauma. Povijest našeg emocionalnog iskustva, uvjetuje oblik većine slojeva naše membrane. Prilagodba organizma traumama može uzrokovati smrzavanje određenih mišićnih skupina i fascije te nam onemogućiti prepoznavanje stvarnosti našeg unutarnjeg svijeta. Pretvorba kemijske energije u mehaničku (kontrakcija), izmjena plinova kod disanja i slično su primjeri energetskih razmjena a u svakoj od njih stanje membrane ima važnu ulogu. Ako zbog kronično napetih mišića dijafragme ne možete koristiti njen puni raspon kretanja, kvaliteta razmjene plinova je ugrožena, isto je i sa probavom i pretvorbom energije iz hrane kod napetih mišića trbuha koji pritišću probavne organe.
Pravilno funkcioniranje membrane bi nam također trebalo omogućiti korištenje vlastitih emocija za razmjenu energija. Ako želimo učinkovito koristiti emocije za punjenje i pražnjenje energije potrebno je imati visoku tjelesnu svijest i zrelost jer tek tada možemo kvalitetno procjeniti što, u kojem smjeru, na koji način i u kojoj količini izraziti da bi postigli željenu reakciju i pozitivno utjecali na vlastitu dobrobit. Za pojedince koji su bili pod nerealnim pritiskom okoline od najranije dobi jako je teško učinkovito koristiti vlastite emocije. U membrani takvih ljudi u svrhu zaštite kombiniraju se slojevi napetosti određenih djelova tijela/skupina mišića te im na taj način oblikuju prilagođenu emocionalnu logiku. Nažalost takva stanja mogu trajati cijeli život iako je traumatično razdoblje davno prošlo, podsvjesni dio mozga i membrana nastavljaju suradnju te nas drže u začaranom krugu uvjetovanih reakcija i iluzija.
AEQ metoda nas uči osjetiti i razumijeti otuđenje vlastite membrane od svijesti te isto postepeno smanjivati. Vlastiti proces kroz AEQ metodu donio mi je puno bitnih spoznaja. Jedna od njih je važnost poznavanja svog unutarnjeg svijeta kao temelja svega što postižemo izvana. AEQ vježbe i protokoli disanja kojima se učimo opustiti, imaju periode u kojima izazivaju ugodu i neugodu. Za mene je od početka taj omjer bio i još uvijek je većinom na strani boli i neugode. Najteža bol koju dobivam smanjivanjem otuđenosti od tijela nije ona oštra kao kod fizičkog udarca ili ozljede već je u brojnim oblicima bespomoćnosti, neprerađene sramote ili neprežaljene žalosti, ponekad je navala straha, besmisla i beznađa a ponekad gađenja, mržnje, potisnutog bijesa, gnjeva ili prezira.
Iako me ono što osjetim i naučim iznova iznenadi i jako teško mi je prihvatiti istinu o sebi, spoznaja da vrijedi ustrajati sve je jača. Vodeći se principima AEQ metode dolazim do razumijevanja svog jednostranog odnosa prema životu. Uzdizanje jednog aspekta da izbjegnem drugi te razloge zbog kojih je moja membrana bila prisiljena promjeniti funkciju i strukturu kroz najranije godine života. Za male korake postepenog djelovanja izvan okvira moje podsvjesti najzaslužnije je povećanje kapaciteta da osjetim jače emocije te da iste mogu precizno riječima opisati kako bih učinkovitije izvodio svjesnu prilagodbu ponašanja. Nerazmjer visokog napona koji imam iznutra te manjka istog na površini jasan je kao dan. Vrlo brzo osjetim kad i na koji način moje tijelo ne dopušta pristup određenom kretanju. Kad i kako promijenim ton glasa, držanje ili pribjegnem izbjegavanju gledanja u oči, da li mi se grudni koš stegao i onemogučio jak udah kao pripremu na akciju zbog straha od reakcije okoline ili još češće straha od nekontroliranog izljeva onog šta bi mogao izraziti i naštetiti drugima. Osluškivanje svega toga i u ulozi partnera i oca dvoje djece donosi drugačiji pogled prema mom utjecaju na najbliže. Cijenim sve bolje poznavanje stanja svoje membrane te njezine propusnosti/nepropusnosti na određene situacije i odnose što mi omogućuje da više djelujem izvan starih štetnih navika.
Tonus mišića, disanje i pokret bi se trebali moći prilagoditi situaciji u kojoj se trenutno nalazimo a ne da situacija prilagodi nas po nekom podsvjesnom obrascu u kojem se vraćamo u ulogu žrtve, počinitelja ili spasitelja po navici i kada to nije potrebno ni dobro za nas. Promjena podsvjesti težak je proces koji zahtjeva veliku količinu energije i vremena kroz koje je potrebno raspodjeliti puno malih djela. Ako u njima ustrajemo i izvodimo ih pametno i taktički, dugoročno vode velikoj promjeni i iskorištavanju potencijala koji može drastično promjeniti smjer našeg života.
Jure Brekalo, učitelj AEQ metode 1.stupnja