Uzmimo tipičan projekt mršavljenja u kojem se s velikom željom i ambicijom  držimo novog režima nekoliko tjedana, da bi nakon toga posrnuli i vratili se na staru nezdravu prehranu. Vjerojatno poznajete nekoga tko se  godinama žali na posao i kune se da će ga promijeniti pod svaku cijenu, ali to nikada ne učini. Možda imate prijatelja koji unatoč jakoj želji da prekine toksičnu vezu, ne uspijeva isto provesti u djelo.

Prethodna negativna iskustva, traume ili neuspjesi, mogu stvoriti podsvjesne obrasce koji utječu na mehanizme ponašanja s kojima pokušavamo ostvariti naše želje što znači da uvelike utječu i na ishode istih. Naša se podsvijest može držati ograničavajućih uvjerenja koja smo tijekom vremena internalizirali poput “Nisam dovoljno dobar” ili “Nikad ne uspjevam, niti to zaslužujem”. Takva uvjerenja mogu stvoriti sumnju u sebe i jako mišljenje koje nas spriječava da riskiramo ili sljedimo prilike koje bi mogle dovesti do uspjeha.

Većina ljudi koje poznajem dugo, znaju mi spomenuti  moju karakternu “vrlinu” u kojoj ističu jaku volju te da sam osoba koja bez obzira na sve, ne odustaje od onog što zacrta pa ako im spomenem da se bavim nekim novim poslom ili hobijem automatski mi predviđaju uspjeh. Stvarnost iz moje perspektive je drugačija te smatram da zbog negativnih iskustava iz djetinstva imam jako nisko samopouzdanje te  ne vjerujem ni približno u sebe kao neki od tih ljudi.

Cijena mnogih mojih pothvata do određenog “uspjeha” je uvijek bila previsoka i razorna za tijelo i um, a uz  tu cijenu išla je i nemogućnost zadržavanja  postignutog. Bilo da se radilo o sportu, poslovnoj karijeri ili ljubavnim odnosima i mali pomak ka boljem u svakom procesu, zahtijevao je pretjerivanje i ekstremne napore u prošlosti što je očita  naznaka da moja duboka podsvjesna uvjerenja stvaraju jako mišljenje koje je  u suprotnosti sa mojim svjesnim željama što uzrokuje razne samosabotaže i “slučajne komplikacije” na putu do uspjeha u bilo čemu što radim.

Učenje AEQ metode mi uvelike pomaže shvaćanju  nerazmjera između mojih želja i dubokih uvjerenja/mišljenja i jasnije tumačenje utjecaja prošlosti  na sadašnjost uslijed čega polako postaje sve jasnije gdje i zašto sam zauzeo tako negativno mišljenje o sebi. Samospoznaja kroz AEQ metodu događa se kroz otkrivanje i razumijevanje da bi time mogli promijeniti nešto na bolje. Pravo otkrivanje i razumijevanje sebe neostvarivo je  bez osjeta iz tijela uz koji teorija i razne upute lakše prelaze iz intelektualnog razumijevanja u cjelovito (somatsko) shvaćanje. Proces poboljšanja u korištenju volje za promjenu mišljenja na AEQ način, također podrazumijeva povećanje svijesti o tome kako postići umjereno i uravnoteženo korištenje snage volje, da bi naše postupke ka promjeni uvjerenja mogli  izvoditi  uz poštivanje i u skladu vremena i fizike.

Najočitiji primjer gore navedenog, iskusio sam nakon jedne od aktivnih terapija gdje sam uz Alešovo vodstvo i usmjeravanje na stolu pomicao ruku sa prsima i trupom kao kod vježbe bočni okret. Jasno sam osjetio da ne mogu odvojiti produživanje prsnog koša, kontrakciju gornjeg dijela leđa s kojom pomičem unazad rame/ruku i kontrakciju vrata koja bi se pojavila istodobno uz pokret koji zapravo nema veze s vratom. Jednostavno kad bih zatvorio oči, nije bilo osjeta gdje završava vrat, a gdje počinju ramena/prsa. Sve je bilo nejasno i kroz maglu; nevjerojatno mi je bilo da toga nisam bio ni svjestan.

Pola sata na stolu, donijelo je nove osjete na račun kojih formiram drugačiju sliku o tim djelovima tijela i pokretima koje svakodnevno radim s njima. Nakon toga, narednih mjeseci  tu vježbu počinjem izvoditi kreativnije i sve preciznije uspijevam osjetiti i  izolirati trup od vrata. Nedugo nakon u situacijama gdje sam se išao zauzeti za sebe  izražavanjem agresivnih emocija, opažavam  jaku kontrakciju prednje strane vrata koja se po automatizmu upalila zajedno sa  gestikulacijom rukama i napinjanjem lopatica te zadnje strane tijela. Počinjem primjećivati kako napinjanje vrata utječe na glas i oduzme mu ton i dubinu, ali i sruši cijelu neverbalnu komunikaciju koja ne prati moju želju da izrazim ljutnju i nezadovoljstvo.

Postaje sve logičnije da su nezdravi, kompenzacijski obrasci i slijed mišićnih napetosti poput ovog s vratom, vrlo učinkovit mehanizam koji spriječava agresivne emocije da spontano izađu van, a kod mene je taj mehanizam originalno razvijen za puko preživljavanje. U zajednici u kojoj su baka i djed živjeli s nama i miješali se u odgoj, nedostajalo je emocionalne zrelosti, a moji roditelji su zbog vlastitih iskustava iz prošlosti bili bespomoćni u više aspekata života.  Iako kao dijete nisam mogao definirati neke stvari i odnose, uvijek sam znao da puno toga nije u redu jer se konstantna napetost lako mogla osjetiti. Ono što sam osjećao, očito nije smjelo doći do glave jer su mi jasno dali do znanja koliko bi ih još i moj protest uznemirio i ne bi znali što s tim emocijama pa je bespomoćnost koja je kuhala u meni godinama, sazrjela do entropijskih emocija kao što su gnjev i ubilački bijes.

Logično je također da je moje mišljenje/uvjerenje uz takvu prošlost sve samo ne u skladu s mojim željama koje zbog toga traže ekstremnu volju  da bi se ostvarile. Iako mi se na početku učenja AEQ metode činilo da je moja podsvjest protiv mene, to nikada nije činjenica, što ne znači da nije i neće izvoditi pametne trikove kako bi me dovela tamo gdje misli da bih trebao biti – u “sigurnost” mojeg mišljenja u kojem postaje veliki nedostatak vlastite vrijednosti ili samopoštovanja.

Ti trikovi se mogu manifestirati kao bilo koja vrsta samosabotaže kao što je npr.  odugovlačenje ili perfekcionizam. Ali mogu biti i više instant tjelesni, kao u slučaju mog vrata i izražavanja ili drhtanja u vježbi kada se u dođe u određenu poziciju ili opustim više od uobičajenog.

Važna lekcija koju sam naučio kroz AEQ je da bez razumijevanja, na silu i snagom volje,  ne možete  protiv moći vašeg mišljenja (podsvjesnih uvjerenja). Razumijevanje prošlosti te vlastite neučinkovitosti izražavanja agresivnih emocija, potaklo me na drugačiji pristup u kojem se pojavljuje puno više kreativnijih opcija. Snagu volje koristim kako bih uzimao manje zalogaje te kako bih u situacijama zauzimanja za sebe i izražavanja agresivnih emocija, bio zadovoljan i sa par posto drugačijom reakcijom. Sve preciznije “skeniranje”  trenutnog  osjeta iz tijela, donosi učinkovitiju samoregulaciju pa ne moram više bit u kompulzivnom modu – “izraziti sve ili ništa”, a također kad procijenim da sam umoram i da bih mogao izgubit kontrolu nad agresijom, povučem se na vrijeme.

Odnos drugih ljudi do mene se sasvim polako mijenja ali taj sićušni pozitivni trend me veseli jer je znak da je i moj podsvjesni krajolik tj. moje mišljenje s godinama ovakvog rada na sebi malo uređenije i usklađenije sa sviješću i voljom.

Jure Brekalo, učitelj AEQ metode 1. stupnja i AEQ disanja 1. stupnja