Pre izvesnog vremena, dok sam šetala Jahorinom naišla sam na staru telefonsku govornicu sa telefonskom slušalicom i brojčanikom… Onu crnu slušalicu koja ima deo gde se govori i deo gde se sluša. Podigla sam je na gore i zauzela položaj kao da želim napraviti „selfi“ sa tim starinskim telefonom. Ta moja fotografija bi nekim novim generacijama dece koja su rođena uz tzv. Smart telefon verovatno izgledala krajnje čudna, dok bi moja generacija već mogla da shvati aluziju. Mladi koji su rođeni u svet kada su starinski telefoni odavno izašli iz upotrebe, neće moći da uoče vezu između današnjih pametnih telefona za izradu selfi-ja i te crne slušalice. Ali ona postoji i ako nije direktno i jasno vidljiva.
Uticaj prošlosti na sadašnje funkcionisanje tela često nije tako lako uočljiv i ta poveznica na prvu se ne može lako utvrditi.
Funkcija pametnog telefona, koji osim mogućnosti pozivanja druge osobe, pruža još mnoštvo drugih funkcija, se u velikoj meri oslanja na postojanje i prošlost starinskog telefona. Saznanja i iskustva koja su korištena u prošlosti za konstruisanje tadašnjeg telefona su temelj na kojem se gradio sadašnji pametni telefon.
Na sličan način, događaji u prošlosti koje je jedna osoba preživela su ostavili fizički trag na njenom telu i bitno uticali na ponašanje i funkciju tela u sadašnjosti.
Međutim, na isti način na koji bi bilo krajnje neobično kada bi neko danas koristio isključivo starinski telefon, bez upotrebe pametnih tehnologija, pri čemu bi takvo ponašanje bilo neobično i stvaralo teškoće u funkcionisanju …Na sličan način se obrasci ponašanja koji su nastali u prošlosti kao posledica preživljavanja i prilagođavanja sredini koja nije bila podržavajuća ili čak ugrožavajuća, ti obrasci ponašanja iz prošlosti koji su ostavili traga na našem telu u vidu hronično napetih mišića, narušenog disanja i neregulisanog stanja autonomnog nervnog sistema, na sličan način otežavaju funkcionisanje tela u sadašnjosti.
Unapređenje i prilagođavanje starinskih tehnologija današnjim potrebama je dobra analogija za potrebni „update“ na telesnom nivou. Da bi se smanjio ili u potpunosti uklonio negativni učinak hronično napetih mišića koji su u prošlosti imali svoju funkciju ali u sadašnjim okolnostima dovode do poteškoća i neučinkovitog ponašanja, potrebno je uraditi određene promene i prilagodbe trenutnoj situaciji u kojoj se osoba nalazi.
Takva promena se ne može odvijati samo na spoznajnom nivou, kroz osveštavanje drugačijih načina razmišljanja, jer je ponašanje u prošlosti ostavilo traga i na telu. Stoga je i put iz neučinkovitih obrazaca zasnovanih na prošlim iskustvima, celovit. On zahteva drugačije misaone procese ali i drugačije pokrete ili u nekim slučajevima izostanak kretanja.
„Prošlost je nešto što se zbilo i što se ne može promeniti, ali mišićnu ukočenost nastalu time možemo ukloniti pomoću AEQ vežbi, tako da u budućnost ulazimo zdraviji i rasterećeniji.“ – Ovo je citat iz udžbenika za učitelje AEQ disanja 1 stupnja, koji ukazuje na proces menjanja uticaja prošlosti na telo.
Osvrnuvši se na spostveno iskustvo i uticaj prošlosti na moje telo, mogu da primetim da su emocionalne baš kao i fizičke povrede u ranom razvoju uticale na nejednako opterećenje stopala i kontakt sa podlogom. Za promenu i bolju ravnotežu pri osloncu na stopala, bilo je potrebno da shvatim razgloge za nastanak hroničnih nepetosti u predelu trupa koje su uticale na to da je levo stopalo imalo smanjenu površinu kontakta sa podlogom, zatim da krenem da učim drugačije obrasce razmišljanja i ponašanja koji su doveli do smanjenja hronične napetosti u predelu trupa a što se pozitivno odrazilo na bolji kontakt levog stopala sa podlogom.
Kada se setim svojih prvih spoznaja u vezi sa nemogućnosti osećanja pojedinih delova tela, opuštanja i spuštanja levog stopala na pod, pri radu sa terapeuticom Somatic Experiencing-a … Zatim kako je to golicanje i trnjenje u predelu levog dela karličnog dna i levog gluteusa, bilo prisutno kroz celu jednu kalendarsku godinu…Da bih nakon započinjanja učenja AEQ vežbi, došlo do postupnog, na momente bolnog kontakta levog stopala sa podlogom…koji me je prisilio da dodatno usporim i obratim pažnju na to kako hodam i kako nosim težinu iznad stopala. Da uvidim kako me je bežanje od preuzimanja ženske uloge i oslonca na levu nogu, dovelo prvo do povećanja oslonca kroz desnu nogu, zatim zloupotrebe desne strane tela i muškog ponašanja koje je kulminiralo povredom desnog ukrštenog ligamenta…ne mogu da kažem da je to bio lagan, brz i bezbolan proces.
Ali da je vredelo, to da.
Danijela Dragosavljević, učiteljica AEQ disanja 1 stopnja, AEQ metode 1 stopnja