Rađamo se u visokoj neuređenosti, snažnoj ovisnosti o bolje uređenim ljudima (roditeljima) i s krhkom sintropijom. To stanje nam omogućuje veliku raznolikost mogućnosti razvoja u budućnosti. Neodređenost novorođenčeta toliko je velika da je vrlo teško na prvi pogled odrediti njegov spol prema obliku tijela, licu, glasu i ponašanju. Tek kasnije (nakon 9. mjeseca starosti) počinje se određivati spol u strukturi i funkciji djeteta, kada se zbog utjecaja hormona i vremena mora odreći jedne polovice sebe (dječaci se odriču ženskog utjecaja, djevojčice muškog). Odrastanje je u biti proces odricanja od širine mogućnosti i sve veća specijalizacija funkcije uz sve jaču određenost strukture. Vrijeme tako utječe na povećanje sintropije kod djeteta, koje se može povećavati samo smanjenjem entropije u djetetu.
Tako pri rođenju imamo najveći potencijal i značaj za okolinu, a ujedno najmanju sposobnost i mogućnost da kinetičkom energijom svjesno utječemo na tu istu okolinu. Možemo reći da tada imamo ogroman potencijal za budućnost, a ujedno nisku sposobnost stvaranja i održavanja napetosti. Imamo nisku otpornost, ali zbog niske napetosti i slab protok. Imamo želju za životom, ali još nemamo volju za životom. U toj fazi volja za životom još ne bi trebala biti potrebna jer bismo trebali djelovati u okruženju koje omogućuje djelovanje po principu užitka, što je moguće u okruženju niskog otpora. U takvom okruženju za napredovanje i razvoj potrebna je umjerena napetost, dakle dovoljna je samo želja za životom. Kasnije u životu potrebe za većim promjenama i težina onoga što moramo mijenjati postupno se povećava.
Dakle, povećava se trenje, jačina prepreka i otpor prema promjenama koje za promjenu i postizanje potrebnih rezultata stvara okolina, gravitacija i drugi Newtonov zakon. Tako treba stvoriti veću napetost u tijelu i znati se sve bolje i prikladnije povezivati s okolinom. Samo tako možemo slijediti zakon vremena, koji od nas zahtijeva podizanje jačine i učinkovitosti korištenja kinetičke energije koju trebamo izraziti za promjenu određenog pokreta, ponašanja i odnosa. Prema tome, moramo znati stvoriti i koristiti veću potencijalnu energiju u membrani, koju zbog razlike od želje za životom i drugačije svrhe moramo nazvati voljom za životom.
Život je moguć samo ako dovoljno učinkovito uređujemo utjecaje okoline na sebe. U ranom djetinjstvu tu ulogu imaju roditelji, a odrastanjem tu ulogu sve više preuzimamo sami. Zato se omjer između izvora energije za utjecaj na okolinu mijenja s odrastanjem, pa sve češće trebamo volju za životom kako bismo razvili dovoljnu sposobnost rješavanja problema za odrasli život koji može stvoriti partnerski odnos i uvjete za nastanak novog života. Stoga sama želja za životom nije dovoljna. Naglašavam da se oblik volje za životom kod muškarca i žene razlikuje, što je vidljivo već iz razlika u strukturi muškog i ženskog tijela.
S odrastanjem nam želja za životom daje dovoljno energije za normalan razvoj u normalnom okruženju koje nas štiti, priznaje, vidi, važno smo mu i prati nas u odrastanju (ima dovoljno nisku SMA i aktivnu DMP kod majke). U prvih 6 godina i nemamo posebnu potrebu za voljom za životom, jer je tada želja dovoljna za stabilan rast sintropije i razvoj spoznaja i želja, što želimo postići u životu. Za postizanje tih želja, potreba i ciljeva potrebna je već volja za životom, koja nam omogućuje ići dalje od svojih predaka, napraviti korak naprijed i napredovati u korak s vremenom.
Ta energija je kod čovjeka, koji ima slobodnu volju i funkcionalni čeoni režanj, vrlo snažna. Vjerojatno je daleko snažnija nego kod drugih živih bića. Nazivamo je volja, odlučnost, agresija i ego. Povezana je s inteligencijom i bistrinom i izvire iz naše 3. razine te stvara emocije 3. razine po AEQ metodi. Stvara se u skladu s razvojem svijesti i jača u skladu s našom sposobnošću stvaranja i korištenja životne energije u simpatičkom stanju autonomnog živčanog sustava te razvojem čeonog režnja i povećanjem složenosti neokorteksa. Ta energija nam daje volju, hrabrost, želju i potrebu za otkrivanjem novoga, učenjem i povećava izlučivanje i učinak dopamina.
U neprimjerenom okruženju, gdje prevladava kronična nemoć i neadekvatna emocionalna zrelost odraslih, odgovarajući utjecaj želje za životom i pravovremeni razvoj mogućnosti korištenja volje za životom postaju nemogući. U takvom slučaju osoba nema dovoljno volje za životom i postaje lutka u rukama okoline, ili pak ima previše volje za životom i premalo želje, te razvija ovisnosti o radu, sportu i prekomjernom razmišljanju, što stvara kronične probleme i stanja.
Povećanje emocionalne zrelosti, koje će omogućiti sadržaj i AEQ vježbe u programu za podizanje emocionalne zrelosti (počinje 9. 9. 2024), omogućuje bolje određivanje po kojoj energiji djelujemo te smanjenje zlouporabe i bolju upotrebu i volje i želje za životom.
