U najširem smislu riječi, „ego“ se odnosi na naše svjesno doživljavanje samih sebe – dakle osjećaj „ja“ ili vlastitog identiteta. Pojam potječe iz psihologije i filozofije, gdje je kroz vrijeme različito tumačen. Najčešće je poznat u okviru psihoanalitičke teorije Sigmunda Freuda, koji je strukturu psihe podijelio na tri osnovna dijela: id (nevezani nagoni), ego (ja) i superego (nad-ja).

Freudov pogled:

• Id predstavlja nesvjesne, nagonske porive i želje (npr. nagon za hranom, seksualnost, agresija itd.).
• Ego je onaj dio koji nastoji uravnotežiti zahtjeve ida s vanjskim realnim uvjetima i zahtjevima superega. Ego se dakle trudi zadovoljiti impulse, ali pritom uzima u obzir i društvena i moralna ograničenja te stvarne okolnosti.
• Superego je pojednostavljeno rečeno naša savjest ili unutarnji moralni kompas, koji nam govori što je ispravno, a što nije, često temeljen na društvenim i roditeljskim vrijednostima.

U svakodnevnom jeziku riječ „ego“ često se koristi za označavanje osjećaja vlastite važnosti, samopouzdanja ili čak umišljenosti. U tom smislu, netko s „velikim egom“ znači osobu koja sebe smatra važnijom nego što realno jest, ili čije potrebe i interesi dominiraju nad potrebama drugih.

Filozofska dimenzija:
Mnogi filozofi i duhovni učitelji govore o egu kao o prividnom centru svijesti, kojeg čine naša sjećanja, navike, uvjerenja i osjećaj odvojenosti od svijeta. Prema nekim duhovnim tradicijama (npr. budizmu), osjećaj „ja sam odvojen od svega“ smatra se iluzijom koja uzrokuje patnju, pa usmjeravaju prema spoznaji jedinstva ili ne-dualnosti.

Ukratko, ego je složen, višeslojan pojam koji seže od psiholoških objašnjenja organiziranja ljudske osobnosti pa sve do filozofskih i duhovnih aspekata samospoznaje.

Ego u AEQ metodi ima važnu ulogu u razumijevanju i reguliranju odnosa između svijesti, tijela i okoline. U AEQ pristupu, ego nije samo psihološka ili filozofska kategorija, već je usko povezan s našim somatskim obrascima, reakcijama te sposobnošću prilagodbe promjenama. Ego se može shvatiti kao dinamična komponenta svijesti koja upravlja našim obrambenim mehanizmima, percepcijom i načinom na koji svjesno doživljavamo i usmjeravamo svoje tijelo u prostoru.

Metoda naglašava da neravnoteža ega – bilo da je previše krut ili previše pasivan – dovodi do nesposobnosti učinkovite povezanosti između svijesti i tijela. Prejak ego može ometati fleksibilnost i sprječavati osjetljivost na promjene, dok preslab ego znači nemogućnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke i odluke.

Ključna zadaća u AEQ metodi je osvijestiti djelovanje ega kroz učenje AEQ pristupa, koji pomaže identificirati ograničenja i automatizirane obrasce kretanja te ih postupno pretvarati u svjesnije i učinkovitije ego-obrasce. Tako ego postaje uravnoteženiji i podržava naš emocionalni, tjelesni i mentalni razvoj.