Tri grane AEQ pristupa (metoda, disanje i odnosi) namijenjene su upoznavanju stvarnog stanja, razvijenosti i oblika cjelokupne emocionalne zrelosti te omogućuju suočavanje s nedostacima i neučinkovitostima u korištenju emocija pri uređenju stanja i problema koje stvaraju vrijeme i život. Ovaj dio AEQ pristupa moguće je učiti isključivo kroz suradnju s AEQ učiteljem, koji tijekom školovanja za AEQ učitelja razvija i podiže vlastitu cjelokupnu emocionalnu zrelost te tako postaje osoba koja klijentu s nižom emocionalnom zrelošću pokazuje i pomaže pri njezinu razvoju na višu razinu, koja mu zatim omogućuje uklanjanje kronične neučinkovitosti u uređenju stanja i problema, a time postupno uklanja uzroke težih i tvrdokornijih oblika kroničnih bolova, stanja i bolesti. Taj ključni dio AEQ pristupa sastoji se od AEQ metode, AEQ disanja i AEQ odnosa. Osim stanja senzorno-motorne amnezije, ondje uklanjamo i senzorno-motornu otuđenost te senzorno-motornu iluziju, koji su jači oblici SMA i stoga ih nije moguće urediti bez utjecaja AEQ učitelja.
SMA nam onemogućuje kreativnost i znatiželju u ponašanju i utjecaju na život, jer nam iskrivljuje percepciju sebe do te mjere da ne primjećujemo niti ispravno određujemo ponašanje koje nam šteti, niti shvaćamo kako nam dugoročno škodi. SMA nam omogućuje da umanjimo ozbiljnost ponašanja i stvorimo dovoljno jake izgovore i “razloge” zašto je naše ponašanje primjereno i zašto nije uzrok kroničnim problemima, kako bismo u njemu mogli i dalje ustrajati. SMA utječe na nas da se ponašamo poput žabe u loncu koja ne primjećuje sve topliju vodu, sve dok to za nju ne postane kobno. Unatoč razvijenom svjesnom dijelu živčanog sustava (neokorteks), kojeg žaba nema, ponašamo se slično instinktivno i predvidljivo te ne koristimo racionalni dio sebe da bismo shvatili što u sadašnjosti vodi kroničnim problemima u budućnosti. SMA nam smanjuje sposobnost da vidimo u širinu i dubinu. Naš pogled na život sužava se i postaje plitak te nam onemogućuje shvaćanje da će nas ponašanje koje nam sada još ne šteti, za nekoliko godina dovesti do kroničnih problema.
Ne primjećujemo, na primjer, da smo zgrčeni na lijevoj strani trupa i zato visimo ulijevo te više opterećujemo lijevu nogu, dok nesvjesno držimo glavu nagnutu udesno kako bismo stvorili ravnotežu u asimetriji trupa. Nakon više godina takvog držanja, na koje se naviknemo kako mi, tako i naša okolina, značajno raste vjerojatnost kroničnih problema u lijevoj nozi, desnom ramenu i ruci te desnoj strani glave.
To bi nas trebalo jako zabrinjavati. Kako je moguće da se u sadašnjosti ponašamo kao žaba u sve toplijoj vodi, iako smo bića s najrazvijenijim živčanim sustavom, sposobna predviđati budućnost i učiti iz prošlosti? Kronično stanje moguće je samo ako nismo u stanju vidjeti dovoljno široku sliku da bismo primijetili što nas dovodi do nemoći. Učimo kako gledati što užim pogledom, jer nas je istina koju pokazuje širi pogled – toliko strah. Zato činimo sve kako ne bismo imali vremena i energije koju zahtijeva širi pogled i suočavanje s time kakvi smo.
Jedini smo koji možemo prizvati sjećanje i u njega dodati novo razumijevanje, iskustva i nove podatke koje dobijemo u međuvremenu. Tako sjećanje iz prošlosti i njegov utjecaj na sadašnjost, uz odgovarajuće znanje, alate (AEQ vježbe) i AEQ učitelje, postupno mijenjamo i time mijenjamo temelje svoje slike o sebi, što mijenja i utjecaj prošlosti na sadašnjost. Sukladno tome, i naša budućnost postaje drugačija – s manje neželjenih kroničnih stanja.
