Kada ležimo na podu, uz odgovarajuće objašnjenje, razumijevanje i prihvaćanje subjektivnog dijela sebe, možemo osjetiti koliko se možemo osloniti na svoju prošlost, jer sve što se događa u sadašnjosti, oslanja se na prošlost. Na ovaj ili onaj način, sve što se trenutno događa rezultat je onoga što se dogodilo u prošlosti. To je tok koji se nikada ne prekida. Prošlost ima jednu neugodnu (ili ponekad ugodnu) karakteristiku – ako je ne mijenjamo, ona se ponavlja.
Ako imamo prošlost koju ne želimo ponavljati, pokušavamo je promijeniti. Problem je u tome što prošlost možemo promijeniti samo u sadašnjosti, dodavanjem novih informacija. Čovjek ima sposobnost, zahvaljujući neokorteksu, odnosno svijesti ili racionalnom umu, da iz prošlosti prizove određenu uspomenu, prisjeti se i u tu uspomenu doda nove podatke, nova saznanja i spoznaje, te tako drugačije razumije prošlost.
Možda ste se nekad pitali, koja je svrha arheoloških iskopavanja? Zašto arheolozi kopaju fosile? Primjerice, trenutačno imaju veliki problem jer su do sada vjerovali da je čovjek razvio uspravno hodanje prije otprilike milijun i pol godina. No sada su u Novom Meksiku pronađeni otisci žene i djeteta koji su hodali uspravno prije pet milijuna godina. To znači da su sada došli do novih saznanja o prošlosti, koja mijenjaju dosadašnje razumijevanje ljudske povijesti. Kad bismo danas čitali udžbenike o ljudskoj povijesti napisane prije sto godina, vidjeli bismo da su tada povijest doživljavali sasvim drugačije nego danas. Isto vrijedi i za svakoga od nas.
Ako u sadašnjosti dođemo do novih informacija koje ranije nismo znali ili ih nismo razumjeli jer smo bili premladi ili nam ih nitko nije rekao, možemo sada tim novim informacijama promijeniti svoje razumijevanje prošlosti.
Evo jednog primjera: dijete koje je ovisno o roditeljima mora imati barem jednog roditelja na kojeg se može osloniti, pa tako često jednog od roditelja učini “crnim”, vidi ga kao izuzetno lošeg, a drugoga “bijelim”, vidi ga kao pretjerano dobrog. Tijekom izvođenja AEQ vježbi osoba može kroz tijelo osvijestiti uspomenu na oca ili majku i tada shvatiti, primjerice, da majka možda nije bila svetica ili jadnica koju su svi iskorištavali, već žena koja je znala manipulirati i okrenuti djecu protiv oca. Budući da se otac bez prave pomoći i podrške nije znao strateški ponašati, djeca su ga odbacila. Godinama ili desetljećima kasnije mogu shvatiti da otac (ili majka, ovisno o slučaju) možda nije bio tako loš kao što je to određeno u obiteljskoj “službenoj verziji”. Takva spoznaja može dovesti do promjene ponašanja u sadašnjosti. Obrnuti primjeri su također mogući, iako rjeđi.
Još jedan primjer iz filma: u prvom dijelu filma “Top Gun”, glavnom junaku Mavericku rečeno je da mu je otac bio kukavica koji je pobjegao iz borbe, zbog čega on nikada nije bio dovoljno odlučan da bi mu se moglo vjerovati. Nije htio prisustvovati svečanoj dodjeli diploma jer nije bio prvi, nego drugi. No kad mu je glavni instruktor objasnio da priče o njegovu ocu nisu točne i da je otac prije smrti spasio četiri pilota, promijenio je mišljenje o svojoj povijesti. Iako nije mogao promijeniti ono što se već dogodilo, mogao je promijeniti svoje poimanje prošlosti. U odlučujućoj borbi ponašao se poput svoga oca jer je o njemu imao nove informacije.
Isto možemo učiniti i mi. Tijekom AEQ vježbi možemo osjetiti da, iako imamo određeno mišljenje o majci, primjerice da je bila ovakva ili onakva, ne možemo se do kraja osloniti na lijevu stranu tijela. Uočimo da postoji unutarnji konflikt. Zašto tijelo ne prihvaća majku ili oca onako kako to imamo zapisano u glavi? Možda primijetimo da se bolje oslanjamo na desnu stranu, iako se sjećamo da smo se više oslanjali na majku nego na oca. Uz odgovarajuće objašnjenje i vođenje AEQ učitelja višeg stupnja, ovo iskustvo može ukazivati na utjecaj neistine iz prošlosti na našu sadašnjost.
Kroz ovakva tjelesna iskustva možemo revidirati vlastitu povijest i tako svojoj djeci prenijeti poboljšanu ili točniju verziju. Poput arheologa koji stalno istražuju što je bilo prije, a što kasnije – iako mnogi misle da je to bacanje novca. No ako ne poznajemo povijest, ne možemo razumjeti što nas čeka u budućnosti. To može dovesti do velikih tragedija, nepromišljenih i kratkovidnih odluka. I danas vidimo kako svijet promatramo isključivo lijevom moždanom polutkom koja povijest oblikuje, prilagođava i iskrivljuje prema trenutačnim potrebama. To vodi u destruktivne ili tragične odluke koje uzrokuju mnogo patnje.
Uvod iz priručnika za učitelje AEQ metode 4. stupnja, autori Ernst Aleš i Cijan Vesna.
