Učeni smo i obrazovani da moramo nešto stalno raditi. Ovo uvjerenje proizlazi iz modernog potrošačkog društva. Podložni smo mu samo ako naše tijelo i osjećaji ne mogu utjecati na naše misli, odluke i postupke. Prekid veze dovodi do prebrzog rada uma i načina djelovanja svijesti koji povećavaju anksioznost. Tijelo to ne može pratiti jer je podređeno stvarnom stanju i predano je sinkronizaciji životnih procesa. Svijest ima manje utjecaja na funkcioniranje tijela, većina životnih procesa odvija se autonomno. Međutim, koliko god svijest imala utjecaja, možemo je iskoristiti u svoju korist za promjenu svog fizičkog funkcioniranja. To je posebno važno kada se prilagodimo promjenama u našoj okolini. Pretjerana neusklađenost svijesti i tijela dugoročno šteti: dovodi do neučinkovitosti, boli i bolesti. Postoji nekoliko razloga za stanje nepovezanosti duha i tijela. Čovjekovo uspravno držanje podiglo je glavu iznad tijela. Ljudski mozak je izvanredno, daleko najsloženije stvaranje prirode koje nam je poznato. Ljudska sposobnost razumijevanja i razmišljanja fascinantna je i iznenađujuća. Remekdjela stvorena u kulturi ili važni znanstveni izumi i otkrića čovjeka vode ga da poveže svoj um s Bogom. Ta je ideja već izražena u Bibliji. Čovjeku je bilo zabranjeno jesti plod s drveta znanja kako ne bi postao Bog. Znamo, međutim, čovjek je jeo s ovog drveta. U razvoju civilizacije započelo je odvajanje duha i tijela, ali sve se više možemo složiti da je uništavanje ove ravnoteže i sve veća uloga uma i sve veća podređenost tijela .

Glavna posljedica smanjenja važnosti učenja, a tako i vremena koje je u životu namijenjeno učenju i istraživanju, jest smanjenje sposobnosti produžavanja mišića. Time se rapidno smanjuje i usklađenost skraćivanja i produžavanja mišića koji su zaduženi za određeni pokret. Tako postupno dolazi do povećanja nepravilnosti kretanja, rada, a time i lošije kvalitete života. Entropija nadalje sve jače utječe na naše zdravlje i sposobnosti. Na to nas ponajprije upozorava neugoda i otpor. Ukoliko to stanje ne uklonimo, nadalje sve više, jače i dugotrajnije osjetimo bolove. Ako jw stvarni uzrok i svrha boli nepoznat, pokušavamo je prevladati, ignorirati ili isključiti na različite načine. Kratkoročno nam to ponekad i uspijeva pa stoga u pristupu bolovima ne uspijevamo niti otkriti nedostatke i lažnu logiku. Postupno se naviknemo na bol, prijateljujemo njome i stvaramo uvjete za nastanak kroničnih bolova i sa njima povezanih jakih mišićnih napetosti, preopterećenja vezivnih struktura, zglobova i kostiju. Napetost otežava kretanje, užitak pri gibanju i smanjuje kvalitetu života.