Možda niste znali? Pravilno disanje može pomoći u podizanju otpornosti na virusne infekcije.
Pravilnim disanjem dopuštamo dovoljno dušikovog oksida u plućima i krvi, omogućujemo kontinuirani protok krvi kroz tijelo i osiguravamo da važni organi dobivaju dovoljno kisika i hranjivih sastojaka.
Pandemija nam je ograničila i usporila život. Većini je to omogućilo da preraspodijele vrijeme i promijene se nabolje; razmišljanje o životu trebalo bi smanjiti preosjetljivost na nagle promjene.
U ožujku ove godine objavili su istraživanje o utjecaju unutarnje vlage i vjerojatnosti virusnih respiratornih infekcija. Istraživači su otkrili jasnu vezu između dehidrirane respiratorne sluznice i smanjenja respiratorne rezistencije na virusne infekcije. Zbog novih virusa, sve se više njih usredotočuje na pronalaženje uzroka smanjenog imuniteta.
Očito je način života, a time i stroži odnos koji smo stvorili prema sebi, izazvao kolaps sustava koje smo razvili za preživljavanje. Među najopterećenijim je dišni sustav. Dugotrajni porast pritisaka, brzina života i broj odluka povezanih sa stresom doveli su do povećanja broja udisaja u minuti: gotovo se utrostručio u posljednjih stotinu godina. S nepromijenjenim udjelom kisika u atmosferi, to očito nije prilagodba na manje kisika (to se događa pri usponu iznad 4000 metara), već na nedostatak slobodnog vremena i veći pritisak okoline, što naše tijelo osjeća.
Smanjuje se volumen prsne šupljine, treba nam više energije za udisanje, pa više moramo disati na usta. To je za 20% lakše od disanja na nos zbog drugačijeg dišnog puta kroz gornje dišne putove. Ali ovaj prečac ima svoju cijenu.
Kroz nazalno disanje tijelo prima oko četvrtine potrebnog dušikovog oksida.
Stalno disanje na usta i plitko disanje gornjom polovicom prsnog koša (vertikalno disanje) aktivira receptore stresa u gornjem dijelu pluća, koji dalje zapravo potiču oblik uzbuđenja „bori se ili bježi“ i dovode do spirale dominacije simpatikusa. Dugotrajnom i snažnom aktivacijom simpatičkog načina, što je moguće samo uz obilje hrane i energije, istovremeno se aktivira i parasimpatički modus. Ova reakcija ima funkciju mehanizma kočenja u nuždi koji drastično usporava sve tjelesne procese. Dovodi do blokade kretanja, umora, depresije, nedostatka motivacije i dovodi do stvaranja složenih sindroma kao što su kronični umor, fibromialgija, poremećaji probavnog i metaboličkog sustava.
Osoba je na taj način imobilizirana i jednaka je automobilu u kojemu vozač u isto vrijeme stišče gas i kočnicu. Za zamrzavanje je karakteristično da funkcije više ne slijede uobičajene obrasce, već djeluju neočekivano i nenormalno. Živčani sustav tada reagira bez kreativnosti i djeluje na naučene obrasce, iako to u ovim okolnostima nije najbolji izbor.
Zamrzavanje je danas učestalo i glavni je uzrok raznih problema i bolesti. To uključuje nesanicu, apneju, aritmije, preosjetljivost na temperaturne promjene, iskrivljeni osjećaj unosa tekućine i hrane, sve vrste alergija, kemijske i druge ovisnosti, nemogućnost usmjeravanja pozornosti, demenciju i razne autoimune bolesti.
Istodobno, u ovom se stanju smanjuje sposobnost promjene volumena prsne i trbušne šupljine. Zbog smanjene učinkovitosti pokreta dijafragme, disanje je manje učinkovito. To povećava potrebu za disanjem na usta i dovodi do suhoće respiratorne sluznice i preosjetljivosti na patogene organizme udisane zrakom. Neučinkovito disanje smanjuje učinkovitost ostalih životnih sustava, što dodatno povećava vjerojatnost kroničnih bolesti poput visokog krvnog tlaka, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, metaboličkog sindroma. Znamo koliko to može biti kobno kada se zarazi novim virusom.
Disanje kroz nos je zdravlje
Nos obavlja najmanje 30 funkcija, koje su sve važne i nadopunjuju ulogu pluća, srca i drugih organa. Nosna šupljina igra središnju ulogu u fiziologiji disanja. Pospješuje filtriranje, zagrijavanje i vlaženje udahnutog zraka. To omogućuje zraku da ima pravu temperaturu kada uđe u pluća i opskrbi tijelo s dovoljno kisika. Disanje kroz nos u budnom stanju znači otprilike upola manji otpor protoku zraka u odnosu na disanje na usta. Rezultat je veći unos kisika zbog veće razine CO2 u krvi. Disanje kroz nos zagrijava i vlaži zrak te sprječava isušivanje sluznice, uklanja značajnu količinu patogena i podiže koncentraciju dušikovog oksida u plućima i krvi.
Sadržaj dušikovog oksida, koji je prisutan u visokim koncentracijama u nosnoj šupljini zdrave osobe, važan je za pravilno funkcioniranje imunološkog sustava. Proširuje krvne žile i poboljšava protok krvi, ubija parazite, bakterije i viruse, te povećava imunitet. Dušikov oksid utječe na nekoliko vitalnih procesa: veže i oslobađa kisik iz crvenih krvnih stanica, regulira krvni tlak i smanjuje upale u tijelu. Pri disanju na usta učinak dušikovog oksida na tjelesne procese je znatno manji. Istraživanja su povezala niske razine dušikovog oksida u krvi s ozbiljnim medicinskim stanjima poput visokog krvnog tlaka, moždanog udara, arterioskleroze i apneje u snu.
Pravilnim disanjem dopuštamo dovoljno dušikovog oksida u plućima i krvi, omogućujemo kontinuirani protok krvi kroz tijelo i osiguravamo da važni organi dobivaju dovoljno kisika i hranjivih sastojaka. Čineći vene dovoljno širokim, srce može uravnotežiti pritisak potreban za slanje krvi kroz tijelo. Dušikov oksid u tijelu povećava se polaganim disanjem kroz nos, redovitim i normalnim tjelesnim aktivnostima te uzimanjem hrane koja olakšava proizvodnju dušičnog oksida.
Sve više istraživanja dokazuje da disanje kroz nos djeluje opuštajuće. Već nakon pet minuta razina kisika u tijelu raste za desetinu što jasno ukazuje na poboljšanu opskrbu tkiva kisikom. Pravilno disanje kroz nos olakšava protok krvi kroz pluća i podiže razinu kisika u arterijama.
