AEQ metoda je dio mene već četvrtinu mog života. Ono što mi sve znači, najbolje znaju oni koji me poznaju cijeli život.
Osjetila sam na vlastitoj koži, kako nisko čovjek može pasti kad nije u dodiru sa samim sobom. Kako je teško kada ne možeš razlikovati glas ega od onog koji govori tvoje srce i tijelo. Preciznije: kada više ne čuješ svoje tijelo i sve što slušaš je ego. Osjećaji i poruke dolaze iz tijela, no um ih ne prepoznaje ili ne želi prepoznati, sve dok tijelo ne započne rat s teškim posljedicama poput boli, bolesti. Tek onda, kada um padne iz iluzije u depresiju, osjeća tlo pod nogama.
Ego žudi za snagom, potvrdama, prevlašću, dok tijelu treba nježnost, toplina, ljubav, sigurnost… Kada ove potrebe nesvjesno ili nesvjesno nisu ispunjene (tijekom djetinjstva), doživljavamo neku vrstu boli. Kada ta bol traje dulje vrijeme ili se ponavlja, dijete je primorano prilagoditi se, jer nema drugih izbora, budući da je ovisno o roditeljima. Dijete bol potisne, poriče, a ta se pohrani u njegovo tijelo, navodno bez utjecaja, ali u stvarnosti ostaje tamo i na podsvjesnoj razini utječe u svakom trenutku našeg života. Um ili ego se ne žele suočiti s tom boli jer će opet osjetiti bol koju nije mogao podnijeti. Tijekom života sve češće se nalazimo u situacijama kada nam se sol posipa na ranu. Ego to stanje poriče i uzrokuje SMA, stavljajući masku na lice, što je iluzija jer je stanje u tijelu njegova stvarnost u sadašnjosti, a maska je proizvod ega koji djeluje pod utjecajem kvantne fizike. Pobjeđuje uvijek onaj koji je u sadašnjosti. Tijelo pobjeđuje.
Kada se um i tijelo ne usklade, nastaje jaz. Um bez tijela je poput lutanja u magli, a što više miješaš, to više se zgusne. Bez tijela, um samo razmišlja bez zaključka. Umjesto usklađene suradnje između uma i tijela, čovjek postaje stranac samome sebi. Umjesto da dolazi iz sebe, iz svojih osjećaja, dolazi iz okoline i skriva nemoć.
Kao djevojčica sam se već zapitala o smislu života: zašto sam ovdje, moram li patiti, je li život lijep, što me sve čeka, ovisi li sve o meni, ili je sve predodređeno?
Odgovore sam tražila u školi te sam se odlučila za zdravstvenu školu jer sam željela pomoći drugima. Počela sam trenirati atletiku. Atletika mi je donijela mnogo predivnoga. Stekla sam širinu, krenula sam širokim putem izvan utabanih staza svoje obitelji. Bila sam ona vrsta tinejdžerice koja bi radije otišla u knjižaru nego u butik s odjećom. Prazninu u sebi sam htjela popuniti uspjesima u školi i trčanju. Međutim, obje aktivnosti su me prevele žednu preko vode. Znanje u školi je vrlo teorijsko i često se ne slaže s praksom. Medalje i pobjede su mi sve teže dolazile. Za isti rezultat sam trebala sve više truda. Što sam više postizala, to sam više željela i nikad nisam bila istinski zadovoljna.
Još uvijek maloljetna, bila sam primorana suočiti se s teškim bolestima: izgaranjem, depresijom, boreliozom, hormonalnim i imunološkim slomom, Crohnovom bolešću i mnogim drugima. Pakao. Nisam bila samo na tlu, bila sam 2 metra ispod zemlje. Dok su drugi bili bezbrižni tinejdžeri, ja sam bila na dnu. Najviše sam sama trebala pomoć. Najgori dio je bio što zdravstveni sustav nije pružao učinkovitu njegu. Nakon svih mogućih pregleda i litara antibiotika u venu, ostala sam bolesna, iscrpljena sa svim simptomima koji su se pogoršali zbog nuspojava lijekova. Ni škola, ni knjige, ni atletika nisu mi dale odgovore na pitanja koja sam tiho čula negdje izdaleka.
Kad sam bila spremna, došao je učitelj. Upoznala sam se s AEQ metodom i dobila nadu. Počela sam s aktivnim terapijama. Iako je na početku nisam razumjela, znala sam da ću joj doći do dna.
Uopće nisam bila svjesna što me čeka. Na prvoj terapiji nisam mogla izraziti što osjećam, niti sam puno osjećala. Jedva sam čekala da se vratim na terapiju, jer sam se osjećala smirenije. Sve se počelo otvarati, sve što se kuhalo u meni. Bila sam poput ekspres lonca – unutra je kipjelo sve moguće, a samo vrlo, vrlo čvrsta membrana mogla je podnijeti takve pritiske. Moje tijelo bilo je jedan grč tvrdih i napetih mišića, koji su morali biti takvi da bi izdržali sve te pritiske. Učila sam osjećati sebe, učila sam izražavati te osjećaje. Koliko bolnih spoznaja, koliko glume osobe koja uopće nisam bila. Koliko sam sebe negirala. Bila sam toliko ranjiva i nepouzdana u sebe i svijet da sam se uništavala po obrocima. Moj um se vratio natrag u svoje iscrpljeno tijelo vrlo polako. Prošlo je godine, tri, četiri, dok su moji organski sustavi ponovno počeli normalno funkcionirati. A prošlo je još mnogo godina dok sam shvatila tko zapravo jesam, i da mogu izraziti sebe, svoje želje, potrebe, i izreći svoje mišljenje.
Moje putovanje prije susreta s AEQ metodom odvijalo se daleko od svog bitka, od sebe, od svoga tijela, daleko od bolne istine. Tražila sam izvan sebe jer sam zanijekala svoju unutrašnjost. Zanijekala sam sebe!
AEQ metodom sam polako počela vraćati se sebi ili u sebe. Vraćala sam se tamo gdje je toplo, gdje si možeš biti miran, gdje odmoriš, gdje se nije potrebno dokazivati. Putovanje uz podršku AEQ metode vratilo me kući. Ne samo da sam ponovno sve to osjetila u svome tijelu, promijenila sam i način razmišljanja, o kojem prije nisam ni bila svjesna, a patila sam zbog njega. Morala sam ga promijeniti, jer bih inače završila…ne znam gdje.
Vrlo je teško graditi temelje kad je kuća već podignuta. Ali samo dobri temelji daju podršku na utjecaje okoline. Nije pravedno kriviti bilo koga kad su svi radili dobro, kako su znali, kako su s njima postupali drugi. I uvijek je potrebno preuzeti odgovornost za sebe. Ne možeš promijeniti prošlost. Možeš promijeniti sadašnjost da bi ti u budućnosti bilo ljepše.
Koliko li je ograničen ljudski um, koji ne može osjetiti jednostavna rješenja koja nemaju nikakve veze s materijalnim svijetom. Kako je lijepo osjećati mir, ljubav i prihvaćenost u sebi. Dok sam gledala dokumentarac o Amy Winehouse, u mnogim njenim riječima sam vidjela sličnosti sa sobom, kad sam bila na dnu. Nekoliko tjedana prije svoje smrti, rekla je da sve što želi jest prošetati ulicom u miru.
Nema ništa gore nego kad čovjek ne osjeća mir u sebi. Autodestruktivna ponašanja su posljedica teške unutarnje boli. Prejedanje, pretjerivanje u sportu, ovisnost o alkoholu, drogama, čak i pretjerivanje u radu i iscrpljivanje samog sebe je bijeg i negiranje sebe.
Odlučila sam studirati fizioterapiju i uskoro nakon toga sam shvatila da su činjenice, potkrepljene znanstvenim istraživanjima o tjelesnim bolovima kao crno-bijeli film, dok AEQ metodom otkrivam čitavu paletu boja.
AEQ metoda me je osnažila i omogućila mi je da izgradim vlastite temelje, da se pouzdajem u svoje osjećaje i da živim tako da mi je ugodno. Osjećam se kao da se pomlađujem. Naravno, postoje obaveze i dužnosti s kojima se nosim više ili manje uspješno, no sve spoznaje koje sam stekla tijekom ovih godina, kao i one koje ću tek steći, želim podijeliti s drugima.
Ne možemo zanemariti činjenicu da je utjecaj suvremenog načina života iskrivio osnovne ljudske potrebe te nas na prikriven način pretvara u robove. Sama sam iskusila što nedostaje čovjeku koji žudi za prividnom moći novca, potvrdom, pobjedama ili pozicijama. Nedostaje mu kontakt sa svojom unutarnjošću koja može biti bolna ili prazna te stoga traži sve ostalo što ga može na vanjskoj razini obogatiti.
Svaki pojedinac ima svoje tijelo, a u njemu se kriju odgovori i rješenja kako živjeti i biti slobodan u svojoj istini te napraviti kvalitetne promjene koje poboljšavaju kvalitetu života i blagostanja. AEQ nudi priliku da u današnjem svijetu, gdje više ne možemo vjerovati nikome, pronađemo povjerenje u sebe. Nema ništa važnije od čvrstog stajanja na vlastitim nogama, izgradnje vlastitih temelja kojima dvosmisleni novi svijet ne može ništa. Metoda AEQ-a nam daje mogućnost da postanemo svjesni onoga što se nalazi u našoj podsvijesti te da promijenimo svoje načine razmišljanja. Ne isplati se traženje izgovora u sudbini. Također, nema smisla patiti u boli. Svoj život možemo uzeti u svoje ruke.
Mi koji smo se kroz AEQ metodu, koja se temelji na fizikalnim zakonima našeg planeta, upoznali sa sobom, osjećamo koliko velik posao može čovjek napraviti za sebe u usporedbi sa svim modernim pristupima koje nudi naš sustav. A kako je velik posao napravio Aleš svojim znanjem, osjećajem i povezivanjem činjenica koje drže vodu, a uključio ih u današnji moderni način života.
Mojca Centrih, učiteljica AEQ metode® 1. stupnja
