ŽIVOTNA ENERGIJA I DISANJE PO AEQ METODI

Promotrimo li i proučimo proces izmjene plinova u organizmu dolazimo do činjenice kako je kemorecepcija  jedna od najvažnijih funkcija složenijih oblika života.

 

Što je kemorecepcija?

Potrebu za udisajem reguliraju kemoreceptori smješteni u podnožju moždanog debla. Podizanjem razina CO2 u krvi,  receptori šalju signale mozgu da dišemo dublje i brže, kada je razina CO2 u krivi niska, šalju suprotne signale, da se disanje uspori, pa se time razina CO2 povećava.

Dovoljno visoka razina CO2 u krvi nužna je za pravilnu dostavu kisika iz krvi u tkivo i unos CO2 iz tkiva u krv jer se CO2 veže za hemoglobin na mjestu koje je prije razmjene zauzimao kisik.

Obrnuti proces odvija se u plućima gdje CO2 prelazi u zrak u alveolama, a kisik se veže na hemoglobin. Tako naše tijelo određuje način na koji dišemo. Sukladno tome jasno je  da nije razina kisika ključna za pokretanje izmjene plinova, već razina CO2 .

Zašto je to tako možemo vidjeti analiziramo li nastanak atmosfere, kada je omjer plinova  bio znatno drugačiji nego danas.

Kisika je tada bilo malo , dok je razina CO2 bila visoka. Prvi organizmi su dobivali energiju za preživljavanje anaerobnim procesom fotosinteze, gdje se energija sunca u prisutnosti CO2 pretvara u ATP i kisik.

Takav proces djelovanja omogućuje život ali ne i kretanje, zbog energetske neučinkovitosti,  karakterističan kod biljaka i jednostavnih organizama kojima za život nije potrebno kretanje.

Zbog sve većeg broja anaerobnih organizama postupno se počeo mijenjati omjer plinova u atmosferi, razlog tomu je taj jer su ti organizmi konzumirali CO2 i proizvodili O2, a nitko nije trošio CO2.

Sukladno tome koncentracija O2 tako se povećala, što je omogućilo mutacije anaerobnih organizama i pojavu onih koji su koristili O2 za proizvodnju energije i izbacivali CO2.

Dogodio se aerobni proces, koji je 16 x učinkovitiji od anaerobnog, to je aerobnim organizmima omogućilo veću kompleksnost djelovanja.

To je dovelo do daljnje evolucija aerobnih organizama prije otprilike dvije i pol milijarde godina.

Kemorecepcija je tako zbog svoje važnosti u očuvanju života  prešla je iz jednostavnijih u složenije oblike života. Taj sustav senzora djeluje u dubini kralježnične moždine i stvara osjećaj gušenja te snažnu potrebu za kretanjem i promjenom smjera. To stanje primjerice možemo  osjetiti kod zadržavanja daha.

Veća količina energije koju aerobni organizmi stvaraju omogućila je stvaranje mišićnog i živčanog sustava. Daljnjom evolucijom kemoreceptori su postali plastičniji , što znači funkcioniranje u širem rasponu koncentracije CO2. Upravo ta sposobnost prilagodbe na različite razine CO2 i kisika pomogla je životu u opstanku i širenju.

Sami procesa proizvodnje životne energije, odvija se kroz Krebsov ciklus u tijelu gdje iz ADP-a nastaje ATP dopremanjem energije iz hrane, koja se zatim u mišićima pretvara u ADP, a razlika u energetskoj vrijednosti pretvara se u vitalnu energiju.

Kako bi si molekula ATP-a ponovno povratila energiju zaduženi su  aerobni i anaerobni procesi.

Aerobni proces odvija se u prisutnosti kisika. Proces pretvorbe ADP-a u ATP i tako obnove energije, koristi kisik. Produkt tog procesa su ATP, CO2 i voda.

 

Aerobni proces je vrlo ekonomičan jer jedna molekula glukoze energijom napuni 38 molekula ATP-a Zbog veće složenosti aerobni proces je sporiji i manje osjetljiv na iznenadne potrebe za energijom.

Suprotno tome, anaerobni proces odvija se u nedostatku kisika, a kada je potreba za energijom veća od mogućnosti organizma, kisik se ne osigurava aerobnim putem, koji sve više klizi prema anaerobnom putu. U anaerobnom procesu ugljikohidrati se moraju vrlo brzo pretvoriti u energiju kako bi zadovoljili potrebe za njom, pa glukoza bira drugačiji put od kisika. Tijelo štedi vrijeme, ali žrtvuje učinkovitost i čistoću pretvorbe. U takvom režimu , umjesto uobičajenim 38 molekula ATP-a , tijelo uspijeva napuniti samo dvije molekule ATP-a ,iz svake molekule glukoze, jer se u tim uvjetima glukoza samo djelomično razgrađuje a ostalo dio se pretvara u mliječnu kiselinu a ne CO2 i vodu.

Takva brza proizvodnja energije može najviše trajati 90 sekundi, dakle  anaerobni procesi se aktiviraju za velika opterećenja u relativno kratkom vremenu. Proces se zaustavlja kada se u našim mišićima nakupi previše mliječne kiseline.

Ova dva procesa(AEROBNI, ANAEROBNI) se neprestano odvijaju i izmjenjuju u našem organizmu. Sposobnost proizvodnje i usmjeravanje životne energije ovisi o izvoru iz kojeg organizam crpi najveći dio energije.

Ključno je razumjeti da aerobni procesi zahtijevaju više vremena i da su učinkovitiji od anaerobnih procesa. Anaerobni su povezani sa simpatičkim odgovorom AŽS , koji se aktiviraju kada smo u opasnosti, te nam tako omogućuju preživljavanje.

Kada to analiziramo i razumijemio, postaje očito kako anaerobni proces punjenja ATP-a koristimo namjenski zbog njegove neučinkovitosti.

Dijete ga primjerice koristi kada mu se zbog nedovoljne emocionalne zrelosti roditelja, odgajatelja i učitelja ne dopušta korištenje intenzivnih emocija, kojima treba utjecati na okolinu.

Prisiljavamo  ga da obiljem hrane i vode pronađe način da održi nisku razinu vitalne energije, kako bi što manje ometao okolinu i prilagodio joj se.

 

Disanje tako sve više postaje  nepravilno i usmjereno na smanjenje CO2 u tijelu jer niža razina CO2 znači nižu razinu kisika u tkivima, a time i višu razinu anaerobnog procesa stvaranja vitalne energije.

Visoki unutarnji tlak koji je posljedica potisnutih i neizraženih emocija te visoke potencijalne razine energije u tjelesnim šupljinama, ph krvi iz blago bazične vrijednosti(7,325) mijenjaju u kiselu(prema 6,8), što je opasno i može dovesti do sepse ako tijelo ne poduzme odgovarajuće mjere.

Neprirodno disanje djeteta možemo tražiti u neprirodnom ponašanju koje postaje slično ponašanju ljudi iz okoline(roditelj) koji su promijenili svoje ponašanje i izražavanje emocija te postali drugačiji kroz senzomotornu amneziju i promjenu disanja u svom djetinjstvu i mladosti.

Dijete tako nema priliku promatrati starije u spontanosti pokreta, izražavanja i disanja, što uglavnom omogućuje aerobni način djelovanja, koji je također prirodan način i trebao bi prevladati. On ih oponaša, ali pritom polako i uporno usvaja iste obrasce neautentičnog ponašanja i djelovanja.

Čovjek se kroz evoluciju razvio u najsloženije živo biće. Ima najkompleksniji pokret i emocionalni raspon. Zbog toga je pravilno disanje toliko važno za njegov odgovor i zdravlje. Pravilno disanje je moguće ukoliko u tijelu imamo dovoljno CO2, plina koji sami proizvodimo, kao i druge aerobno aktivne životinje.

U atmosferi ga već duže vremena nema dovoljno za to a ujedno nam veći postotak kisika u zraku omogućuje bolji aerobni proces nego u dalekoj prošlosti, pod uvjetom da možemo stvoriti i tolerirati odgovarajuću razinu CO2 u sebi.

Fleksibilnost kemoreceptora, a time i tolerancija na porast CO2 u krvi je ono što zapravo razlikuje zdrave ljude od nezdravih. Dovoljno visoka tolerancija na porast CO2 osigurava dovoljno stabilno psihičko stanje i normalan odgovor na stres.

 

Kako to možemo mijenjati?

Učenje AEQ metode i AEQ vježbi disanja i dišnih protokola omogućuje nam prihvatiti trenutnu višu razinu CO2 u plućima i tijelu, kako bi sa vremenom vratili autentični i učinkovitiji obrazac disanja, koji nam omogućuje bolju pretvorbu energije i boravak u aerobnom režimu rada ali isto tako i bolju i efikasniju upotrebu anaerobnog režima, kada je to nužno i potrebno.

Veća tolerancija na CO2 , ujedno znači veću emocionalnu zrelost  sa kojom možemo bolje i učinkovitije izraziti i primiti emociju prema okolini i od okoline, na koju je potrebno utjecati ako želimo što više koristiti aerobne procese pretvorbe i stvaranje životne energije.

U početku se često zbog učinkovitije pretvorbe energije, osjećamo lošije, nego od onoga kako smo podsvjesno navikli. Imamo alergijske reakcije na prirodno stanje.  Taj osjećaj stvorili smo i razvili u djetinjstvu, kada smo rođenjem imali i dobili mogućnost kvalitetnije pretvorbe i upotrebe energije  ali je ta mogućnost i takvo izražavanje naišlo na prejaki otpor okoline i onih od kojih smo bili ovisni za preživljavanje i opstanak, koji su se ponašali, disali i djelovali drugačije pa smo radije žrtvovali učinkovitost umjesto neprihvaćanja i odbacivanja.

Te osjećaje je kroz učenje AEQ metode potrebno prepoznati, imenovati ih i sa manje senzorne amnezije i otuđenosti mijenjati, kako bi što više boravili u parasimpatičkom stanju koje omogućuje aerobni režim rada organizma i bolju pretvorbu i upotrebu energije koja nam je za dalje potrebna za bitne promjene koje nam omogućuju utjecaj na podsvjesno krive naučene obrasce.

 

Image by Freepik: https://www.freepik.com/free-photo/front-view-carefree-woman-playing-tambourine-nature_7818995.htm#query=Life%20energy&position=0&from_view=search&track=ais&uuid=1d747454-1175-4668-bf53-ff18e47ea81d

Možda niste znali? Pravilno disanje može pomoći u podizanju otpornosti na virusne infekcije. Pravilnim disanjem dopuštamo dovoljno dušikovog oksida u plućima i krvi, omogućujemo kontinuirani...

Za ogled celotne vsebine se prijavite spodaj

V kolikor že imate račun se lahko prijavite in si ogledate vsebino. V Kolikor pa svojega uporabniškega računa še nimate pa vas vabimo, da si ga ustvarite spodaj.

PRIJAVAREGISTRACIJA

Pročitajte još: