Još se sjećam prvog poziva kojeg sam uputio Alešu i njegovog pozornog slušanja detaljnog opisa svojih problema i bolova u koljenu prilikom bicikliranja.
Smireno me ispitivao o ostalim problemima s ramenima, eventualnim prošlim ozljedama i operacijama, dok koljena nije spominjao, te me na kraju umirio riječima da će sve biti dobro. Shvatio sam da ćemo raditi na uklanjanju uzroka mojih bolova, a ne „krpanju“ simptoma, što je vratilo osmijeh na moje lice.
Prisjetio sam se da sam prvu bol prilikom bicikliranja osjetio u lijevoj preponi, još za studentskih dana 15-ak godina ranije svakodnevnim bicikliranjem po Ljubljani. Nekoliko godina kasnije bol se ponovno javila u donjem dijelu leđa, lijevom kuku, koljenu i stopalu suprotne noge. I to ne samo prilikom vožnje na biciklu, već i pri hodanju uzbrdo, trčanju, radu, pri sjedanju u auto, ukratko, ne samo pri sportskim već i svakodnevnim životnim aktivnostima.
Uzrok tome sam tražio u slabim mišićima, te tako zorno prionuo na sport i dodatne vježbe, fizioterapiju, samomasažu s raznoraznim rekvizitima za samopomoć i vježbe rastezanja do iznemoglosti… Nezadovoljan rezultatima i nemirom u sebi, tražio sam nova rješenja i tako došao do kliničke somatike.
Ključ je bio opustiti i osvijestiti određene dijelove tijela, te usmjeravanje pažnje na kretanje tijela tijekom vježbi kliničke somatike, te prepoznavanje refleksa crvenog svjetla. Razgovarajući sa Alešom upijao sam njegove riječi i sve je izgledalo tako logično, prirodno i jednostavno, te sam se iz terapije u terapiju sve više prepuštao i na kraju poistovijetio filozofijom kliničke somatike. To znači da sam, uz svakodnevno izvođenje somatskih pokreta kojima posvetim 10 do 30 minuta (bez ostalih metoda i rekvizita), u životu počeo upražnjavati i neke druge zakonitosti kliničke somatike. Između ostalih uobičajenih zadataka i aktivnosti (biciklizam, ples, igra sa djecom…) mislima na kratko preletim kroz svoje tijelo, upitam se gdje sam napet, gdje opušten, kako dišem i sl. Popravim gdje treba i nastavim uspješno dalje.
Što dalje to sve bolje…
Benjamin Trontelj, dipl.del.ter. Gabrje, 02.09.2015.
