Nakon jednomjesečnog izvođenja vježbi, odnosno igranja svojim tijelom osjetila sam nadgradnju svega čime sam se sretala do sada; od “dna” do početka rješavanja, kako na duhovnom području (meditacije, REIKI, thetahealing…), tako i na fizičkom području (crvena boja mog života je gibanje: trčanje, biciklizam, planinarenje, skijanje, po novom i veslanje…). Učitelji su mi dolazili na put i upijala sam njihovo znanje. Vjerujem da me to sve dovelo tu gdje sam sada. Kamenčić u mozaiku koji je sve povezao…KLINIČKA SOMATIKA.

Čitatelj zna da bez osobnog aktivnog sudjelovanja i prisutnosti TU i SADA nema napretka. Dakle, konstantan rad na sebi. Blokade počeše nestajati brzinom svjetlosti. I ne samo na fizičkom nivou, već i na onom psihičkom… Proces uklanjanja OTPADA je počeo… Spoznajem lakoću gibanja, radosti života se otvaraju… Svjesna sam da je put beskonačan. Sreća je što polako i svjesno koračam naprijed, ka svijetlu. Gdje se susreću fizičko i psihičko.

Kao što smo puno puta čitali i slušali, rješenja su tu pred nama, samo ih moramo znati prepoznati i upotrijebiti. Tako su jednostavno laka.

Zahvalna sam što me je pomoć sinu dovelo do Aleša, gdje susrećem KLINIČKU SOMATIKU.

Aleš, hvala ti, sada učim dalje…

Irena