REFLEKS ZAMRZAVANJA

Refleks zamrzavanja nastaje istovremenom aktivacijom simatičkog i parasimpatičkog stanja autonomnog živčanog sustava. Do iste dolazi kada limbički sustav otkrije da nije prikladan ni bijeg ni boj te da je smrtna opasnost realna. Trauma žrtve koja ulazi u refleks zamrzavanja drugačije percipira stvarnost. Osjećaj boli se smanjuje, vrijeme se usporava, osoba se zamrzne, otupi i djeluje mrtvo.

Zbog zaštite centra tijela, svijest razvije umrtvljavanje njegove površine kroz povećanje tonusa unutar njega. Freud je zapisao da ”vanjski dio tada prestaje imati strukturu svojstvenu živim bićima i postaje, do određene mjere, anorgansko.” Školjke mekušaca su dobar primjer otvrdnjavanja površine membrane za zaštitu osjetljivijih dijelova organizma.

Koža nije samo štit i vanjska fizička granica tijela, već je i duboko povezana sa sviješću. Freud je definirao svijest kao funkciju površine koja  predstavlja podoručje kontakta vanjskog i unutarnjeg svijeta jednog organizma. Kada odemo na spavanje, postupno gubimo svijest, više nismo svjesni sebe i isključujemo vanjski svijet. U to vrijeme naša percepcija vanjskih i unutarnjih podražaja drastično opada, što nam omogućuje da spavamo. Na isti način djeluje i jaki anestetik. Ako je san zbog anestezije dovoljno dubok ne osjećamo bol. U tom nas stanju kirurg može operirati bez da osjećamo bol.

Zaštita organizma od stimulansa kojem se ne može obraniti dio je prilagodljive funkcije ega, koja je namijenjena zaštiti integriteta određene osobe. Tako, dakle, ego može i odbaciti određene aspekte vanjske stvarnosti kao vrstu obrane u tom trenu bezizlaznoj situaciji. Na individualnom učenju radim sa strankama koje su opisale svoje djetinjstvo kao veselo i svoje roditelje kao voljene, iako u isto vrijeme priznaju traumatična premlaćivanja, kazne i kritike. Kako bi lakše preživjeli takve situacije, djeca moraju potisnuti svoje buntovničke instinkte i podrediti se, što mogu učiniti jedino odbijanjem svojih osjećaja i nagona te poricanjem istinskog ponašanja svojih roditelja. Koriste skeletne mišiće kako bi se obranili od prekomjernih podražaja iznutra, stvarajući na taj način stanje otupjelosti i zamrzavanja, iako je od tih događaja prošlo mnogo vremena.

Refleks zamrzavanja nastaje istovremenom aktivacijom simatičkog i parasimpatičkog stanja autonomnog živčanog sustava. Do iste dolazi kada limbički sustav otkrije da nije prikladan ni bijeg ni boj te da je smrtna opasnost realna. Trauma žrtve koja ulazi u refleks zamrzavanja drugačije percipira stvarnost. Osjećaj boli se smanjuje, vrijeme se usporava, osoba se zamrzne, otupi i djeluje mrtvo. Zbog zaštite centra tijela, svijest razvije umrtvljavanje njegove površine kroz povećanje tonusa unutar njega. Freud je zapisao da ''vanjski dio tada prestaje imati strukturu svojstvenu živim bićima i postaje, do određene mjere, anorgansko.'' Školjke mekušaca su dobar primjer otvrdnjavanja površine membrane za zaštitu osjetljivijih dijelova organizma.

Za ogled celotne vsebine se prijavite spodaj

V kolikor že imate račun se lahko prijavite in si ogledate vsebino. V Kolikor pa svojega uporabniškega računa še nimate pa vas vabimo, da si ga ustvarite spodaj.

PRIJAVAREGISTRACIJA