Glavna posljedica smanjenja važnosti učenja, a tako i vremena koje je u životu namijenjeno učenju i istraživanju, jest smanjenje sposobnosti produžavanja mišića.
Time se rapidno smanjuje i usklađenost skraćivanja i produžavanja mišića koji su zaduženi za određeni pokret. Tako postupno dolazi do povećanja nepravilnosti kretanja, rada, a time i lošije kvalitete života. Entropija nadalje sve jače utječe na naše zdravlje i sposobnosti. Na to nas ponajprije upozorava neugoda i otpor. Ukoliko to stanje ne uklonimo, nadalje sve više, jače i dugotrajnije osjetimo bolove. Ako jw stvarni uzrok i svrha boli nepoznat, pokušavamo je prevladati, ignorirati ili isključiti na različite načine. Kratkoročno nam to ponekad i uspijeva pa stoga u pristupu bolovima ne uspijevamo niti otkriti nedostatke i lažnu logiku. Postupno se naviknemo na bol, prijateljujemo njome i stvaramo uvjete za nastanak kroničnih bolova i sa njima povezanih jakih mišićnih napetosti, preopterećenja vezivnih struktura, zglobova i kostiju. Napetost otežava kretanje, užitak pri gibanju i smanjuje kvalitetu života.
Iz navedenoga možemo shvatiti da je funkcija boli u osnovi upozorenje na entropiju i nered koji je u nama i oko nas. Nerazumijevanje te funkcije omogućuje razvoj tehnologije, medicine i farmakologije, što nam olakšava bolove, a da bismo za njih pronašli pravi razlog često se ni ne potrudimo. Funkcija boli se može usporediti sa lampicom upozorenja na kontrolnoj ploči automobila. Obavještava nas na sistemski nered i na taj način usmjerava našu pažnju da problem uklonimo – sami ili pomoću stručne osobe. Međutim, kako pri automobilu funkciju upozorenja razumijemo, jer znamo da je ignoriranje ili odgoda da se taj problem riješi sam od sebe, da će doći do sve većeg nereda sa sve vidljivijim posljedicama, pri sebi samima upozorenja često niti ne prepoznamo. U prošlosti su ljudi zbog drugačijeg načina života imali prema boli sasvim drugačiji stav, jer su znali da toleriranje i dopuštanje nereda na koji je čovjek upozoren vodi dalje u sve teže preživljavanje. U vrijeme bez bolnica, ljekarni, mirovina i naknada za privremenu nesposobnost za rad bila je uređenost, savjesnost, odgovornost i poštovanje prema vlastitom tijelu nužna, a ne samo poželjna.
Tijelo je naš hram koji treba čistoću i urednost. U suprotnom pokazuje loš odnos prema sebi i primjereno tome jest i naše življenje. Bol je savršen alat za pravovremeno upozorenje, a isto tako je loš odraz na još veći kaos koji slijedi ukoliko čovjek ne djeluje. Kvaliteta života zahtijeva određenu količinu truda, ustrajnosti i učenja. Istraživanje čovjeku omogućuje lakše i bolje urediti sebe i svoju okolinu.
Aleš Ernst, autor AEQ metode i AEQ disanja
