U svom radu primjećujem i osjećam kako nedostatak vremena i previše utjecaja iz okoline uništavaju partnerske odnose. Primjećujem da parovi koji kod mene traže objašnjenja i razloge za neučinkovit partnerski odnos to prepoznaju tek kada se suoče s uzrocima ozbiljnih problema u vezi i kada je osjećaj otuđenosti među partnerima prejak. Slično je i kod onih koji žele analizu uzroka samoće ili kroničnih problema koji proizlaze iz činjenice da nemaju partnerski odnos. Kao učitelj AEQ metode primjećujem da upravo preobilje podražaja i neprestana žurba uništavaju sposobnost pojedinaca da stvaraju i održavaju dubok i emocionalno snažan odnos s partnerom.
Nedostatak vremena postao je standardni problem suvremenog života. Kada tome dodamo i stalne vanjske utjecaje – od posla, društvenih mreža, elektroničkih uređaja do očekivanja društva o tome kako trebamo živjeti – stvaramo pravi recept za emocionalno udaljavanje i gubitak dodira s našom stvarnom unutarnjom potrebom za povezanošću. Preobilje podražaja utječe na naš živčani sustav i udaljava nas od prirodne sposobnosti tijela da se prilagođava, opušta i održava unutarnju ravnotežu. To najprije dovodi do raspadanja unutarnjeg partnerskog odnosa, čime se povećava nepovezanost i smanjuje suosjećanje između svijesti i tijela, što posljedično povećava napetosti u tijelu i pretvara ih u kronične probleme. Ta nesposobnost opuštanja zatim negativno utječe na kvalitetu odnosa s partnerom.
U radu također primjećujem kako su klijenti u svojim vezama napeti, razdražljivi, pretjerano vezani ili pak otuđeni i nesposobni komunicirati na dubljoj razini. Mnogi ljudi jednostavno ne primjećuju koliko ih okolina iscrpljuje i koliko prekomjerna stimulacija utječe na njihovu sposobnost prisutnosti i svjesnosti u trenutku. Partnerski odnosi su upravo oni u kojima se ta nesposobnost prisutnosti najviše izražava, u obliku otuđenosti prema osobi s kojom bismo trebali znati barem na neko vrijeme postati jedno. Sposobnost i mogućnost da osjećamo i znamo tko smo zapravo, preduvjet je da se možemo postaviti u ulogu ili kožu druge osobe. To je iznimno važna sposobnost za dugoročan partnerski odnos. SMA (senzorno-motorička amnezija) nas u tome jako ograničava i onemogućuje nam da znamo kako je biti u vlastitoj koži, što logično sprečava da razumijemo kako je biti u koži druge osobe.
Previše nagađamo i pretpostavljamo kako utječemo na partnera, čime gubimo stvarne povratne informacije o reakciji na naša djela. Razvijamo informacijski vakuum, u kojem zamišljamo ili pogrešno tumačimo kako utječemo na druge, što vodi do nesposobnosti za odgovarajuće razumijevanje posljedica naših utjecaja. Postupno SMA dovoljno iskrivljuje naš moralni kompas, što povećava neodgovorno ponašanje u vezi, nepovjerenje i krivnju kod jednog ili oba partnera te stvara odbojan odnos i loše iskustvo koje vodi u otpor prema bivstvovanju s nekim i od nekoga. Nije lako biti s nekim ako ta osoba ne zna ili ne može staviti se u tvoju kožu bez iskrivljenja ili utjecaja vlastitog interesa.
AEQ metoda temelji se na postupnom podizanju svjesnosti tijela, pokreta, disanja i emocionalnog stanja. Kada postajemo svjesniji načina na koji se krećemo i dišemo, postajemo svjesniji i načina na koji ulazimo u odnose. Važan dio uspješnog partnerskog odnosa je sposobnost da se najprije povežemo sa sobom, tek tada možemo istinski i duboko komunicirati s partnerom. Nedostatak vremena nije samo izgovor, već stvarna posljedica naše nesposobnosti da uravnotežimo svoj unutarnji svijet s vanjskim okruženjem. Zato je važno razumjeti kako prekomjerna stimulacija utječe na našu sposobnost održavanja emocionalne stabilnosti i međusobne povezanosti.
I u partnerskom odnosu je podizanje emocionalne zrelosti od ključnog značaja. Emocionalna zrelost znači da znamo prepoznati svoje unutarnje porive, osjećaje i reakcije te ih na prikladan način izraziti u komunikaciji s partnerom. Nedostatak te svijesti često vodi do rastuće napetosti, frustracije i konfliktnosti, koji se s vremenom gomilaju. Nesposobnost svjesne komunikacije i otpuštanja emocionalnih tereta tako se odražava u otuđenosti, neizraženim potrebama i, na kraju, u udaljavanju partnera.
U AEQ metodi puno govorimo o važnosti postupnosti i strpljivosti. I u partnerskom odnosu su te dvije osobine ključne. Proces poboljšanja odnosa nije nešto što se događa preko noći. Moramo početi od sebe, od svijesti o vlastitom tijelu, svojim osjećajima i emocijama te postupno unositi promjene u način na koji reagiramo na partnera i na izazove koji se javljaju u vezi. Time što postajemo svjesniji, postajemo i sposobniji razumjeti svog partnera i stvarati dublje, iskrenije i svjesnije veze.
Kada razumijemo i svjesno pristupimo podizanju vlastite emocionalne zrelosti, to nam omogućava uravnoteženije, dublje i ispunjenije partnerske odnose. Sve počinje s našim unutarnjim radom, tamo gdje završava prebrza, površna dinamika svakodnevice, a počinje prava povezanost sa sobom i partnerom.
Aleš Ernst, autor AEQ metode.
