NASTUP U SPORTU
Kao dugogodišnji vlasnik trgovine biciklima, često sam sa svojim klijentima mogao promatrati posljedice pogrešnog pristupa sportu i pogrešnog motiva za uspjeh u sportu. Trkač je većinu vremena želio kupiti bicikl za rasterećenje koljena i tetiva, kao što mu je savjetovao – prijatelj, ortoped, fizioterapeut … – da vozi bicikl barem nekoliko dana u tjednu, umjesto da trči. Istodobno, trkač kaže da je posljednjih godina imao sve više problema s bolovima i ozljedama te da je sve teže održavati razinu rezultata koja odgovara njegovoj ambiciji ili planu. Obično je kupovao cestovni bicikl kako bi održavao kondiciju. Poslije je većina prelazila s trčanja na biciklizam, trčanja je bilo sve manje, biciklizma sve više. Odnos prema tijelu, međutim, ostao je nepromijenjen.
Problemi s tetivama i koljenima polako su se zamjenjivali problemima s kukovima, leđima i rukama. Bilo je potrebno promijeniti položaj na biciklu i voziti brdski ili treking bicikl. Pređenih sati i kilometara bilo je sve manje, problema sve više. Problemi su se obično pripisivali starenju ili neadekvatnoj tjelesnoj strukturi, a rjeđe neodgovarajućem stavu prema kretanju i pogrešnom motivu. Sve je teže bilo zadržati postignutu razinu, jer se pogoršavala koordinacija funkcioniranja tijela i svijest o tome što cijelo tijelo čini kako bi postiglo postavljene ciljeve. Iskrivio je respiratorni ritam i smanjio respiratornu učinkovitost, povećao napetost mišića, što je pomoglo zatamniti pravo stanje tijela.
Viši tonus mišića i nepravilno disanje povećavaju pritisak na zglobove i ligamente i smanjuju pH krvi. Stoga je ravnotežu u tijelu teže održavati, što dovodi do češćeg aktiviranja simpatičkog načina funkcioniranja autonomnog živčanog sustava. To sprječava odgovarajući odnos između akcije i odmora. Postupno se stvara povratna petlja kroničke destruktivne zategnutosti. Njime blokiramo upozorenja tijela, a te zategnutosti uzrokuju neučinkovito kretanje i tako dalje u začarani krug.
Neskladnost unutar cjeline otežava održavanje postignutog i povećava ulogu ega u održavanju nerealno postavljenih ciljeva ili želja. Fizika neumoljivo djeluje u cjelini i kažnjava neučinkovitost. Stoga, moramo smanjiti složenost i kvalitetu života i pomiriti se s činjenicom da moramo prijeći sa sporta veće složenosti pokreta na sport manje složenosti pokreta. Tvrdoglavošću neko vrijeme postižemo sličnu razinu performansi kao u prošlosti, misleći da je sve u redu i da smo nadmudrili sustav. Budući da ne reguliramo uzroke, ne možemo spriječiti propadanje veza u sebi i održavati određene razine.
Tehnologija nam može neko vrijeme priskočiti u pomoć i nije nam teško odbiti značajni iznos za nju. Cipele za trčanje s više uloga proizvođača mogu nam pomoći kratkoročno trčati bez bolova, iako složenost pokreta i povratne informacije uma i tijela nisu prikladne za brzinu, silu i udaljenost koju postižemo pokretima. Slično je i u biciklizmu, gdje je utjecaj tehnologije čak i veći nego u trčanju. To je najočitije u sve većem udjelu električnih bicikala, koji omogućuju aktivno bicikliranje brzinama, visinskim profilima i udaljenostima, na što sve ljudsko tijelo nije prilagođeno.
Znamo da vrč ide po vodu dok se ne slomi. Danas općenito patimo od nedostatka vremena i samoanalize. Uglavnom se ne pitamo zašto nam toliko znači da smo uspješni u određenoj aktivnosti i izloženi problemima. Tehnologija, snažan marketing i kupljene studije korisnosti omogućuju nam da ostanemo nerealni dok ne slomimo tijelo. Zatim rješenje tražimo u različitim pristupima koji izvana reguliraju posljedice nereda koji smo si stvorili.
Primijetimo li da smo sve manje uspješni u sportu koji nam je nekada bio zadovoljstvo, radost i sreća, trebamo dobiti vremena i energije za razmišljanje o onome što se od tada promijenilo. Zašto smo iz hobija stvorili posao i gdje smo u tom procesu izgubili dodir sa stvarnošću i svojim tijelom?
Kad nemamo dovoljno tjelesnog integriteta i emocionalne zrelosti, izbjegavamo neugodna područja u svom životu i trčimo od njih do područja u kojima smo suvereniji i učinkovitiji u prevladavanju problema. Ta područja omogućuju nam da se osjećamo ugodno zbog veće učinkovitosti, za razliku od onih u kojima smo manje učinkoviti i zato nam stvaraju neugodne i bolne osjećaje. Ne shvaćajući važnost bavljenja odnosima tamo gdje smo neučinkoviti, biramo nezrelu odluku i još se više usredotočujemo na učinkovita područja.
To stvara neravnotežu i još više smanjuje ravnotežu u tijelu. Učinak iluzije dugoročno znači smanjenje složenosti i kvalitete života, koji opada mnogo brže nego što bi se očekivalo zbog starenja.
Pad učinkovitosti uvijek je posljedica nedostatka sposobnosti realne procjene. Stoga moramo napraviti korak-dva unatrag i razmotriti što i kome pokušavamo dokazati da to još uvijek možemo učiniti. Zašto smo se, u ime marljivosti i ustrajnosti, doveli u položaj utrnulosti i umora, gdje nam je stalo do onoga što se oko nas događa i zašto imamo sve veću potrebu biti takvi prema sebi. Moramo testirati svoju sposobnost opuštanja i smirivanja tijela, emocija i uma. Pogotovo jer većina sportaša miješa osjećaje opuštenosti i umora. Moramo analizirati kako dišemo i razumjeti vezu između disanja i kako se trenutno osjećamo i što trenutno radimo. Koliko često zadržavamo dah i koliko puta zapravo izdahnemo do kraja kako bismo pluća i tijelo pripremili za novi dah.
Provjerimo kada smo osjetili veselje u tijelu kad smo obuli tenisice za trčanje ili sjeli na bicikl i krenuli istraživati sebe i svoju okolinu vedra lica bez pritiska, rasporeda, GPS-a ili opomene na pametnome satu. Ne zaboravimo da egu više znači postizanje cilja nego put do cilja, a ako nam cilj znači više od puta do njega, jasno je tko vodi proces i kakav će krajnji rezultat vjerojatno biti.
Dobro je sjetiti se kako smo doživljavali sport prije nego što su nam usadili mantru da napor prevlada sve prepreke. Definirajmo o čemu se radi u uspjehu i vrijedi li za to žrtvovati autentičnost odnosa prema sebi i drugima. Ne gazimo novim putem u nepoznato sve dok dovoljno dobro ne shvatimo zašto nas je put kojim smo išli u najboljoj namjeri doveo do neželjenog cilja, jer ćemo u suprotnom pogrešku ponoviti na sličan način u drugim okolnostima i s drugim igračima.
Čovjek se okreće, život se okreće.
