Osnova zrelog ponašanja je da se ponašamo odraslo. Osnovna definicija odraslog ponašanja je da je odrasla osoba ona koja rješava više problema nego što ih stvara. Dijete je, s druge strane, osoba koja stvara više problema nego što ih rješava. Bez obzira na stvarnu dob osobe, možemo odrediti ponaša li se ona zrelo ili nezrelo.
Može postojati i petogodišnje dijete koje se ponaša puno zrelije od svojih roditelja. Dakle, može se dogoditi da je dijete to koje rješava više problema nego što ih stvara, ili ih stvara tako malo da su roditelji ti koji stvaraju više problema. U takvom slučaju imamo dijete koje je pretjerano emocionalno zrelo za svoje godine. Ako to dijete ima brata ili sestru, taj drugi se najčešće ponaša suprotno – pretjerano djetinjasto za svoje godine.
Iz toga proizlazi da je prema AEQ definiciji emocionalno zrela partnerska veza ona u kojoj su dvije odrasle osobe koje svaka za sebe znaju riješiti više problema nego što ih stvaraju. Kada su takve dvije zrele osobe u paru, postaju još učinkovitije i zato se međusobno privlače. Sama privlačnost između dvoje ljudi u vezi uvjetovana je učinkovitošću. Budući da su jedno drugome dovoljno važni, ponašaju se odgovorno jedno prema drugome, pa si sve više vjeruju. Iz toga dalje proizlazi da su sve učinkovitiji, što vodi ka sve većoj međusobnoj privlačnosti.
Učinkovita i emocionalno zrela partnerska veza dakle je ona u kojoj su partneri sposobni riješiti sve više, a stvarati sve manje problema, zbog čega imaju sve manje problema i mogu biti sve više u parasimpatičkom stanju. U parasimpatičkom stanju možemo biti tek kada su stvari primjereno uređene. Što su partneri više parasimpatični, to su njihove membrane tanje, a i njihov “oklop” je tanji.
Što je žena više parasimpatična, to ima jaču unutarnju energiju. Unutarnji pritisak se smanjuje i kod muškarca, koji također može biti parasimpatičan, a njegova potencijalna energija pohranjuje se u mišiće spremne za djelovanje. Tako ni muškarac ni žena nemaju pretjeranu potencijalnu energiju u trbušnoj šupljini, odnosno nemaju je više nego što im je stvarno potrebno. U takvoj situaciji žena postaje emocionalno vrlo snažna, što znači da ima jaka osjećanja i može vidjeti puno dalje u budućnost nego muškarac (ili žena koja nije parasimpatična). Takav par postaje još emocionalno učinkovitiji u rješavanju problema, a zbog sve veće međusobne privlačnosti među njima postoji sve tanja “koža”. Protok emocija između žene i muškarca posljedično je sve veći.
Partneri se sve više ponašaju kao jedan objekt ili sustav koji ima dvije glave, četiri ruke i četiri noge. Upravo im to daje mogućnost da budu još učinkovitiji u rješavanju problema, a istovremeno imaju jače i snažnije emocije. Iako su emocije među njima jače i pozitivne, one zahtijevaju primjerenu emocionalnu zrelost. Upravo to je najveća prepreka, odnosno ono što uzrokuje da proces podizanja emocionalne zrelosti, koji se može učiti na AEQ programima, odnosno koji AEQ metoda podučava, zahtijeva toliko vremena.
Izazov je u tome da AEQ objašnjenjem djelovanja procesa koji određuju odnose među partnerima, utjecaja prošlosti na njih, AEQ vježbama i smanjivanjem senzorno-motorne amnezije omekšavamo tijelo i postajemo manje kruti i spontaniji, zbog čega dolazi i do jačih emocija. Jače emocije pak mogu nadmašiti trenutačnu emocionalnu zrelost. To predstavlja osobit izazov za muškarce, koji tada mogu pobjeći od žene. S jedne strane muškarci se trude zadovoljiti ženu, dati joj ono što joj treba, pokazati joj pažnju i ljubav, brinuti se za nju i pokazati joj da joj može vjerovati… No tada se događa to da žena muškarcu sve više vjeruje jer vidi da je on učinkovitiji u rješavanju problema. Budući da muškarac zna što radi, žena se na to odaziva tako da se više opusti. Kad se žena više opusti, i više se otvori te preplavi muškarca jačim emocijama koje on ne zna niti može primiti jer nikada nije vidio svog oca kako to čini i nije imao gdje to naučiti.
Njegov otac je obično na snažne ženine emocije, bez obzira jesu li bile pozitivne ili negativne, reagirao nezrelo. Ili bi je napao pa bi se ona prestrašila i opet zatvorila, ili bi pobjegao od nje, što je kod nje ponovno izazvalo spoznaju da mu ne može vjerovati i opet se zatvorila. Zbog svega toga roditelji nikada nisu mogli ići dalje u jača osjećanja, pa samim time nisu mogli ni podizati svoju emocionalnu zrelost.
Što smo zreliji u rukovanju snažnijim emocijama, to više energije možemo kvalitetno koristiti i postići veću sposobnost rješavanja problema. Tada se manje bojimo budućnosti jer znamo da ćemo veliku većinu potencijalnih problema koji se mogu dogoditi u budućnosti riješiti pravodobno i kvalitetno. To se može dogoditi osobito kada je žena dovoljno parasimpatična da vidi u budućnost i može pravovremeno upozoriti muškarca na nadolazeći problem. Tako muškarac može osigurati da je sve spremno za rješavanje problema kad problem dođe dovoljno blizu – i učinkovito ga riješiti.
U takvom slučaju ne može doći do toksičnog okruženja, osim povremeno u akutnom ili kratkotrajnom obliku; dugoročno ili kronično toksično okruženje nije moguće. Dugoročno netoksično okruženje prema AEQ metodi osnova je za primjereno emocionalno zreo roditeljski odnos. To znači da je glavni odnos onaj između roditelja jer su roditelji glavna komponenta obitelji koja rješava probleme. U takvom manje problematičnom ili neproblematičnom okruženju dijete se može samostalno razviti u svoju verziju kombinacije oca i majke te pronaći svoj životni put. Kod roditelja uči kako rješavati probleme – u pogledu tehnike, pristupa i prakse. Što to bolje nauči od roditelja, rješavanje problema bit će mu prirodnije. Kad takvo dijete odraste, privlačit će ga emocionalno zrele osobe poput njega samoga. To je ujedno i jamstvo da će dijete stvoriti sličan emocionalno zreo partnerski odnos iz kojeg će moći dalje razviti emocionalno zreo roditeljski odnos.
