Hram koji mora biti čist i uređen. Ako nije, to pokazuje loš odnos prema samome sebi, a takvo je onda i naše stanje. Bol je izuzetan alat za pravovremeno upozorenje i ujedno opomena na još veći nered koji slijedi ako čovjek ne djeluje. Kvalitetniji život zahtijeva određenu mjeru truda, upornosti i učenja. Istraživanje čovjeku omogućuje lakše i bolje uređenje sebe i svoje okoline.
Moderni ljudi imaju “debelo kožu”. Manje su osjetljivi na druge, na utjecaje jakih podražaja iz okoline (reklame, mediji, trgovine, buka) i na same sebe. Koža se može opisati kao vanjska granica osobnosti, koja je kod sve većeg broja ljudi pretjerana, što stvara čvrsti zid koji služi kao obrana od svijeta, ali istovremeno izolira pojedinca od samog sebe i svog osjetilnog dijela. U takvoj osobnosti taj zid postaje snažna maska koja podnosi jake pritiske uz zadržavanje uspravnog držanja i osmijeha na licu unatoč ludim odnosima prema vremenu, energiji i okolini.
Takva je osobnost u modernom, ubrzanom svijetu uspješna i bolje prilagođena, ali takvo stanje zbog spomenutih fizikalnih zakona ne može dugo trajati bez većih bolova i razvoja bolesti suvremenog doba. Tako netko od snažne, aktivne, radne, pozitivne, pretjerano vedre, ali površne i ovisne osobnosti prije ili kasnije poklekne pod stresom i pritiscima te sklizne u izgaranje, kronični umor, depresiju, autoimune bolesti i demenciju.
Takva osoba ima energetsku, pothranjenu kožu, ima slabu i krhku granicu, što je čini ranjivom na preopterećenja energijama iz okoline. Način obrane je skrivanje od svijeta i povlačenje u osamu ili virtualni svijet društvenih mreža te psihotičan odnos prema okolini. Postaje depresivna, izgorjela, kronično umorna. Ako sažmem ovaj aspekt utjecaja okoline na život, čovjek dolazi u ozbiljne probleme ako je prekomjerno stimuliran, a nije opremljen za učinkovito usmjeravanje viška energije koja je reakcija na nerealan odnos prema okolini, kako bi je upotrijebio da utječe na nju i učini je manje napetom i stresnom. Kako bi stvarao drugačije odnose koji bi poštovali njegove stvarne tjelesne sposobnosti i cikličku potrebu za mirom i niskim vanjskim pritiskom, koji jedini omogućuje parasimpatičko stanje i kada nismo jako iscrpljeni.
Prvi zakon termodinamike kaže da se energija ne može stvoriti niti uništiti, niti količina energije koja se u ravnotežnoj promjeni izgubi može biti veća od dobivene energije. Što znači da se reakcija unutrašnjosti tijela na stanje okoline, bez obzira na poricanje ega, mora izraziti na ovaj ili onaj način. Ako se energija ne izrazi primjereno i učinkovito kroz kretanje i utjecaj na okolinu kroz izražavanje aktivnih emocija (ljutnja, ljubav, radost), ostaje zarobljena u tijelu ili unutar njega te uzrokuje nestabilnost, nesimetričnost i neučinkovit sustav. To vodi u entropiju, na koju sustav mora upozoriti svijest kroz dovoljno snažan impuls koji doživljavamo kao bol i egu poručiti da to stanje mora promijeniti.
Kako bismo mogli primjereno i stvarno utjecati na gore opisanu stvarnost suvremenog života, razvio sam 30-dnevne programe, u kojima vas mogu učiti i naučiti što je potrebno za pomak iz kronično debele kože i krutog tijela u dinamičnije, spontanije i autentičnije biće koje zna bolje koristiti suvremeni svijet i u njemu živjeti, a ne samo preživljavati.
