Gubitak senzorno-motorne svijesti
Kao i kod svakog biološkog procesa, refleks ima osjetilno/opažajnu, te motornu komponentu. Kada refleks postane navikom to znači da smo izgubili kontrolu nad određenim pokretom ili vrstom kretanja. Takvo stanje naziva se senzorno-motorna amnezija (SMA). Senzorno-motorna amnezija je fenomen vrlo raširen u ljudskom rodu i pojavljuje se kao predvidiva posljedica dugotrajne izloženosti stresnim čimbenicima. Kontinuirana izloženost učestalim stresnim podražajima uzrokuje gubitak svjesne kontrole nad većim skupinama mišića tijela. Najčešći gubitak kontrole čest je nad mišićima središnjeg dijela tijela gdje se zdjelica spaja sa prsima. Kada se senzorno-motorna amnezija pojavi, više nismo sposobni osjećati i kontrolirati skupine tih mišića. Ako osoba, primjerice, nastoji opustiti mišiće lumbalne regije, ne može osjetiti i pomaknuti te mišiće svojevoljno i svjesnom kontrolom. Zbog gubitka potrebne sposobnosti, mišići će ostati kruti i bez reakcije.
Kronična ukočenost mišića
Vremenom se reakcije na prisutan stres intenziviraju. Pojavljuje se kronična ukočenost mišića, koju obično pripisujemo starenju. Dob sama po sebi u tome ne igra ulogu; mišićni refleksi postaju stvar navike uslijed svega što radimo. Ono što smatramo rezultatom starenja zapravo je izravna posljedica senzorno-motorne amnezije nastale zbog nakupljanja stresa i ozljeda. Kronična ukočenost mišića koja vremenom postaje naše prirodno stanje otporna je na lijekove i ne mijenja se manualnom terapijom. Način kojim možemo otpustiti podsvjesnu ukočenost uslijed senzorno-motorne amnezije postoji. To je AEQ metoda™. Razmislimo o zaboravljenom dijelu naše some („soma“ je naše tijelo koje doživljavamo kroz introspekciju), izgubljenom negdje u našoj podsvijesti. Usredotočimo li se na nj, početi ćemo osjećati nešto. Taj će osjećaj potaknuti primjetan pokret i mi ćemo osjetiti taj novi pokret, ovaj put jače i jasnije. I tako dalje.
Korištenje AEQ metode™ započinje usmjeravanjem svijesti na nepoznato.
Naša osjetilna svijest pokreta jača aktivnost obližnjih senzornih neurona, što uzrokuje jačanje sinergije s odgovarajućim motornim neuronima. Zatim, u sljedećem pokretu, sve veći broj povezanih neurona somatskog (voljnog) živčanog sustava počinje raditi zajednički. To povećava i širi motornu aktivnost , čineći istovremeno povratnu senzornu informaciju jasnijom. Ponavljajući proces prijenosa informacije iz senzornih neurona u motorne i natrag donosi dio tijela u područje svjesne kontrole.
Nepoznato postaje poznatim.
Aleš Ernst, autor AEQ metode i AEQ disanja
