Mnenja o AEQ metodi®

Nakon dosta mjeseci netreniranja radi razno raznih ozljeda, što padovima što uzrokovanih velikim naporom došao je i red na mene da se konačno popnem na taj montić kako treba.

Ovim putem bi se htio zahvaliti Aleš Ernst, AEQ klinična somatika koji me naučio korisnim vježbama koje su rezultirale vraćanjem na natjecanja bez pretjeranih priprema tokom zimskih mjeseci osim laganih vožnji i prakticiranja klinične somatike. Još jedan odličan okidač da potakne glad za utrkama je bila i utrka u Premanturi koju sam cijelu proveo u feedzoni i uvidio da je to mjesto za mene samo kada sam spriječen voziti. Isto tako vrlo sam sretan radi ekipe s kojom sam se proveo jednostavno nezaboravno Martina Vujnović, Matko Grujic, Jasmina Šarotar, Matej Posavec, Dea Pavičić, Marko Fržop, Markov kum kao domaćin apartmana i svi ostali koji ste se našli tada u Vodicama na utrci.

Subotu smo posvetili ”snimanju” staze na kojoj sam napravio 2 kruga u nešto slabijem tempu nego što vozim na utrci te jedan zadnji full lagano uz korigiranje grešaka na spustevima i tražeći najbolje linije koje su se pokazale odličnim.

Nedjelja i sami start utrke je krenuo u prašini koju smo digli sa startne ravnine. Krenuo sam dosta jako da vidim kako stojim i kakav mi osjećaj pruža takav tempo. Zaključio sam da je za prvu ovogodišnju utrku prejak te sam smanjio ušavši u drugi krug u kojem počinju zanimljivosti. Tu počinju pretjecanja vozača iz klubova koji su okruženi kamenim stazama i vidi se razlika da se bolje snalaze na kamenom terenu,ali ne zamaram se time i dalje vozim u svom ritmu sve do prije zadnjeg zavoja prije ulaska u 3 krug. Tu dolazi greška na naplatu jer nisam dovoljno dotegnuo osovinu stražnjeg kotača i izvlači se te mi blokira kotač.Uspijevam riješiti problem u minutu/dvije ali tu me dostiže Dario Juran moj odličan konkurent iz kontinentalne Hrvatske. On pak ima problema s mjenjačima ali borio se do zadnjega i skidam mu kapu na tome. Treći krug smo vozili žustro,malo on naprijed malo ja i onda naletim na kamen koji se odronio na stazu i padam u lijevu stranu ali uspješno se dižem i opet trka za Dariom. Do uspona pred drugu feedzonu ga dostižem i malo mu brusim ripne na stražnjem kotaču. Zadnji krug mi je odgovarao ritam te nastavljam tako sve do pred ciljnu ravninu gdje uspjevam uturati prednji kotač taman isped Darijevog. Bilo bi još interesantnije da nije imao tehničkih problema. Tako da smo imali zakon sprint finish.

Sve u svemu jako sam zadovoljan i osjećajem nakon utrke. Još jednom zahvaljujem dečkima iz GIANT HRVATSKA na odlično složenim kotačima koje su opremili Maxxis Hrvatska Ardent i Ardent Race gumama složenim u tubeless sistem koji na ovakvim stazama pokazuje svoju nezamjenjivu stranu. Zahvaljeujem se i svom novom klubu BK BIKER Biciklistički Magazin.

Branko Pondeljak

Iskustvo kliničkom somatikom

Još se sjećam prvog poziva kojeg sam uputio Alešu i njegovog pozornog slušanja detaljnog opisa svojih problema i bolova u koljenu prilikom bicikliranja.

Smireno me ispitivao o ostalim problemima s ramenima, eventualnim prošlim ozljedama i operacijama, dok koljena nije spominjao, te me na kraju umirio riječima da će sve biti dobro. Shvatio sam da ćemo raditi na uklanjanju uzroka mojih bolova, a ne „krpanju“ simptoma, što je vratilo osmijeh na moje lice.

Prisjetio sam se da sam prvu bol prilikom bicikliranja osjetio u lijevoj preponi, još za studentskih dana 15-ak godina ranije svakodnevnim bicikliranjem po Ljubljani. Nekoliko godina kasnije bol se ponovno javila u donjem dijelu leđa, lijevom kuku, koljenu i stopalu suprotne noge. I to ne samo prilikom vožnje na biciklu, već i pri hodanju uzbrdo, trčanju, radu, pri sjedanju u auto, ukratko, ne samo pri sportskim već i svakodnevnim životnim aktivnostima.

Uzrok tome sam tražio u slabim mišićima, te tako zorno prionuo na sport i dodatne vježbe, fizioterapiju, samomasažu s raznoraznim rekvizitima za samopomoć i vježbe rastezanja do iznemoglosti… Nezadovoljan rezultatima i nemirom u sebi, tražio sam nova rješenja i tako došao do kliničke somatike.

Ključ je bio opustiti i osvijestiti određene dijelove tijela, te usmjeravanje pažnje na kretanje tijela tijekom vježbi kliničke somatike, te prepoznavanje refleksa crvenog svjetla. Razgovarajući sa Alešom upijao sam njegove riječi i sve je izgledalo tako logično, prirodno i jednostavno, te sam se iz terapije u terapiju sve više prepuštao i na kraju poistovijetio filozofijom kliničke somatike. To znači da sam, uz svakodnevno izvođenje somatskih pokreta kojima posvetim 10 do 30 minuta (bez ostalih metoda i rekvizita), u životu počeo upražnjavati i neke druge zakonitosti kliničke somatike. Između ostalih uobičajenih zadataka i aktivnosti (biciklizam, ples, igra sa djecom…) mislima na kratko preletim kroz svoje tijelo, upitam se gdje sam napet, gdje opušten, kako dišem i sl. Popravim gdje treba i nastavim uspješno dalje.

Što dalje to sve bolje…

 

Benjamin Trontelj, dipl.del.ter. Gabrje, 02.09.2015.

Sezona 2015. započela je dobrim zimskim pripremama i napretkom.

Krajem veljače, nažalost,sve je pokvarila neočekivana bol u koljenu. Kako je to bilo netom prije prve utrke na Cipru, prekinula sam s treninzima, no odmaranje nije pomagalo. Povratkom kući, u Sloveniju, obišla sam nekoliko liječnika čije su se dijagnoze razlikovale. Disciplinirano sam se držala medicinskih uputa i redovito pohađala terapije. Oporavak je bio minimalan i vrlo spor. U međuvremenu me na FB našao gospodin Aleš i ponudio mi svoju pomoć.

Otišla sam u Brežice bez pravog saznanja što me čeka jer nisam znala što znači klinička somatika, ali kad vas bol slomi i promijeni život i sportska očekivanja, spremni ste na sve… Na prvoj terapiji shvatila sam da je to drugačiji pristup uklanjanju bolova – uklanja se uzrok koji dovodi do bolova.

Moj je problem izvirao iz asimetrije u funkciji tijela – mišići jedne strane tijela bili su puno jači od onih na drugoj – a pri simetričnom gibanju tijela na biciklu cijelo tijelo mora biti ravnomjerno opterećeno pri svladavanju sile na pedalama i držanju volana. Aleš mi je pokazao somatske vježbe i kojima sam polako vratila svoje tijelo u pravilan položaj i simetrija mišića se popravila. Bol u koljenu je polako nestajala i počela sam normalno trenirati.

Vježbama KLINIČKE SOMATIKE posvetim 15-20 minuta dnevno, nakon treninga i prije odlaska na spavanje. Umor nakon treninga je manji, a ponajviše osjećam opuštenije tijelo. Tijekom sezone stigla me je još jedna ozljeda – pad na nacionalnom prvenstvu i napuknuto rebro – što sam, također, lakše prebrodila vježbama kliničke somatike.

Zahvaljujem se Alešu na pomoći pri svladavanju moje nesretne sezone, jer sam, unatoč ozljedama, osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu. Isto tako, postala sam svjesna brige za svoje tijelo s rezervom, koje ću, nadam se pomoću kliničke somatike iskoristiti nadolazeću olimpijsku 2016. sezonu!

BLAŽA KLEMENČIČ – vozačica brdskog biciklizma

Moj Camino

Ko sem se odločila za moje drugo prečenje Camina, nisem vedela, kako začeti s pripravami, saj me je močno bolela desna rama, včasih tudi kolki in še marsikaj. Slučajno sem v Ljubljani izvedela, da ravno v našem mestu živi terapevt Aleš Ernst, ki uspešno pomaga pri bolečinah. Po prvem srečanju in prvih somatskih vajah sem vse nekako razumela, a telo je delalo po svoje, kot prej. A z vztrajno vsakodnevno večerno vadbo sem začela o vajah razmišlati tudi med vsakodnevnim gibanjem.

Najprej sem si umirila spanje, rama me je bolela le ob težjem delu, gibanje je postalo lažje. Pa je nastopila obnova stanovanja, pakiranje, premeščanje, beljenje,… in bolečine v križu. Po nasvetu Aleša je sledilo umirjanje, nato pa delo brez naglice in samo dokler mi je bilo še v užitek. En teden sem pripravljala gredo za jagode in bila nato zelo zadovoljna, brez bolečin,… Z Alešom sva predelala vse pomembne vaje, na koncu tudi KRPO. Kar ne morem verjeti, da sedaj lahko prehodim zelo dolge razdalje sproščeno, brez bolečin in brez nabijanja kondicije, kot pred prejšnim Caminom.

Danes ponoči odpotujem proti Portugalski, od koder me bo pot peš vodila do Santiaga di Compostelle in nato dalje do oceana v La Corunji in še do Finnistere. Vse skupaj nekje med 600 in 700 kilometri v enem mesecu. Ko pa se vrnem vam sporočim, kako mi je pomagala klinična somatika.

 

Andreja Ogorevc

Polako sve dolazi na svoje. Da nije bilo Sanjina već bi odustala. Svaki dan s njim radim somatiku i napokon sam došla u fazu da mogu sama popamtiti pokrete i odraditi bez živčanog sloma.

Somatika mi je pomogla da shvatim kako trebam život ubaciti u nižu brzinu. Nije baš da uspijevam svaki dan ali već je velika stvar da sam to osvijestila pa radim na tome. Primijetila sam kod izvođenja vježbe push press s utezima da u trenutku podizanja utega iznad glave kada osjetim zatezanje u prsnim i leđnim mišićima svjesno opustim prsne mišiće a leđne i dalje držim zategnute. Maleni korak za čovječanstvo vrlo veliki za mene.

 

mr.sc. Danijela Lenac, dipl.ing.

Nema dana da te se ne sjetim.

Uvijek nešto eksperimentiram, vježbam, krećem se a sve završi sa tobom. Ti si mi na neki način mjerilo a i poticaj da idem dalje i dalje…Nekad mi postane teško, pogotovo u trenutcima kad stvari budu nejasne, komplicirane, naporne. U stvari kad postoji veliki otpor i pritisak a rješenja očekujem odmah. Kako si ono nekidan rekao, da se obrazac našeg razmišljanja preslikava na stil života. Na tu temu mogu reći da mi je KS omogučila da svjesno mijenjam sebe kroz razumski, usporen, te nježan pristup koji je primjenjiv u aposlutno svakom trenutku i situaciji.

Već zadnjih 5-6 vožnji uživam u eleganciji, jednostavnosti i lakoći svakog okretaja pedale. Stalno mi se motalo po glavi po glavi da se silom ne postiže apsolutno ništa dobro, pogotovo dugoročno (odma se sjetih ratova, prijetnji…i sl. sranja). Često sam imao osjećaj da se borim protiv samog sebe. Tako sam prilikom jedne vožnje odlučio pokušat posve lagano savladati veliko opterećenje zadržavajući osjećaj opuštenosti i lakoće. Koncentrao se na centar tijela i pustio da on vodi glavnu riječ a da noge samo prate smjer. Sve dalje je bila samo potvrda da sam na dobrom putu. Svaki sljedeći put je bio bolji od prethodnog…Umora skoro da nema, snage koliko hoćeš, brzine isto.

Baš sam danas po vjetru imao najbolje vrijeme vožnje od kad pamtim. A gotovo da se oznojio. Centar tijela radi svoj posao, svjesno odrađujem svaki okret pedale, mišići su jako dobro sinkronizirani pa se više ne borim sam sa sobom. Razvijam se dalje, istražujem i svakim danom su mi stvari sve ljepše i draže.

 

Srđan, Split

U moju svakodnevicu polako se uvukla glavobolja.

Isprva tu i tamo, kasnije i po dva do tri puta tjedno što je znalo prijeći i u jaku migrenu koja je trajala i po par dana. Došla sam do točke kada sam morala nešto poduzeti. Potražila sam pomoć službene medicine, ali mi nitko nije znao reći što je uzrok bolova. Na upit kako to izlječiti dobila sam tri opcije ; antidepresivi, akupunktura ili pomiriti se s analgeticima do kraja svog života. Navedeni prijedlozi nisu mi bili prihvatljivi ( osim akupunkture, gdje je lista čekanja i do 9 mjeseci ).

Stoga sam tražila dalje i došla u kontakt sa Alešom. Na prvoj terapiji mi je predstavio kliničku somatiku. Već sam nakon nekoliko vježbi u tijelu osjetila lakoću. Jednostavnost. Spoznala sam da s manje napora dobijem više. Naučila sam kako svjesnim izvođenjem vježbi pospješujem svjesno djelovanje u svemu. Na svim životnim područjima. Aleš mi je glavobolju pojasnio kao posljedicu nečega što nije kako treba. Redovitim vježbama počela sam podizati svijest o tom dijelu sebe.

Glavobolje su nestale. I ne samo to, moj je život krenuo uzlazno. Učinila sam nove korake. Danas se, nakon 4 terapije osjećam odlično. Svjesnija sam sebe, svojih pokreta i radnji. Tijekom tog perioda doživjela sam i veliki uspjeh na nekoliko područja. Zahvalna sam Alešu za svu potporu i znanje koje je podijelio samnom.


Mihaela Kežman, mag. Zavod Prosum

"Nekoliko riječi o mom iskustvu na terapijama kliničke somatike sa Alešom.''

Kao prvo moram napomenuti da sam prije samih aktivnih terapija kod Aleša već razgovarao s njim o suštini cijele priče, odnosno koliko je bitno svjesno raditi pokrete prilikom trčanja, na biciklu ili bilo kojem sportu te u svakodnevnom životu. Ja sam to već i prije nastojao provoditi u svakodnevnom životu čak i bez da sam ikad čuo za aktivnu kliničku terapiju. Radi se o procesu osvješćivanja samoga sebe i života oko nas te kako moje svjesne akcije utječu na moj život te život ljudi oko mene. Vjerujem da mi je to pomoglo lakše prihvatiti i prepustiti se ovom obliku terapije.

Za vrijeme jednog, recimo običnog, treninga pojavila mi se jaka bol i napetost u koljenu – točno na pateli (čašici koljena). Bol je bila neizdrživa dok sam na biciklu, a hodanje, trčanje i bilo kakve druge aktivnosti su bile nesputane. Par dana odmora i obloge nisu pomogle. Čim bi sjeo na bicikl bol se vrati. Užasno frustrirajući osjećaj s obzirom da sam morao prekinuti trening na par tjedna. Sjetim se ja Aleša i pošaljem mu mail sa opisom što me muči, čovjek odmah odgovori “quadriceps ti je previše napet”. Masaža i obloge kvadricepsa su pomogle ali nisu riješile problem, a problem je bio taj što mišići nikako da se opuste u potpunosti. Iako mozak tvrdi da su mišići opušteni, oni su 20-30% napeti i to se s vremenom nakuplja i postaje gore. Klasični primjer senzorno-motorne amnezije.

Dogovorili smo termin i krenulo je. Prvi tretman je bio fascinantan. Ustanovili smo da asimetrija u tijelu dolazi od ramena, leđa, bočnih trbušnih mišića i proteže se do koljena. Teško je opisati koliko sam bio fasciniran postignutim. Krenuli smo od ramena. Za tri minute tretmana rame je bilo potpuno opušteno i ležalo na stolu kao komad sirovog mesa. Nakon tog tretmana sam bio u transu, opuštenost na takvoj razini da se nisam mogao ustati. Rezultat je bio takav da sam više osjetio sebe i svaki aspekt tijela.

Što se tiče dugoročnih posljedica, uz općenito veću opuštenost mišića, veću kontrolu i samosvijest pokreta, riješio sam dugogodišnje kronične glavobolje. Glavobolje su mi znale biti po dva puta tjedno toliko strašne da je bilo nepodnošljivo. Na svu sreću, to je sada prošlost. Što se tiče samih sportskih rezultata, teško mi je sada definirati neki statistički okvir i usporediti sa prethodnim rezultatima. Sve što mogu reći jeste kakav mi je subjektivni osjećaj a to je da je općenito lakše disanje, opuštenost leđnih mišića, bolja/efikasnija kontrakcija i opuštanje nožnih mišića.”

 

Pozdrav, Andreo, Zagreb

Moje osobno viđenje i iskustvo kliničkom somatikom (KS)

1. Imam 43 godine i strastveni sam sportaš koji se sportom bavi gotovo svakodnevno (hokej na ledu, jedrenje na dasci, paragliding, biciklizam, tenis…), u bliskoj prošlosti čak sklon i pretjerivanju u istom. U mladosti sam, ali i u zadnjih nekoliko godina imao podosta ozljeda koje su, iako uspješno sanirane (veliko hvala liječnicima, fizioterapeutima i ostalima!),nakon nekog vremena ponovo počele stvarati bolove. Dan kada me ništa nije boljelo postao je rijetkost. Sve to me prisililo da promijenim koncept ignoriranja bolova (uništavanja tijela) u traženje uzroka i njihovo uklanjanje (briga za tijelo).

 

2. Najveću pozitivnu promjenu pri mijenjanju sebe i uklanjanju uzroka mojih bolova, te ogromno poboljšanje mog stanja postigao sam pomoću dva sredstva; otkrivanje duhovnosti i energije (učenje terapije kod Nele Rep) i kliničkom somatikom (za tijelo), što je oboje međusobno isprepleteno i neodvojivo. Međutim, prije kliničke somatike samo duhovnim tehnikama i fizioterapijom nisam uspijevao postići trajno poboljšanje i opuštanje zategnutih mišića.

 

3. Klinička somatika mi je cijeli koncept i opće razumijevanje mog treniranja okrenula naopačke; najteže je bilo promijeniti poimanje u glavi i otpustiti stari način razmišljanja. Klinička somatika je zapravo tako jednostavna i bez napora da je čovjeku teško povjerovati da zbilja djeluje (uz podrazumijevanje discipline pri izvođenju vježbi). I djeluje odlično! KS mi je vrlo bliska i svaki dan mi je sve draža. Šteta što je nisam susreo prije, iako je također istina da je tada ne bih bio u stanju toliko cijeniti ukoliko nisam isprobao sve ostale metode.

 

4. Nakon dobra dva mjeseca izvođenja KS opažam sljedeće;

    • mišićna napetost je dosta popustila, najmanje za 60-70% i nadalje se smanjuje

    • unatoč manjem broju treninga vidim povećanje izdržljivosti, za sada bih rekao cca. 10-15%, a vidljiva su i znatna poboljšanja i napredak u svim ostalim sportovima

    • svjesniji sam podsvjesne aktivacije (zatezanja) mišića, čemu svjesno izbjegnem i na taj način također brzo prepoznam što mi stvara stresni pritisak i to prekinem. Otvoreni su mi novi pogledi i perspektive glede djelovanja i sposobnosti tijela

    • opće fizičko stanje je barem 3x bolje

    • u životu sam isprobao i iskusio puno metoda i sada mogu reći da je kombinacija kliničke somatike i duhovno-energetskih tehnika po metodi Marjana Ogorevca i Nele Rep ta koja je daleko najučinkovitija za uklanjanje uzroka bolova i ozljeda

    • prije sam redovito išao na fizikalnu terapiju kako bih eliminirao bol i održavao koliko toliko prihvatljivo stanje, a sada to radim i dalje, ali uglavnom zbog brže regeneracije i potpore treninzima; sada sam sposoban za znatno teže fizičke napore

    • prije sam morao paziti da sam na 80-90% svojih sposobnosti kako ne bih pretjerao i stekao nove ozljede; sada lako idem preko granice, na 110% ako treba, malo pretjeram i pomoću KS i duhovnih tehnika se brzo oporavim. Više nemam granica.

    • veliki je napredak pri zadobivanju svježih mikrotrauma (koje uzrokuju padovi, udarci, pretjerivanje…) koje se meni redovito dešavaju; našao sam dobitnu kombinaciju, jer pomoću KS, duhovne tehnike i Tecar fizioterapije (brža regeneracija tkiva) je sanacija barem 3x brža nego prije prakticiranja KS.

 

Sve navedeno prije KS nije bilo moguće. Bez KS moje su tjelesne sposobnosti polako opadale, u najboljem slučaju stagnirale; KS mi omogućuje da se poboljšaju. Naravno, još iskušavam, tražim granicu. No, za sada odlično djeluje! KS preporučam svakome tko svoje fizičko stanje želi promijeniti nabolje. Moj je,dakle, savjet i recept: duhovnost po metodi karmičke dijagnostike pri Neli Rep + Klinička somatika pri Alešu. (+ malo fizioterapije za bržu regeneraciju ukoliko pretjerujete). Osim Kliničko-somatskog obrazovanja sam od Aleša dobio i bezbroj vrsnih savjeta.

Ispod crte – moje iskustvo: revolucionarno i neprocjenjivo. Hvala!

 

Boštjan Verstovšek, Celje

Do kliničke somatike me dovela bol. Bol na lijevoj strani ledja i iza lopatice koja je iz godine u godinu postajala sve jačom i nepodnošljivijom.

Zadnjih mjeseci počela se širiti i u lijevi kuk i nogu. Masaže, kiropraktika, osteopatija olakšavale su situaciju trenutačno ali bez dugoročnih rezultata.

Proučila sam Alešovu stranicu i sve mi se činilo vrlo logičnim: bol se pojavljuje zbog senzorno-motorne amnezije, a somatskim vježbama polako i svjesno mijenjamo svoje podsvjesne obrasce i opuštamo mišiće. Već nakon prve terapije bol je popustila i vraćajući se tog dana iz Brežica osjetila sam ogromnu zahvalnost što sam dobila priliku upoznati Aleša.

No ono na što nisam računala je način na koji će klinička somatika utjecati na moj kompletni život, na odnose s obitelji i poslovne odnose. Prije nje sam živjela u žurbi i stresu. Potpuno nepotrebno, ali jedino tako sam znala. Uz vježbanje somatskih pokreta postala sam svjesnija života i svojih obrazaca po kojima funkcioniram a sa sve boljim izvodjenjem vježbi nastupile su promjene neželjenih obrazaca.

Nakon dva i pol mjeseca učenja i prakticiranja KS bol u ledjima više nije bol već povremena napetost i zatezanje, naučila sam rješavati bitne stvari na dnevnoj razini i ne zamaram se nebitnim, živim puno opuštenije, mirnije i sretnije a sve to zajedno dovelo je do toga da opet postanemo roditelji. Da, stiže i beba.

Danas svoj život zaista mogu podijeliti na onaj prije kliničke somatike i ovaj sa kliničkom somatikom.

 

Hvala ti, Aleš. Goga, Zagreb

Sve brojnijoj skupini sportaša, koji pri postizanju i održavanju vrhunske forme uspješno koriste AEQ Kliničku somatiku, ove godine se pridružio i veslač Vid Oštrbenk iz Čateža ob Savi. Nakon lanjske ozljede imao je znatne poteškoće i bolove desne strane leđa.

Poslije nekoliko aktivnih terapija i uključivanja somatskih vježbi u trenažni proces nepravilno se je gibanje desnog ramena, bol i asimetrično kretanje trupa znatno promijenilo na bolje. Vid je dobio više razumijevanja u važnost kontrole kretanja i održavanje učinkovite funkcije mišića. Smanjenjem senzorno-motorne amnezije podigla se motivacija i vještina kako sa manje truda postići maksimum. Napredak je okrunjen osvajanjem Europskog kupa ECA mladih kajakaša u pojedinačim disciplinama za kajak i kanu i dominacijom u Sloveniji.

Očuvanje svjesne kontrole nad tijelom, te izbjegavanje standardnog pristupa “više je bolje” osigurava mu dugu i uspješnu sportsku karijeru.

Zadovoljstvo mi je pomoći mladima u očuvanju lakoće pokreta i udružiti je sa muškom snagom i željom za pobjedom. To je nezaustavljiva kombinacija koja će se vidjeti u godinama koje slijede. Iskrene čestitke na iznimnom uspjehu.

 

Vid Oštrbenk

U mojih 32 godine proteklog života glavnu je riječ vodila kronična bol u leđima.

Život mi se iz aktivnog promijenio u pasivni. Trpjela su sva područja; karijera, sportski život, društveni i privatni. Došla sam u fazu kada me je za dobro jutro pozdravljala samo jaka bol u leđima, koja se je kroz dan samo pojačavala. Često mi nije dozvoljavala niti da se obujem ili vozim auto.

Život mi je tako postao prepun ograničenja. Postojeći zdravstveni sustav nije nudio prava rješenja, tako da sam ih sama počela tražiti na drugim mjestima; reiki, rekonekcija i različite vrsti energetskog iscijeljenja. Sve, međutim, neuspješno. Doznavši za kliničku somatiku došla sam na prvu terapiju kod Aleša. Od tada su protekla jedva tri mjeseca, a moj život mi se vraća. Bolovi nestaju.

Život mi postaje bolji. Vježbama kliničke somatike ponovno povezujem um i tijelo. Aleš mi je pomogao pronaći podsvjesne uzorke, a neke od njih otkrivam i sama kroz izvođenje vježbi. Sve sam više svjesnija svoga tijela i misli. Od velike pomoći bila mi je i knjiga i kliničkoj somatici, koju smatram odličnom dopunom terapiji i kućnoj samopomoći. Preporučila bih čitanje knjige prije same terapije da bi se lakše razumjelo što klinička somatika jest. Tako će terapija biti kvalitetnija, jer će osnove znanosti na kojima počiva klinička somatika biti poznate.

Time će ostati više vremena za razgovor s Alešom i otkrivanjem vlastitih karakternih ograničenja koja su uzrok nastalih bolova, ali i o ostalim stvarima, jer Aleš osim o kliničkoj somatici ima i ogromno znanje o životnim mudrostima. Knjiga je sada, svakako, moj kućni priručnik za prvu pomoć jer se opisom i prikazima vježbi služim u rješavanju drugih bolova kao što je glavobolja i menstrualna bol. I vježbe pomažu! Alešu sam neizmjerno zahvalna na pokazivanju puta kojim si vraćam život natrag. Hvala ti!


Nataša, Ljubljana

Sa vježbama kliničke somatike prvi puta sam se susrela u listopadu prošle godine na radionici u Nabrežini.

Najizraženije boljke u tom času osjećala sam na probavi i svojevrsnoj okorjelosti pri hodu. Sve to, uz razne više ili manje intenzivne bolove prvenstveno u kukovima, koljenima, stopalima, kao i ramenima i među lopaticama. Često su me, također, pratili i opći bolovi u mišićima, posebice po fizičkom radu ili vježbanju. Sa probavom sam imala problema dugi niz godina, od želudca nadalje, s više ili manje izraženim, ponavljajućim simptomima.

Vježbe sam počela raditi postepeno. Trebalo mi je neko vrijeme da uspijem zadržati pozornost na pokret. Uskoro sam osjećala veću fleksibilnost pri hodu, a peristaltika se vježbama poboljšavala. Tako sam postepeno uvodila nove vježbe koje sam dobila preko e-pošte.

U ljetnom periodu mi se nekoliko puta desilo da ne mogu zaspati zbog poteškoća u stomaku, ali sam nakon nekoliko vježbi navečer uspijevala mirno zaspati. Sada nakon godinu dana i nakon još jednog sudjelovanja na radionici osvježila sam i produbila znanje.

Naravno, sada gledam drugačije nego lani; osjećam veći stupanj pažnje, svijesti o tijelu i onome što se događa unutar njega. Svjesnija sam kako tijelo reagira na određeni položaj i poduzimam odgovarajuće mjere. Nakon godine dana kretanje je lakše, imam puno više snage i osjećaja pri radu i opterećenju tijela. Tako ne tratim energiju, već je korisno usmjeravam.

Bolovi u tijelu su nestali. Kada se povremeno jave tretiram ih drugačije. Hodanje je postalo zadovoljstvo, kao i rad u kući i vrtu, jer me ne umaraju i znam kada mi je dovoljno. Primjećujem da u zadnje vrijeme zaboravljam štapove za hodanje i da ih zapravo niti ne trebam. Probava se uvelike poboljšala, a problemi ako se i pojave brzo nestanu. Shvaćam da se, međutim, sa tijelom i osjećajima moram svjesno baviti.

 

Hvala i srdačan pozdrav,

Mileva, Nabrežina

Skijaš

Sa Kliničkom somatikom susreo sam se po prvi puta prije par mjeseci kada sam zbog bolova u leđima došao na terapiju kod gospodina Aleša koji me upoznao s kliničkom somatikom. Do tada nisam ništa znao o tome.

Nakon tri tretmana primijetio sam promjene u boljoj kontroli svoga tijela. Pošto se profesionalno bavim skijanjem klinička mi je somatika ukazala na svjesno „upravljanje“ vlastitim mišićima i pokretima općenito. Jako je važno biti svjestan svojih pokreta tijekom treninga, a rad na svakom dijelu tijela je zaseban. Pri somatskim vježbama nastojim se maksimalno koncentrirati i spojiti i dovesti u ravnotežu tijelo i um. Gospodin Aleš me izvrsno vodi u tome i pomaže mi da prepoznam vlasitite mogućnosti svoga tijela.

Nakon tretmana puno se lakše krećem i treniram i izvodim skijaške pokrete na stazi. Vjerujem da ću narednim odlascima na tretmane kliničke somatike još više pridonijeti vlasititim sportskim rezultatima.

Pozdrav,

 

William Vukelić, Rijeka, Croatia

Povezovanje v celoto in AEQ metoda®

Nakon šest godina u triatlonu, uporna ozljeda iliotibijalne vrpce natjerala me da se prebacim u biciklizam.

No, i ondje se često javljala, a ni terapije ni ikakva istezanja nisu pomagali kad bi se upala javila. I nakon prestanka aktivnog bavljenja sportom, bol se i dalje javljala uz razne druge probleme na lijevoj strani tijela. Bez puno očekivanja, javila sam se Alešu, kojeg sam se sjećala tek kao vlasnika biciklističkog dućana u koji smo dolazili po opremu u doba kad nije bilo internet trgovina i e-baya. Aleš je mi je s puno strpljenja i pozitivnim stavom objasnio uzroke ozljede i poručio mi kako se to može bez problema riješiti. To mi je tada zvučalo kao znanstvena fantastika.

Ideja da ću moći trčati bez bolova činila mi se neostvarivom. Ipak, njegov pozitivan stav ulio mi je nadu. Kroz sljedećih par tretmana, naučila sam kroz kontrolirani pokret osvijestiti napetost u tijelu, ali i osvijestiti takva stanja i situacije u životu. Postala sam odjednom svjesna koliko toga u životu radim nesvjesno i iz navike, te kako ponavljajući obrasci rezultiraju uvijek istim, negativnim posljedicama.

Kroz vježbe, bol je nestala, a što je još važnije, otkrila sam koji uzroci su do nje doveli. Nakon svega, mogu reći da najveća dobrobit kliničke somatike koju sam osjetila nije bila “samo” rješenje ozljede ( o čemu sam sanjala ), već i promjena mog pogleda i kontrole vlastitog života.

Veliko hvala Alešu na ogromnom strpljenju u objašnjavanju i pokazivanju vježbi, te toplini i brizi koja se osjetila od prvog maila pa do dan danas kad često pita kako sam.

Znam koliko je nezahvalno drugima preporučivati tretmane ili terapije, ali otkrivši kako je klinička somatika neobično jednostavan način buđenja tijela i svijesti, koristim priliku da govorim o njoj svima do kojih mi je stalo, u želji da će sami odlučiti napraviti malu, a veliku promjenu svog života – nabolje.

 

Jelena Gracin

Aleša poznajem od 1998 kada sam kupio kod njega u Brežicama svoj prvi "skupi" bicikl.

Od tada sam nebrojeno puta bio kod njega u trgovini, kupio ni sam ne znam koliko bicikli i opreme. Tako smo prije par godina u nekim pričama u trgovini se dotakli teme treninga, problema, bolova. Tad me je Aleš pozvao da dođem jednom do njega i objasnio mi s čim se bavi, kako sam ja daleko, cca. 350km nije mi baš svejedno bilo dolaziti samo radi jednog tretmana.

Sljedeći put kad sam išao u Zagreb sam se javio Alešu i dogovorio termin, dođem kod njega i uđem u neki sasvim drugi svijet. U potkrovlju je cijela sala sređena samo za ovakve stvari i krenemo s učenjem. Već nakon prvog tretmana sam ja osjetio ogromno olakšanje, a najvažnije je šta sam počeo na sebe skroz drukčije gledati. Ali trebalo je doći na više tretmana moja udaljenost me je sprečavala u tome. Svejedno ja sam kući radio vježbe i bio uporan i time sam barem svoje probleme s desnom stranom leda kontrolirao.

Nakon šta sam u 3.mjesecu prošle godine odvozio Cape Epic, nikako se nisam mogao vratiti na 100%. Pogotovo jer je krenula sezona utrka, a ja nisam htio propustiti nijednu. Bio sam sve manje efikasan, sve krući, nervozniji i tad sam odlučio da idem kod Aleša na nekoliko tretmana.

Napravio sam malo odmora od bicikle i došao na 4 tretmana u Brezicama. Rezultat je bio malo je reći začuđujuć. Sva bol je nestala, počeo sam drukčije sjediti u autu, sav pogled na život se počeo mijenjati, znao sam zapaziti, kad nešto krivo i neefikasno radim, a o bicikli da i ne pričam.

Već kroz 20 dana sam se vratio 100% u trening, sjedio sam drukčije, pedalirao drukčije, spuštao sam se još dosta bolje, a najvažnije je bilo to što sam većom kontrolom mišića došao do povećanja snage od 10%.

Radim s već duže sa Power metrom i znam se jako dobro, ali rezultati su bili impresivni.

Svakodnevno posvetim vrijeme somatskim pokretima, osjećam se sretno, opušteno i kad imam težak dan imam na poslu ili treningu već nakon 20 min vježbi pred spavanje opustim se i spavam puno mirnije nego prije.

Regeneracija nakon treninga je duplo veća, prehlade od tad nisam imao, bolovi ako i dođu, riješim ih brzo. Uglavnom ja sam drugi čovjek zahvaljujući Somatici i Alešu! Puno hvala na svemu, jer napokon uživam u svakom pokretu koji radim!

 

Marko Fržop

Pozdrav, Aleš!

Ja sam dobro, hvala! Primjećujem napredak u svemu što radim..Kako je zapao snijeg, prošli tjedan sam nastojao čim više iskoristiti. Na snijegu sam osjetio napredak u obliku mekoće, a tako sam se osjećao i kasnije nakon somatskih vježbi kojima sam se opustio. Nakon tri dana takvog tempa bilo je potrebno i više vježbi.

Lako sam se opustio, ali s manje napretka. Osjećao sam samo dobro opuštanje bez osjetnoga napretka. Nakon uspješnog tjedna imao sam i više bolova u leđima koje sam pravilnim vježbama i otklonio, ali već slijedećeg dana bol se vratila. Čak ni somatske vježbe nisu bile velika pomoć, jer ih nisam osjećao zbog toga što je tijelo od previše napora postalo prekruto i umorno.

Nakon dva dana odmora ponovno sam počeo sa somatskim vježbama i osjećaj je sada bio tu, što me jako razveselilo! Primjećujem da kada sam jako aktivan i bordam neprestano po nekoliko dana ne osjećam napredak prilikom vježbi, već samo dobro opuštanje, a kada tijelo postane umorno gubim i taj osjećaj. Kada nisam toliko aktivan i ne opterećujem tijelo previše osjećam napredak vježbama, ali se moram natjerati da nisam prečvrst već ustrajan.

Posljednja dva tjedna preuzela me želja za bordanjem i osjetio sam i malo nazadovanje kod vježbi, ali sam se opet vratio. Moram biti pažljiviji i ustrajniji, te raditi na pravilnoj raspodjeli aktivnosti i somatike! Klinička somatika mi puno pomaže pri opažanju koliko mi je potrebno, a kada se zaustaviti. To je prednost i u ostalim aktivnostima, kao i pri bordanju gdje želja prevlada, ali već i sa opažanjem i osvješćivanjem toga puno napredujem! Trenutno sam u SAD-u na prvom natjecanju za Svjetsko prvenstvo! Osjećam se odlično, mada treninga zbog loše sezone nije bilo dovoljno, no unatoč tome zbog dobrog osjećaja unutar svog tijela sam vrlo siguran u sebe!

Hvala!

Lijep pozdrav!

 

Aljoša Kivec, Maribor

Nevjerojatno!

Nakon jednomjesečnog izvođenja vježbi, odnosno igranja svojim tijelom osjetila sam nadgradnju svega čime sam se sretala do sada; od “dna” do početka rješavanja, kako na duhovnom području (meditacije, REIKI, thetahealing…), tako i na fizičkom području (crvena boja mog života je gibanje: trčanje, biciklizam, planinarenje, skijanje, po novom i veslanje…). Učitelji su mi dolazili na put i upijala sam njihovo znanje. Vjerujem da me to sve dovelo tu gdje sam sada. Kamenčić u mozaiku koji je sve povezao…KLINIČKA SOMATIKA.

Čitatelj zna da bez osobnog aktivnog sudjelovanja i prisutnosti TU i SADA nema napretka. Dakle, konstantan rad na sebi. Blokade počeše nestajati brzinom svjetlosti. I ne samo na fizičkom nivou, već i na onom psihičkom… Proces uklanjanja OTPADA je počeo… Spoznajem lakoću gibanja, radosti života se otvaraju… Svjesna sam da je put beskonačan. Sreća je što polako i svjesno koračam naprijed, ka svijetlu. Gdje se susreću fizičko i psihičko.

Kao što smo puno puta čitali i slušali, rješenja su tu pred nama, samo ih moramo znati prepoznati i upotrijebiti. Tako su jednostavno laka.

Zahvalna sam što me je pomoć sinu dovelo do Aleša, gdje susrećem KLINIČKU SOMATIKU.

Aleš, hvala ti, sada učim dalje…

 

Irena

Mnenje o AEQ metodi® Tadej Paščinski, Kranj

Zdravo, Aleš,

s veseljem mogu reći da sam super. Uživam u zasluženom odmoru nakon položenih ispita. Upravo se vraćam s izleta u Budimpeštu i Bratislavu. Prehodala sam oko 60km u nekoliko dana (telefon mi pozadinski mjeri dnevnu aktivnost što sam primijetila kasnije,ali zanimljivo je za pogledati) pri čemu praktički nisam ni osjetila da sam bila na operaciji.

Htjela sam ti poslati mail pa sam zaboravila. Jedan dan sam otišla trčati i osjetila neprijatan osjećaj u koljenu. Ne bih to opisala kao bol i vjerojatno sam trebala prestati trčati. Pomislila sam da znanje kliničke somatike, koje sada imam trebam više koristiti. Vjerojatno nisam bila potpuno svjesna i samo sam trčala da nisam ni osjećala kako trčim.

Kad sam to shvatila istog sam dana pretrčala podosta. Rekordan broj kilometara, ako se ne varam. Nisam pretjerivala, jer se učim da to ne radim. Bila sam nadasve iznenađena kakav učinak ima sve zajedno. Uvjerila sam se da pomaže, jer kad počneš primjećivati rezultate dobiješ pravi osjećaj napretka. Jedno su iskustva drugih pozitivnih primjera, a drugo kada to sam osjetiš.

Moram vam još jednom zahvaliti za ono što ste učinili za mene. Vjerujem da bih još i danas trčala uz bolove i preko svojih mogućnosti. Možda više niti ne bih trčala da nisam spoznala kliničku somatiku.

Hvala!

 

Opažam promjene i u svakodnevnom ponašanju. Puno sam opuštenija i znam bolje rasporediti svoje dnevne aktivnosti. Znam da me čeka puno posla na osobnosti, ali bitno je da se krećem u pravom smjeru.

Brine me jedino na koji način ću kliničku somatiku upotrijebiti pri jačim treninzima. U tom slučaju je već i sam trening po prirodi dovoljno težak, tako da se što brže doći do cilja i manje razmišljati o tome kakva ti je tehnika, osjećaj i gibanje. Vjerujem da ću učenjem i napredovanjem uspjeti i u tome.

Veselim se novim izazovima!

 

Klara Ljubi, Novo Mesto

Kliničkom somatikom se u povratku vrhunskoj formi koristi i Mia Radotić, vrhunska hrvatska vozačica cestovnog biciklizma. Nakon težeg pada na prošlogodišnjem La Route de France primijetila je sve veću asimetriju u držanju i kretanju na biciklu, a posljedično i sve jaču bol u leđima i ramenima. Na pripremama za nadolazeću sezonu primjenjuje i principe kliničke somatike za smanjenje i uklanjanje tegoba.

Kroz aktivnu terapiju kliničke somatike i učenje somatskih pokreta poboljšava osjećaj i sposobnost bolje regulacije držanja i kretanja, povećava učinkovitost, snagu i izdržljivost čime si stvara kvalitetnije uvjete za sudjelovanje na Olimpijskim igrama 2016.

 

Mia Radotić

Mišljenje o AEQ metodi® Mišo Maljkovič

Kao fizički vrlo aktivan liječnik uvijek sam naglašavao važnost prevencije ozljeda i načina na koji se suočavamo sa stresom. Bliski prijatelj mi je preporučio AEQ Kliničku somatiku za rješavanje nekih fizičkih problema, jer je i sam imao pozitivno iskustvo u rješavanju Kao fizički vrlo aktivan liječnik uvijek sam naglašavao važnost prevencije ozljeda i načina na koji se suočavamo sa stresom.

 

Bliski prijatelj mi je preporučio AEQ Kliničku somatiku za rješavanje nekih fizičkih problema, jer je i sam imao pozitivno iskustvo u rješavanju svojih Prve rezultate uočio sam nakon nekoliko mjeseci redovitog vježbanja i sad, nakon godinu dana mogu sa sigurnošću reći da me je AEQ Klinička somatika promijenila fizički i psihički. S jedne strane moji su fizički problemi olakšani. Imam puno precizniji osjećaj svog tijela. Imam dojam da se krećem s više lakoće i manje napora. Držanje je puno bolje i općenito se osjećam puno lakšim. Ne istežem se više prije fizičke aktivnosti kao prije, jer su mi mišići, tetive i ligamenti opušteni i meki. Oporavak nakon fizičke aktivnosti je puno brži. S druge strane primjećujem znatno poboljšanje fokusa i donošenja odluka u svakodnevnim situacijama. Imam bolju jasnoću uma i prisutniji sam i fizički i mentalno u bilo kojem trenutku.

 

Miso Maljkovic

Alesa sam upoznao prije vise od dvije godine, prilikom kupovine mojih prvih kettlebella. 

Tada sam, zahvaljujuci svakodnevnom radu za racunalom, dugim periodima sjedenja, stresu i redovitim bolovim u ledjima, odlucio da uvedem zdravije rutine u svoj zivot i da se vise posvetim vjezbanju sa kettlebeom i jacanju “core”-a.  U iducih dvije godine, uspio sam da uvedem zdravije rutine, kao sto su svakodnevna meditacija i redovito vjezbanje kettlebelom, hodanje, itd.  Cak sam i polozio za Strong First kettlebell i bodyweight instruktora. 

U cijelom procesu, postao sam mnogo fokusiraniji, smireniji, snazniji i sa mnogo boljom tjelesnom kondicijom, ali sam poceo i osjecati gubitak fleksibilnosti, bolove, ukocenost i sl.  Poceo sam sve vise uvoditi streching-a, razne vjezbe flekisbilnosti i mobilnosti, ali nista nije davalo ocekivane rezultate.

Na radionicu Klnicke Somatike sam dosao bez prevelikih ocekivanja.  Spori i kontrolirani pokreti, bili su vrlo cudni i zbunjujuci za moj natjecateljski mozak.  Ipak sam odradio cijelu radionicu i odlucio da uvedem vjezbe Klinicke Somatike u svoju jutarnju rutinu, kao i prije i poslije treninga sa kettlebelom.  Poceo sam vec iduci dan i odlucio da probam kettlebel military press. Na moje iznenadjenje, MP je bio puno ujednaceniji na obje ruke i kettlebell je lakse i brze isao gore.  Kasnije sam hodao nekih pola sata i primjetio da mi ruksak na ledjima puno vise ide lijevo-desno, kao i da mi je korak dulji i meksi nego obicno.  U nepovjerenju sam nastavio svakodnevnu rutinu sa vjezbama Klinicke Somatike i nakon nekoliko dana probao kettlebell MP sa 1RM tezinom.  Po prvi put, moja 1RM press tezina, postala je 2RM press tezina.  Za vrijeme treninga mobilnosti, primjetio sam da su mi mnoge vjezbe bile lakse i bezbolnije, a opseg pokreta je bio mnogo veci.

Nakon tri tjedna iskustva sa Klinickom Somatikom, mislim da sam pronasao kariku koja je nedostajala i koja mi je omogucila da ponovno uzivam u pokretu i vjezbanju.

 

Slavko Radman

Klinička somatika je informacija koja vodi do slobode pokreta. Pokret se intenzivira i korak postaje lakim. Ne moguće je ostati ravnodušan. Somatske su vježbe igra agonista i antagonista, igra mišića akcije i mišića zadovoljstva. Prelijevanje tijela, igra sa centrom ravnoteže i gibanje zdjelice.  Kliničku somatiku osjećam u hodu, prizivam je u svaki pokret, uključujem u jutarnje buđenje i vježbanje navečer, kao i u obično i jednostavno ležanje u različitim položajima. Čudesno je. 

To su činjenice o utjecaju somatskih vježbi, primijenjenih uz aktivnu terapiju za pojačavanje osjećaja svega navedenoga. Promjene su neizbježne i dobrodošle.

 

Nataša Bernšak

Mnenje o AEQ metodi® Jure Poglajen

Pozdrav, Aleš!

Ni sama ne znam odakle početi. Prije svega dozvolite da Vam se zahvalim, za korisne savjete i vjeru u pozitivan ishod, što ja sama nisam imala.

Stanje se vidno poboljšalo. Prije nekoliko mjeseci kada je nekoliko trkačkih koraka izazvalo vrlo bolne posljedice, nisam mogla niti zamisliti da ću ubrzo moći nastaviti trčati, inače čak niti velike udaljenosti od oko 20 minuta. Nikad nisam mislila da će me nešto tako jednostavnoga kao što je trčanje 20-30 minuta tako usrećiti. Znam da nisam na cilju i čeka me još dosta posla, ali sam mirna i sretna jer vidim da se sve kreće u pravom smjeru.

Danas sam postigla “rekordnu” dužinu (5 km) od koje sam morala odustati zbog neugodne boli u predjelu Ahilove tetive, napravila nekoliko somatskih vježbi i nastavila trčanje, a bol je nestala. Nakon trčanja tetiva je još uvijek malo zadebljana, ali znam da će s vremenom i redovitim izvođenjem somatskih vježbi i to proći. Radujem se danu kada ću moći reći da je ta mora, koja se s razlogom dogodila, iza mene.

Hvala!

 

Neža

 

Neža je 11.1.2016. došla na prvu aktivnu terapiju kliničke somatike zbog dugotrajne boli u leđima i ozljede Ahilove tetive. Prije toga je 8 godina aktivno trenirala atletiku. Unatoč višegodišnjim različitim pokušajima uklanjanja boli u lumbalnom dijelu leđa i ligamentima morala je odustati od aktivnog bavljenja atletikom i odustati od planova za natjecateljsku karijeru u trčanju. Stara je 18 godina.

Borila sam se sa ozljedom koljena kada me kontaktirao gospodin Aleš i ponudio pomoć.

Tako sam saznala za kliničku somatiku. Prvi je cilj bio da vježbama kliničke somatike uklonimo bol u koljenu, ali sada nakon više od godinu dana mogu reći da mi je KS dala puno više.
KS su jednostavne vježbe koje može izvoditi svatko. Ležiš na tlu i naizmjence napinješ/kratiš i opuštaš različite mišićne skupine, posebno mišiće trupa.

Prije nego sam upoznala KS nakon treninga prakticirala sam stretching/istezanje, zatim sam neko vrijeme radila oboje, ali sada radim samo KS. Razlika je očigledna. KS su bezbolne vježbe, dok stretching obično boli. Dobra stvar stretchinga je da si mislima negdje drugdje, nema potrebe razmišljati o onome što radiš. Pri KS je važno upravo to, da su pokreti svjesni, što zna biti i teško. Nakon vježbi KS osjećam se drugačije, opušteno, riječima je teško opisati taj osjećaj. Iskreno, ponekad se teško natjerati raditi te vježbe, ali nakon što ih napravim nagrađena sam posebnim osjećajem, dobro se osjećam u svom tijelu.

Prvi vidljivi rezultat vježbi bilo je uspravnije i ljepše držanje. Redovitim vježbanjem i povremenim terapijama smanjila se bol u koljenu. Vježbama sam dobila bolji osjećaj da znam osluhnuti i čuti svoje tijelo. Shvatila sam da više ne znači nužno i bolje. Mi sportaši smo naučeni da sa više treniranja postižemo bolje rezultate. Spremni smo ići preko svojih granica čime riskiramo ozljede. A zapravo dobar rezultat donosi slušanje vlastitog tijela. Sportaš mora osjećati svoje tijelo, a ne trener, jer on ne može osjetiti tuđe tijelo.

Vježbe KS znaju u početku biti teške za sportaša, pogotovo stoga jer smo naučeni puno stvari raditi napamet, te da je za napredak potrebna bol i tvrdoglavost. Pri KS ležiš na tlu i izvodiš pokrete. Na početku se pitaš kako to može utjecati na bolji rezultat. Međutim, vrijeme, upornost i marljivost uvijek donose rezultate. Važna stvar koju sam spoznala kroz KS jest naprije popravi svoje tijelo, a zatim se osloni na sportski rekvizit.

Moj primjer: desno koljeno je otišlo van okvira. Rješenje br. 1: KS – klinička somatika ili nikakvo rješenje. Ili rješenje br. 2: druga pločica na biciklističkim cipelama! Odluka je stvar osobnog odabira. Meni osobno je KS donijela svjež vjetar u sportu i životu.

Hvala, Aleš!

 

Blaža Klemenčič

U junu 2016 g. sasvim slučajno smo otkrili da naša tad 11 godišnja kćer ima skoliozu. Roentgenom i pregledom utvrđeno je pomak od 22 stupnja. Odmah nam je preporučen konzervativan tretman za skoliozu – ortozu, za koju smo dobili objašnjenje da u najboljem slučaju (ako ju bude nosila min 12 h dnevno) može samo zaustaviti daljnje krivljenje, no da načina da se skolioza ispravi – nema. Premda sam od prvog trenutka bila prilično skeptična prema tom pristupu, ortozu smo dali napraviti, no usput smo promišljali na koji način bismo ipak mogli pristupiti rješavanju skolioze, a bez upotrebe kako je naša kćer zove „srednjovjekovne sprave za mućenje“. Za AEQ Kliničku somatiku i Alaša sam čula od prijateljice Maje koja je kod njega rješavala neke zdravstvene probleme i sama završila edukaciju za kliničku somatsku.

Na njen nagovor kontaktirala sam Alaša i spletom sretnih okolnosti, prvi termin smo dobili jako brzo. Sam je tretman bio ugodan spoj razgovora i vježbi, i nakon toga smo kćer i ja, zbunjene ali i ohrabrene krenule u avanturu sa somatikom.

Premda vježbe zahtijevaju priličan mentalni napor u vidu koncentracije na pokrete, njoj to nije predstavljalo nikakav problem. Vrlo je vjerno radila vježbe svako jutro i večer slijedeća tri tjedna, kad je uslijedio novi susret s Alesom. Na žalost, nismo njenu skoliozu slikali prije prvog tretmana, pa nemamo „dokaz“ no već nakon ta tri prva tjedna razlika je bila nevjerojatna, vidljiva izdaleka. U njenom držanju i u samoj zakrivljenosti kičme. Slijedeći susreti su bili jednak splet novih informacija, utvrđivanja već naučenog i dobrog raspoloženja. Sa svakim novim susretom, skolioza je bila vidljivo manja, da bi sada 4,5 mjeseca nakon prvog tretmana bila gotovo neprimjetna. Prije nekoliko tjedana bila je sistematskom pregledu sa školom i liječnica je komentirala da joj je kičma „super“.

Osim izravnanja kičme, AEQ klinička somatika je imala velikog utjecaja na život naše kćeri. Najočitija promjena je urednost njene sobe. Generalno je sklona urednosti i uvijek je nastojala držati sobu urednom, no za to joj je trebalo dosta truda i vremena, dok je ubrzo nakon početka vježbanja sobu održavala urednom s lakoćom i gotovo bez ikakvog napora. Također, obje smo primijetile da puno lakše organizira rad za školu. Prije somatskih pokreta velika količina posla u njoj je stvarala ogroman emocionalni pritisak i uopće ne bi bila u stanju organizirati se da odradi sve sto treba. Sad joj je to neusporedivo lakše, i dalje se desi da upadne u stres, ali izvuče se gotovo trenutno i bez problema odradi sto god da je potrebno. Osim toga, moj je dojam da je generalno puno sretnija, zadovoljnija i nekako sređenija od kad radi somatske pokrete.

 

Mimi Konig Barusic, Zaprešič

Kad sam prvi put pročitala Aleševu knjigu »Lahkotno iz kroničnih bolečin« samo sam djelomično razumjela značenje AEQ somatskih vježbi.

Godinama sam imala problema s kralježnicom, fizikalna terapija i povremeno vježbanje, uz akutnu bol, imale su tek kratkotrajan učinak. Terapije kod kiropraktičara također nisu imale dugoročnog efekta, bol je još uvijek ustrajala. Moje stanje se još i pogoršalo zbog sjedećeg posla i nedostatka tjelesne aktivnosti općenito. Godine loših navika, previše sjedenja, nedostatak vježbanja i brzog života doveli su do ukočenog i napetog tijela.

Pažljivo sam slušala Aleša na radionici, kako je predstavio vježbe i rekao nam da bi mogu ukloniti senzorno motornu amneziju. Također je objasnio važnost optimalne sinergije, svijesti i kontrole.

Razliku sam osjećala odmah nakon prvih vježbi. Međutim, trebalo je neko vrijeme i individualne terapije prije nego što sam razumjela značenje AEQ kliničke somatike. Mnogo sam odgovora dobila s redovitim vježbanjem u kombinaciji s Aleševim informacijama i razgovorima o prošlim događajima. Bol je znak, da nešto nije u redu; AEQ somatske vježbe pomažu vam razumjeti uzrok boli i ukloniti ga, što se postiže stjecanjem više znanja i osjećajem o tome što je ukočenost i kako je promijeniti.

Usredotočila sam se na pojedinačne pokrete tekom vježbanja i na početku sam namjerno radila vježbe do lagane boli, samo da osjećam mišiće. Um je potrebno spojiti s pokretom mišića kako bismo dobili učinak. Sada odmah otkrijem ako učinim nešto prebrzo ili s nedostatkom pažnje, sada sam svjesna svojih osjećaja. Tražila sam ugodne osjećaje, koje potiču blagi i svjesni pokreti tijela i koji nadilaze vježbanje u igri; nježna i opuštena igra sa svojim tijelom. Ove ogromne promjene, koje sve bolje razumijem i kontroliram, povećavaju kvalitetu života na mnogim područjima, kao i donose više ravnoteže u život. Što više prihvaćate sebe, to ste više spremni za promjene. Počnete tražiti nježniji i osjećajima pun način poboljšanja, kombinirate osjećaje koje dobivate iz svog tijela s jasnim osjećajem onoga što želite. Važna je svjesna, pažljiva komunikacija u svim područjima.

Već neko vrijeme radim na sebi – kako biti svjestan sadašnjeg trenutka, što i kako vidim i razumijem svoju okolinu, kako reagiram – no nakon što sam započela s AEQ kliničkom somatikom sve je intenzivnije i potkrijepljeno s jakim osjećajima u mom tijelu.

Prvo sam tu svijest promatrala s mojim umom, u glavi, ali sada mi se um sve više povezuje sa tijelom. Vježbe i različiti osjećaji također stvaraju promjene u fleksibilnosti moje zdjelice, moje tijelo je nježnije i opušteno. Veza između zdjelice i svjesnog rada uma vrlo je važna. Više pažnje dajem svom hodanju, koji je postao mekši, a pokret zdjelice usklađen s ramenima. Vježbe također izazivaju snažnije reakcije iznutra, strahovi, sjećanja, potisnuti osjećaji; već se bavim nekim od njih, neki su zaboravljeni ili ih nisam smatrala važnim.

Radim na tome, da sam u svom centru i usredotočena na sebe, na moje osjećaje, reakcije, komunikaciju i stav prema svemu. Mnogo je učenja, podizanja kvalitete na osnovi iskustva i mudrosti. Svi ti osjećaji u mom tijelu, protok dobre energije i sve promjene rezultat su povećane svijesti o mojim mišićima i tijelu te u skladu s veće sposobnosti istezanja ili skraćivanja mišića i opuštanja.

Kod vježbanja se krećem polako, zaigrano i na način koji čini ugodne vibracije u tijelu, usredotočujem se na pronalaženje ugodnih osjećaja. Zanimljivo je kada izvodite vježbu i osjećate sami sebe ali istodobno i osjećate osjećaj. Vrlo je važno raditi vježbe nježno i polako i unutar raspona bez boli. Aleš kaže, da je to pravi način za poboljšanje osjećaja i time promjena emocionalnih, bihevioralnih i fizičkih obrazaca. Otkad sam počela raditi AEQ vježbe moje reakcije u različitim situacijama su postale bolje, puno prije vidim jasnu sliku i brže tražim rješenja. Osjetim samu sebe i svoju reakciju te se zaustavim, pokušavam razumjeti, a i ne uključujem druge ako to nije bitno za mene.

Aleš nas uči, da što više osjećamo svoje tijelo i znamo kako ga povezati s umom, to više znamo tko smo i kako smo. To je jedini način, da shvatimo što želimo i kako da to postignemo. Našu energiju bolje usmjeravamo tako da lakše ispunimo naše ciljeve, želje i potrebe. Drugačije razumijemo različite situacije i u skladu s time reagiramo drugačije. AEQ metoda daje vam opcije za promjene gdje stvarno razumijete što se događa, a to je potkrijepljeno emocijama i zato je razumijevanje još jasnije. Razvija se osjećaj vlastitog tijela, što vas dovede do ravnoteže i više zdravlja.

Tijekom AEQ somatskih vježbi se oslobađaju i emocionalne blokade, a proces je još intenzivniji nakon što se aktivira psoas mišić, također nazvan i “mišić duše”, koji nam pomaže kod rješavanja naših fizičkih i emocionalnih trauma. Kad su mišići napeti, šalju tijelu signale o opasnosti, ali kad su opušteni također su ispuštene i naše traume. Aleš nama je predavao informacije na vrlo jednostavan i učinkovit način, kako bih mogli razumjeti što i zašto su se određene reakcije u tijelu događaju. Također mi je preporučio i neke knjige tijekom terapije, koje su mi dale još širu sliku i razumijevanje metode. Psoas mišići a time i potisnuti osjećaji i traume oslobađaju se kad promijenimo stav prema sebi; plač je jedan od oblika otpuštanja potisnutih emocija. Međutim, važno je razumjeti što se događa kako se ne biste vratili na stari put jer to ne bi imalo dugoročnog učinka. Sada sam svjesnija svog tijela, mišića, hodanja, pazim na svoje držanje, moje tijelo je nježnije i opušteno.  Još uvijek prolazim kroz promjene, ali sada imam puno informacija i sigurna sam, da je to prava stvar za mene, ali i bol je gotovo nestala. Hvala Aleš za sve što sam naučila i da si mi pomagao kroz sve moje fizičke i emocionalne promjene. Ja bih to nazvala pravom psihosomatskom terapijom. Još uvijek imam dosta posla, ali spori i svjesni pokreti će me dovesti daleko. To nije posao, to je igra pokreta, bez napora i s ugodnim osjećajima do zdravlja i laganih pokreta.

 

Dušica Gabrijel

Vesna Žist o AEQ metodi®

Moja stara prijateljica me je dovela do Aleša – bol u vratu. Znala sam, da je to rezultat skolioze, no kako su mi liječnici već u mladosti rekli, da je to neizlječiva bolest, nekako sam je prihvatila. Sve dok bol nije postala nepodnošljiva. Nikada neću zaboraviti dan, kad sam pisala Marjanu Ogorevcu u suzama zbog boli, zamolivši ga da mi preporuči dobrog kiropraktičara. Bio je kratak i izravan: “Vesna, vjerujem da će AEQ metoda, koju izvodi Aleš Ernst, biti prava stvar za tebe.” Od tog dana je prošlo devet mjeseci, i sada znam, da je to bio najbolji savjet kojeg sam ikada dobila u svom 44-godišnjem životu, jer se je moj život od tog dana obrnuo naopako.

Zapravo život mi se je počeo postavljati na noge jer je bio u osnovi u slijepoj ulici gotovo od mog rođenja. I najgori dio bilo je to što nisam bila ni svjesna toga. Vjerovala sam, da je moja skolioza nasljedna i da nema mnogo veze s mojim osjećajima, mislima i djelovanjem. Rekli su mi, da je moja kralježnica navodno zakrivljena zbog nasljednog faktora, brzog rasta i teške školske torbe. A fizioterapeuti su dodali, da bih trebala biti aktivna u sportu i da ne bi bilo grijeha, da ponekad uzmem lijekove protiv bolova, kada bol postane neizdrživa. Ali nikad se nije govorilo o povezanosti s emocijama ili, ne daj Bože, traumama.

Bila sam iznenađena kad mi je Aleš oslikao takvu vezu između traume, uma, mišića i kostiju. Sa zanimanjem sam apsorbirala svaku njegovu riječ, sasvim novi svijet mi se počeo otvarati. Najbolje kod njegovih objašnjenja bilo je to, da je mogao svaku svoju izjavu dokazati s tako razigranom lakoćom, što je tako značajno za njegovu retoriku. Nema mistike, nema tapkanja u magli; kod Aleša ima svako pitanje i svoj odgovor. Kada odlučite sastaviti slagalicu prema AEQ metodi®, možete biti sigurni, da vas negdje čekaju svi nedostajući komadići, ali na vama je ako ih odlučite upotrijebiti. Trebalo mi je samo nekoliko posjeta da shvatim, na koliko komadića je slomljena slika mog života; komadi su bili posvuda, samo ne tamo gdje bih trebali biti. Razgovori su mi pomogli, da dobijem cijelu sliku koja mi je bila skrivena do tog trenutka. Samo bol je upozoravala na tu sliku.

Postajalo mi je jasno što se događalo u mojem djetinjstvu, što me je dovelo do skolioze i mehanizama, koje sam razvila kako bih mogla održavati svoje stanje. Počela sam razumjeti više ili manje bolne situacije, s kojima sam se susrela tijekom godina, i moje odnose. Aktivne terapije i svakodnevno vježbanje AEQ vježbi “otključala” sam svoje mišiće, koji su bili napeti, zategnuti desetljećima – stanje poznato kao amnezija mišića. Istovremeno su se počele i moje potisnute emocije oslobađati.

U praksi to znači plač, plač i još jednom plač. Međutim, plakanje me nije uplašilo jer sam se već prije nego što sam upoznala Aleša bavila s alternativnim metodama liječenja. Štoviše, plač je bio dobrodošao jer je pod Alešovim vođenjem još bio “siguran”. Ono što je bilo drugačije od prije je bilo to što sam počela razumjeti svaku suzu, što ju je uzrokovalo i zašto, a to se mi čini vrlo važnim jer mi daje osjećaj, da imam kontrolu. To je upravo ono što mi je nedostajalo kod metoda alternativne medicine – imati kontrolu nad situacijom dok se suočavam mojim sjenama unutarnjih dubina; imati jasan cilj ispred sebe i istodobno sva potrebna znanja i razumijevanje kako ga postići.

Nije bilo lako prevladati otpor koji se pojavljivao svaki put kad sam se odlučila misliti, osjećati i djelovati izvan starih uzoraka. Bilo je teško, jer je bilo mnogo lakše skrenuti pogled nego gledati u svoju tamu. No, kako god teško bilo, bilo je i spontano i neizbježno. Trebalo mi je nekoliko mjeseci vježbanja, da počinjem osjećati svoje tijelo i kao rezultat toga i moje stvarne potrebe i želje. Postupno su padale i moje maske; maske koje sam upotrebljavala za sebe i za druge. Što više je bio uređen moj emocionalni i mentalni život, to više je bio uređen i moj vanjski život. Neki su se ljudi povukli, a ja sam odmaknula druge. Prestala sam raditi puno stvari jer sam shvatila, da me ne čine sretnom. Radost je postala moj stalni suputnik i nadam se da ćemo jednog dana biti najbolje prijateljice. Sada znam, da se ne mogu osloniti na zvijezde, karmu, sudbinu ili sreću.

Rezultati će biti tamo gdje ću usmjeravati svoju pozornost, vrijeme i energiju i bit će u korelaciji s količinom uložene pozornosti, vremena i energije.

Kad se osvrnem shvaćam, da AEQ metoda® podučava nešto veće, važnije – uči me kako živjeti. Pažnju obraćam na sve što radim, baš kao i kako izvodim pokrete u AEQ vježbama. Radim sa svjesnošću i osjećajem, u pravoj količini, bez žurbe i nikad silom. Naučila sam kako je život lijep i lakši, ako pronađeš svoju ravnotežu i ostati u njoj. Naučila sam da razmislim prije nego što djelujem, razmatrati prije donošenja odluke. Konačno sam se naučila, bez grižnje savjesti, odložiti teret, kojeg sam nosila toliko godina. Ali najviše sam naučila slušati svoje tijelo, koje je oduvijek govorilo sa mnom. Sad ga jasno razumijem kada me upozorava na bol, a to se danas rijetko događa. I zato što razumijem, mogu prihvatiti i promijeniti situaciju.

Aleš, izuzetno sam ti zahvalna što si mi pokazao, kako sa AEQ vježbama upravljati svoje svjetove: emocionalnim, mentalnim i fizičkim. Sada znam, da samo kada su svi svjetovi uređeni možemo govoriti o istinskoj slobodi.

 

Vesna Žist, Napulj, Italija

Moje ime je Tadej i ja sam alpski skijaš. Moj sportski put je bio bez boli sve do zadnje veljače kad se je tekom treninga veleslaloma pojavila nevjerojatna bol u leđima. Bol je ostala i situacija se malo poboljšala nakon posjeta terapeuta. Međutim, bol se ponovno pojavila na prvom treningu nakon mog dvotjednog odmora pa sam morao rano završiti sezonu. Odlučio sam u potpunosti popraviti ozljedu i započeti sa treninzima kad ne bih više imao boli.

Posjetio sam mnoge terapeute, ali nitko od njih mi nije mogao pomoči 100 %. Tada me je trener fizičke kondicije Severin Lipovšek upoznao s AEQ kliničkom somatikom i preporučio, da posjetim Aleša. Tekom prve terapije najprije smo dugo razgovarali i on mi je sa primjerima iz svakodnevnog života objasnio, što je AEQ klinička somatika i njezinu svrhu.

Nakon početnog objašnjenja Aleš je počeo podučavati AEQ somatske vježbe i pomogao mi, da ih ispravno napravim. Vježbe su bile nešto sasvim suprotno onome, što sam navikao na treninzima i u modernom načinu života. Terapiju sam imao sam gotovo svaki mjesec, a pored treninga redovito sam izvodio i AEQ somatske vježbe. Uočio sam značajan napredak u mom kretanju nakon nekog vremena; moje kretanje postao je lakše i kohezivnije, bol u leđima je potpuno nestala.

Poslije svakog posjeta sam drugačije gledao na svijet. Počeo sam razumjeti značenje i poruku boli. Postajao sam brži, jači i pouzdaniji. Ovu sezonu sam proveo bez ikakvih bolova i rezultati su bili dobri. Još uvijek redovito istražujem sebe kroz AEQ pokrete te se poboljšavam. Moja je cijela obitelj promijenila svoje stajalište pomoću AEQ kliničke somatike, a ne samo o sportu.

Drago mi je, što me je život doveo do Aleša i AEQ kliničke somatike.

 

Tadej Paščinski, Kranj

Što se sve dešava poslije cijelodnevne radionice AEQ metode.

Pozdrav, Aleš Ernst

Obećao sam, da ću se javiti za tjedan dana, da vam kažem, kako mi ide. Ali nije mi išlo najbolje pa sam odgađao.

Ali ja održavam svoja obećanja.

U to vrijeme se događalo previše stvari. Kad sam nakon radionice počeo raditi na sebi uz pomoć SOMATIKE, iznenada sam imao puno posla. Također sam došao do “zanimljivih” saznanja: – ništa nije kao što izgleda. – tijekom vježbanja doživljavao sam toliko različitih osjećaja, da nisam znao što raditi s njima. – svaki dan je drugačiji, uvijek nešto novo.

Moja najveća briga je bila kako će biti na poslu nakon mog odmora. Naime, imam aktivan posao, više ili manje sam osam sati u pokretu, gotovo da nema sjedenja. Mnogo je podizanja tereta, pomicanja stvari naokolo, i mnogo mogućnosti za neprikladne pokrete i … i još mnogo toga.

Prvih nekoliko dana nakon odmora prelazio sam iz jednog stanja u drugog svakih nekoliko sati: od jutarnje opuštenosti do povratka starim oblicima ukočenih i umornih mišića, kad nisam znao kako ih opustiti. Bio sam negdje između refleksa traume i refleksa zelenog svjetla i … bilo je zanimljivo. I kad me sad boli i osjećam zatezanje mišića uzmem pauzu za 10-15 minuta i vježbam, ne idem na ručak.

I onda zraka nade. Postajem fleksibilniji u donjem dijelu trupa, imam veći raspon pokreta, lakše se mogu okrenuti i pogledati natrag u automobilu (prije sam to mogao učiniti samo sa okretanjem vrata, pa čak i moj vrat nije bio baš okretljiv). I moja lijeva noga je mnogo bolja, omogućava veći raspon pokreta. Oblik boli se mijenja, ali to ovisi o tome, koliko dobro izvodim vježbu.

Čak je i moj refleks traume pokrenut tijekom vježbanja. Sjećanje na smrt u prošlosti i strah od smrti voljene osobe u budućnosti. U osnovi, strah je bio oslobođen, osjećaj kad sam bio u konstantnom stanju zategnutih mišića i u strahu od gubitka djeteta. Tijelo pamti tu energiju i slijedi nas, samo što nismo svjesni toga. Znamo, ali ne znamo kako. Zapravo, tijelo ne zna što je stvarno: reagira na stvarnu opasnost, kao i na imaginarnu (stres). Mogu reći samo to, da su me vježbe oslobodile dugogodišnje ukočenosti. Plač, suze, zahvalnost za realizaciju i svijest …

Također, to je bio i jedan od razloga zašto nisam mogao opušteno vježbati. Međutim, nakon tih dvaju događaja mogao sam puno lakše vježbati, osjećaj se poboljšao. To ne znači, da nisam učinio ni jedne pogreške i da sam vježbao sa silom, nipošto, ali imam sve više osjećaja. Nažalost (ili srećom) mogu reći, da kad ne obraćam pažnju na svoje pokrete, obično napravim pogrešku: ali razlika je u tome, što sada znam, kada prelazim Rubikon.

Iskušavam granice; to je kao pretraživanje radijskih stanica sa okretanjem dugmeta na radiju: malo slijeva, malo udesno, tako da možete pronaći jasan zvuk. Ponekad posrnem i želim više. Malo mi je žao (slijedi psovanje), ali učenje novih stvari je dvostruki proces: upoznavanje i zaboravljanje starih, koje zamjeni novo.

Na kraju, u mojoj glavi je kao u pčelinjaku. Cijeli dan prolazim kroz sljedeću vježbu u glavi, tako da bih je mogao barem pomalo točno ponoviti. I dalje ponekad osjećam bol, nelagodu, napetost nakon neke vježbe (znam, pretjerujem, ali ne morate to reći naglas), ali osjećaj je sasvim drukčiji: dok prije nisam znao što je prije pošlo po zlu, sada to sigurno znam – i to je bitna razlika za mene.

Sve je drukčije. Ne mogu opisati jer sam u procesu promjene; jer se ŽELIM sjetiti uzroka iz prošlosti, tako da mogu ukloniti posljedice u sadašnjosti.

Ali neću da se žalim. Prošlo je više od 35 godina od ozljede mišića, koju ignoriram, trauma za koje nisam ni znao, da su proizašle iz te ozljede, dugotrajnih stresova, koji su se nakupljivali, godine posjećivanja različitih specijalista, koji su mi propisivali pilule i vježbe za jačanje snage mišića … mogu izdržati još malo duže. Barem sada znam, zašto me boli; prije to nisam znao.

Pomalo je neugodno, kao kad pokušavate s debelim zimskim rukavicama unijeti konac u iglu, ali AEQ klinička somatika mi je skinula rukavice s mojih ruka te mi uzvrat dala OSJEĆAJ.

I to je ono što radim, to je moja snaga, jer ŽELIM i MOGU to učiniti, i ja ĆU to učiniti.

Vrijeme mi nije više važno. Vježbam ujutro prije odlaska na posao, kad dođem kući i navečer prije što idem u krevet.

Ponekad samo ležim te se opuštam s disanjem. Također sam primijetio, da uopšte ne znam disati, pa ako provodim 10 minuta prije vježbanja usredotočen na disanje, vježba postaje sasvim drukčija, jednostavnija. Štoviše: na mom poslu imam osam sati dnevno priliku promatrati, kako izvodim određene stvari, gdje i na koji način se aktiviraju određeni uzorci. I ja ih ispravljam.

Ovo pismo, koje sam napisao Vama kao odgovor, zapravo je moja ispovijest meni, kao pismo ili kao dnevnik. Trudio sam se napisati, kako mi ide, ali nastalo je to što sada čitate. Kada glasno kažeš, ili napišeš što te opterećuje, opusti se energija, koja donosi olakšanje, s ramena se podiže teret, nered počinje nestajati. Ljudi jednostavno nose previše tereta. Radim na tome, da se riješim svog tereta.

Vjerujem, da i moje “kolege u patnji” prolaze kroz slične situacije. Svaki od njih imao je vlastiti »put križa«, ali i vama nije bilo lako, kad ste tražili novi put.

Sve što mogu reći je, da sam otkrio mnoge stvari tijekom moje potrage za ublažavanje boli. Posvetio sam svoje vrijeme reiki terapiji, radiesteziji, bioenergiji, raznim tehnikama koje su pomogle, ali … ni u jednom trenutku nisam pomislio na moje tijelo, mišiće.

Osjećao sam se kao netko, tko je proveo pola života u potrazi za naočalama, koje su mu cijelo vrijeme sjedile na nosu.

Doista smo maleni u svom načinu razmišljanja, ali tako GOLEMI SVEMIR nas okružuje.

Toliko za sada.

I ako naiđem na prepreke, lijepo ću vas zamoliti za savjet.

Lijepi pozdrav

 

Ivan

Gledajući prije par tjedana jedan podcast,gdje je rečeno da Matrix nije film već dokumentarac,odlučio sam ga pogledati po prvi put.
Svi koji su ga gledali znaju tko je Morpheus, a tko Neo.

Nedugo zatim kod nas u Movement Centaru organiziran je seminar učenja AEQ kliničke somatike.

Već sam prije prisustvovao kliničkoj somatici kod Aleksandar Miketa te sam bio upoznat s načinom na koji se pokret uči. Prvi put, kako sam i napisao u jednom od komentara, osjećao sam se kao da sam u Interstellaru.

Ovog puta ostavilo je na mene drugačiji utisak baš kao da sam upravo izašao iz matrice te je kraj mene Morpheus, Aleš Ernst.Ono što me iznova uspije fascinirati kod AEQ somatike je da se svaki put osjećam kao iznova rođenim kroz istraživanje svog tijela te njegovih mogućnosti kojih nismo ni sami svjesni.

I’am trying to free your mind Neo.
But i can only show you the door.
You´re the one that has to walk through it.
(The matrix)

Do slijedećeg puta.

 

Zvonimir Volarević

PRIČA: Nakon godina tumaranja po svetu, već pomalo umorna od svega i ne jednom upitana da li je to i dalje moj Put, ono što zaista želim, odlučila sam da savladam jednu od najzahtevnijih ruta za cikloputnike – Pamir hajvej. Nije da se nisam zapitala o ispravnosti takve odluke u momentu kad nisam više toliko sigurna u sve to što radim, ali kretanje po inerciji uvek je najlakše. Uz to, morala sam da izađem iz Kine, da provetrim mozak i napunim baterije, kako bih od septembra izdržala još nekoliko meseci rada u toj zemlji. A onda je došla i molba za pomoć jednoj ugroženoj porodici, pa je cela ideja o vožnji na Krovu sveta dobila plemeniti smisao. Shvatila sam da neće biti lako, ali da će vredeti.

Nisam se obazirala na brojne probleme koji su od početka pratili moje pripreme za tu turu: Ranu izmenu rute zbog nemogućnosti da dobijem tadžikistansku vizu. Preskupe penale zbog zamene karata koje mi je naplatila aviokompanija. Nerazumno visoke doplate za prenos bicikla. Naposletku, povredu leđa dan uoči polaska. Uprkos svemu, krenula sam.

I stigla na jedevite jade, izmučena nakon 48 sati po aerodromima, tri leta i višečasovnih presedanja, neumoljivih sigurnosnih kontrola. Sa bolom u leđima koji se pojačavao.

Morala sam da mirujem. Da primam injekcije i da gutam lekove. Da posetim lekara i uradim magnetnu rezonancu. Dobila sam dijagnozu: diskus hernija i skolioza.

Usledili su dani intezivnog pretraživanja na internetu. Traženja pomoći stručnjaka. Mišljenja o tome šta dalje. Ideja o vožnji Pamirom još uvek me nije sasvim napuštala. Možda ću se oporaviti dovoljno brzo, nadala sam se. Ali racionalni deo mene znao je da se nakon takve povrede, i sa takvom dijagnozom, ne ide u pustinju, verući se na 5000 mnv po džombama, šljunku i pesku. Jedan nagli pokret, onaj instiktivni da bi se izbegla neka prepreka ili sprečio pad, i moja kičma može da postrada još gore.

U zbrci informacija koje sam prikupila, u gomili saveta koje sam dobila od stručnjaka i ljudi sa istim problemom (a javio mi se neverovatan broj njih!), naslućivalo se rešenje: vežbe, vežbe, vežbe. Samo jedno veče rada vežbi koje sam našla na Jutjubu, i moje stanje se preko noći popravilo. Dovoljno da od narednog dana odbijem dalju terapiju sa lekovima i injekcijama.

Ali nastavila sam potragu na internetu za stručnjakom koji bi me usmerio. Opasno je raditi takve stvari na svoju ruku. Može više da našteti nego da koristi. A i ono čudotvorno ozdravljenje, već drugog dana ponovo se povuklo pred bolom. Očito da nešto nisam radila kako treba.

I slučajno, na nekom forumu naiđem na teoriju somatike. Izložio ju je bivši biciklista, koji je i sam imao slične probleme. I koji ih je u svojoj bici-radnji video nebrojeno, u drugih biciklista. Pa je tražeći rešenje, najpre nabasao na somatiku, potom ju je upražnjavao, pohađajući seminare kod najboljih učitelja, da bi naposletku počeo i sam da je podučava, ali kao osavremenjenu i kompleksniju terapiju koju je nazvao AEQ. Njegovo ime – Aleš Ernst – ništa mi nije značilo, ali u krugovima hrvatskih i slovenačkih sportista i rekreativaca dobro je poznato. Čitala sam svedočanstva o uspešnim oporavcima zahvaljujući njegovoj metodi. Mnogo potvrda i od svetskih maratonaca, atletičara, biciklista. Ipak, prvenstveno me je privuklo objašnjenje uzroka nastanka tih problema. Sve je toliko logično, precizno u tumačenju šta se dešavalo decenijama unazad sa njihovim/mojim mozgom, mišićima i kostima. Da, treba da vežbam da bih sanirala problem, ali ne bilo kako i ne klasične vežbe.

I evo me sada u Biškeku, u jednom gesthausu. Na vezi sam sa Alešom. Pokušavam da učim i razumem, kako bih mogla da promenim. Odustala sam od ideje da vozim na Pamiru. Možda ću, kad se još malo oporvim, ponoviti turu oko Isik-kul jezera, oko kojeg sam vozila pre pet godina, kada sam prvi put bila u Kirgiziji. A možda će biti nešto treće, na neki novi način. Ne znam to sada. Jedino izvesno, i ono što zaista želim i moram u ovom trenutku, jeste da se temeljno pozabavim svojim telom.

NEGATIVISTIČKI POGLED: Potrošila sam gomilu para, iscimala se i preživela velike stresove da bih potom sedela u nekom gesthausu u Kirgiziji, umesto da putujem. Odustala sam od ostvarivanja svoje velike želje – da izvozim Pamir. Ko zna da li ću imati ponovo priliku da dođem ovde. Humanitarna akcija koju sam pokrenula, verovatno neće biti toliko uspešna koliko bi bila tokom moje ture. Vratiću se u Kinu nenapunjenih baterija, očiju gladnih pejsaža kojima sam se toliko radovala.

POZITIVNI PRISTUP: Ako su pare jedina cena, onda ona nije visoka. Povreda je mogla da mi se dogodi negde na planini, u pustinji, na pet dana od prvog znaka civilizacije. Pamir hajvej je ‘autoput’ samo u nazivu, dok njime nekad danima ne prođe nijedan kamion ili drugo prevozno sredstvo koje bih mogla da ustopiram i zamolim da me prebace u prvi grad. U Biškeku sam odsela u hostelu koji drži penzionisana medicinska sestra uz pomoć mlade rođakinje koja završava medicinu. Davale su mi injekcije, vodile me kod lekara i kupovale hranu za mene dok nisam mogla da hodam. U svemu što se desilo, imala sam jako mnogo sreće. I kao krunu svega, otkrila sam način na koji mogu da promenim neke mehanizme za koje sam se već pomirila da im nema pomoći, a koji su mi suštinski važni. Možda sam krenula po Sveti Gral biciklista, da bih pronašla svoj lični Sveti Gral. Vreme će to najbolje pokazati.

Ali imam onaj nepogrešiv osećaj da ponovo sledim svoj Put.

Ako je život u nečemu pravičan, onda je to u sravnjivanju računa za naš odnos prema samima sebi. Podjednako prema telu, kao i prema psihi. Sve ono što propustimo u brizi o njima, sve što zanemarimo uz izgovore da nije bitno, da nemamo kad da se time bavimo — a u naivnom uverenju da će nam ta nebriga proći nekažnjeno — sve nas to s vremenom stigne. Stari bi rekli: uvek dođe vreme za naplatu, i to sa kamatom. Pre ili kasnije, život nam isporučuje račun koji je tačan u cent. * Sa trinaest mi je dijagnostikovana skolioza. Poslali su me na elektroterapije, a zatim je trebalo da radim vežbe sa fizioterapeutom. Prve sam nekako podnela, dok sam od vežbi odustala već nakon drugog-trećeg tretmana. Mrzelo me je da se toliko naprežem, a upozoravanja starijih da ću sa pedeset imati velike probleme ako to sada ne ispravim nisu me doticala. Koga je sa trinaest briga šta će ga sačekati u pedesetim, koje su ionako doba kada se umire.

Naredne decenije do tog ’doba kada se umire’ provela sam uglavnom sedeći, uz povremene periode povećanih fizičkih aktivnosti kao što su rekreativna vožnja bicikla, planinarenje, aerobne vežbe u teretani. Ništa me nikad nije bolelo, osim što su me leđa u lumbalnom delu pokatkad upozoravala nejasnim osećajem neprijatnosti da nešto nije u redu. Ali, gotovo svi oko mene imali su takve, i još mnogo gore probleme: samo bi se jednog jutra probudili ukočeni, polupokretni ili nepokretni. To valjda tako i mora sa godinama – verovala sam. I još sam verovala da sigurno imam dobre predispozicije, pošto meni nikad ništa ozbiljnije nije zasmetalo, dok su se toliki ljudi, čak i dosta mlađi od mene, već suočavali sa teškim, hroničnim tegobama.

U četrdeset i nekoj, otisnula sam se u put oko sveta biciklom. Od samog početka, moje kotrljanje zapratio je bol u desnoj ruci. Preko noći bi sasvim utrnula, od ramena do prstiju, i nekad bi mi ujutru trebalo i po više od pola sata razmahivanja da bih je ponovo povratila u život. Mislila sam da je problem do položaja na biciklu, ali ni nakon bezbrojnih podešavanja volana i sedišta, bol i ukočenost nisu nestali. Pomirila sam se sa tim da je to ’žrtva koju ću plaćati za svoju slobodu ciklonomada’.

I leđa su se oglašavala, ali ne tako jasno, ni tako bolno. Nisam mogla da duže sedim na tlu bez oslonca, a povremeno sam teško ustajala iz šatora. Ljutilo me je što se ’ta moja leđa’ ponašaju kao kod nekih staraca (u međuvremenu sam, naravno, shvatila da pedesete nisu ni približno godine za umiranje), pošto sam imala snage i energije da sa natovarenim biciklom pređem čak i Himalaje. Zato sam ih ignorisala. Ignorisala sam i ukočenost u lumbalnom delu koju bih katkad osetila nakon vožnji. I to što ponekad nisam mogla da opkoračim bicikl sedajući na njega.

A onda sam jednog jutra, i to — kakva ironija! – upravo na pragu pedesete, osvanula sa ukočenim, bolnim leđima. Bilo je to uoči moje ture na Pamiru, koji se smatra Svetim Gralom svih cikloputnika. Umesto da krenem po njega, ostvarujući svoj dugo sanjani san, završila sam u bolnici, na magnetnoj rezonanci. Nalaz je otkrio da imam diskus herniju. * Na ime Aleš Ernst naišla sam slučajno, surfujyći na ključne reči ‘diskus hernija i vožnja bicikla’. Najveća briga bila mi je šta mogu da očekujem u budućnosti, kakve su prognoze za putovanje biciklom i nomadski stil života, u šta se u međuvremenu pretvorila moja avantura kotrljanja oko sveta. Sveznajući Google prebacio me je na jedan forum, na kome je nekoliko godina ranije Aleš aktivno polemisao o senzo-motornoj amneziji, kliničkoj somatici i nekoj metodi koju je sam razvio, a koju je nazvao AEQ. Potpuno nepoznata i prilično nezanimljiva oblast za mene, kojoj nikada ne bih posvetila dužu pažnju da se odmah nisu ispostavile dve činjenice: da je Aleš i sam bivši biciklista, kao i da njegova metoda beleži neverovatne rezultate. Mišljenja ljudi na forumima ne mogu se lažirati, a mišljenja ljudi koji su bili kod Aleša na terapiji sva do jednog svedočila su bezmalo o čudima.

Tako sam temeljno iščitala sve što sam uspela da nađem, potom sam posetila i sajt AEQ, da bih na kraju kontaktirala i Aleša preko FB-a. Poslala sam mu svoju dijagnozu, sa pitanjem koliko je sve to ozbiljno i može li da mi pomogne. Dobila sam koncizno, razumljivo i logičko objašnjenje o tome šta je prouzrokovalo takvo stanje i dve vežbe za početak. Uputstva o tome kako ih treba raditi bila su duža od svih prethodnih objašnjenja. A tu je bila i ograda da se klinička somatika, a pogotovu AEQ metoda, podučava isključivo uživo, jer je skoro sve u njoj bitnije od pukog mehaničkog ponavljanja pokreta. No ja sam bila zaglavljena u Centralnoj Aziji, u zemlji čiji lekari uglavnom nisu odmakli dalje od ‘vračeva’ (kako na ruskom i glasi reč ‘doktor’), sa bolovima koji su mi jedva dopuštali da napravim dvadeset koraka od hostela do prodavnice. Verujem da je to presudilo u Alešovoj odluci da i tako na daljinu ipak pokuša da mi pomogne.

Ono što sam odmah razumela je da AEQ metoda podrazumeva učenje o mehanizmima koji nam omogućavaju da se krećemo i (pre)živimo, a koji se odvijaju na relaciji mozak—nervno-mišićni sastav. Na nekoga ko se celog života bavio skoro isključivo duhovnim samospoznajama, otkriće da i naše telo podjednako pamti sve, ne samo fizičke nego i emotivne stresove, te da reaguje na njih kroz bolove, delovalo je kao jedno od onih uvida od kojih vam pred očima pukne toliko očigledna istina, da se pitate kako je uopšte bilo moguće da to do sada niste videli.

Moja perspektiva najedanput se promenila. I kao najava onoga što je moguće postići, na nekoliko trenutaka (pro)hodala sam kao da to činim prvi put, ili kako sam to učinila jednom davno, učeći se toj veštini. Osećala sam svoje pokrete i bila ih svesna dok sam ih pravila. Radosno i sa lakoćom sa kakvom se verovatno šeta po oblacima. No, samo nakratko. Da bih time trajno ovladala, biće potrebno mnogo predanog rada, učenja i vežbi.

Ali sada mi je taj put bio jasan. Znala sam da sam otkrila pravu stvar. * Bol nije dobar. Bol se ne javlja zbog toga da bismo ga prevladali , gazeći preko njega kao buldožerom. Bol je upozorenje sistema da nešto radimo pogrešno i da sistem više ne može da izdrži taj pritisak. Bol je glasnogovornik entropije, i ako je ne čujemo, ona vodi u ubrzavanje istrošenosti i povrede.

Kada doživimo fizičku ili emotivnu bol, naši mišići se zgrče i tonusi sistema se podignu, kako bismo izdržali pritisak. To je prirodna odbrambena reakcija organizma. No kada opasnost prođe, mišići moraju da se opuste. Ako se to ne desi, pokreti ostaju zaglavljeni u trauma-refleksu i s vremenom se automatizuju, zbog somatsko-mišićne amnezije.

Treba promeniti odnos na relaciji: um—podsvest—telo. Jer fizika na kraju uvek pobedi um.

Radeći lagane, jednostavne pokrete, veoma sporo, kao u usporenom filmu, postiže se to da povratimo osećaj i kontrolu nad mišićima, kada ih treba produžiti, a kada skratiti. Na taj način, reprogramiramo mozak, koji ponovo počinje da šalje mišićima naše voljne zapovesti.

Tako, između ostalog, uči AEQ metoda. * Nije se dogodilo nikakvo čudo preko noći. Radila sam vežbe svakoga dana. Iznova i iznova, čitala sam objašnjenja o njima, istraživala na netu o kliničkoj somatici, ali najviše pažnje posvećivala sam osluškivanju svog tela. Stanje se menjalo ne svakodnevno, nego i u toku istog dana. Osetila bih pomak, a onda bi se bol vratila.

Uz beskrajno mnogo strpljenja, uvek smireno i pažljivo, Aleš je pratio moje stanje kroz te svojevrsne dopisne terapije. I nesvesno, neko vreme zadržala sam rezervu u odnosu na njegovu metodu. Tokom svojih putovanja, srela sam previše nazovi-učitelja, koje sam brzo prozirala. No Aleš nije bio od tih. Sa svakim novim objašnjenjem, odgovorom na moje pitanje, otkrivalo se ogromno znanje i potpuno vladanje materijom koju podučava. Takođe, ispostavljalo se da je moj učitelj i veoma pametan čovek, koji je promislio mnogo važnih životnih istina. Tako sam mu poklonila puno poverenje.

I malo po malo, bivalo mi je bolje. Nakon nešto više od mesec dana, već sam mogla da ispešačim dvadesetak kilometara bez većih problema. Hodanje mi je zapravo najviše prijalo, što mi se činilo kao paradoks, budući da decenijama unazad nisam mogla da duže pešačim zbog osećaja zategnutosti u donjem delu leđa. AEQ je pak učila da nam je hodanje prirođeni način kretanja. Ako sam tako brzo nakon povrede bila u stanju da toliko prelazim, to je neosporno dokazivalo da te vežbe pomažu mom telu, kao što razumevanje onoga što se sa njim dešava pomaže mom shvatanju sebe i sveta.

Sada sam savršeno jasno razumela kako se cela moja desna strana zadržala u trauma-refleksu nakon pada sa bicikla pre deset godina, kada sam završila u bolnici, gde su mi operisali lakat leve ruke. I zašto mi je pak trnula desna ruka. Razumela sam i kako su brojne traume još od detinjstva izazivale sve veću napetost i stvarale entropiju u centralnom delu mog tela, prouzrokujući najpre skoliozu, a potom i diskus herniju. Način da smanjim posledice već nastale štete, kao i da sprečim buduće povrede nalazio se u meni. Aleš mi je ’samo’ pomagao da ga shvatim i da njime što bolje ovladam.

Nakon tri meseca, kada se moje stanje već umnogome poboljšalo, usudila sam se da krenem na dosta zahtevni treking. Trebalo je da na leđima nosim ekspedicioni ranac sa preko deset kilograma opreme dok se budem uspinjala uz hiljade stepenica, te pešačila kilometarskim, klizavim vijaduktima iznad ponora. Pitala sam se da li ću izdržati, ili će me bolovi i zategnutost u leđima prisiliti da odustanem.

I onda se to desilo: telo je samo od sebe prohodalo na način koji je bio najekonomičniji i najbezbolniji za sistem, štedeći energiju i zadržavajući oprez, ali kroz neobično meke pokrete. Bilo mi je lakše da se penjem uskim strmim stepenicama i tapkam po skliskom tlu sa svim tim teretom na leđima, nego što sam ranije umela da hodam po bezbednoj glatkoj površini. Znala sam da sam uspela — moje telo je naučilo. * Ali, još nije gotovo. Zakazala sam aktivnu terapiju kod Aleša kroz nekoliko meseci. Ako je onlajn mogao da me nauči svemu ovome (a što se, prema njegovim rečima, u somatskim krugovima smatra nemogućim), onda sam sigurna da ću nakon svega što tamo budem saznala i usvojila, moći da ubrzo nastavim sa svojim kotrljanjem. I da će kraj bajke o mom cikloputovanju oko sveta glasiti: “I tako je pedalala srećno i bez bolova do kraja života, zahvaljujući AEQ vežbama koje su postale njen Sveti Gral.”

 

Aleš, moj dubok naklon i veliko hvala.

 

Snezana Radojicic, Sanqingshi

 

Prva pedesetica! 

🙂

Možda se sećate da sam krajem oktobra, nekoliko meseci nakon povrede kičme, prvi put sela na bicikl. Izvozila sam tada petnaestak kilometara, ali nakon početnog oduševljenja, moj entuzijazam je splasnuo, pošto su leđa ponovo počela da me bole. Nastavila sam da radim vežbe AEQ metoda, neko vreme ponovo nisam sedala na bicikl, a onda sam probala iznova. U drugom navratu krenula sam sa vožnjama kraćim od deset kilometara, da bih u svakoj sledećoj dodavala po kilometar-dva-tri. I tako sam danas stigla do prvih pedeset kilometara, izvoženih skoro u dahu, ako se ne računa par pauzica za fotkanje. Svako ko se ikada oporavljao od neke povrede i dugo se vraćao u stanje pre nje zna osećaj kada ponovo uspe u onome što je mogao i ranije, možda čak i bolje. I sada sam prvi put sigurna da će februarska turica na Tajvanu biti moj povratak cikloputovanjima i kotrljanju oko sveta. Ne treba ni da kažem koliko sam srećna.🙂

I opet i iznova, hvala Aleš Ernst što me je podučio AEQ metodi, jer bez tog znanja ne bih uspela, ili barem ne bih uspela tako efikasno.

Šport je vrlo bogat emocijama.

Zahtijeva predanost,smirenost, organiziranost i istovremeno snažnu osobnost, stabilnost i samosvijest. Budući da danas živimo u varljivom svijetu koji je u svakom trenutku određen rokovima često se dešava da u toj zbrci izgubimo jasan put i odlutamo daleko od samoga sebe. Internet nas bombardira informacijama. Budući da djelujemo nesvjesno, ne nalazimo smisao i tonemo dublje u ponor. U sportu je to iznimna kušnja. Sportaš obično umjesto potrage za opuštanjem i udobnosti u pokretu krene pretjerivati u naporima. Dolazi do pretreniranosti, ozljeda, depresije, gubitka osjećaja, te za mnoge tada sportska karijera završava.

Sve navedeno sam i sama iskusila. Rješenje sam pronašla u AEQ kliničkoj somatici. Slika mojih problema je postala jasnija, a uzroci puno logičniji. Postala sam svjesna trenutnog stanja i tako si lakše odredila prvi realan kratkoročan cilj; svakodnevno trčanje bez bolova i napora. Učenjem na individualnim terapijama i vježbama kliničke somatike shvatila sam važnost svijesti i poboljšanja učinkovitog djelovanja mišića i pokreta.

Postupno je svijet postajao ljepši, misli organizirane, treninzi učinkovitiji, smijeh prisutniji, soba urednija i ciljevi dosežniji. Bit je da sada znam uzrok za dobar ili loš osjećaj pri trčanju tako da znam što poboljšati i promijeniti. Bol u peti, koja je trajala više od godine dana i postajala sve destruktivnijom, i bila razlogom što sam se obratila Alešu, je nakon 14 dana redovitog vježbanja nestala, što mi je bilo nevjerojatno. S AEQ kliničkom somatikom sam se vratila natrag sebi i sada lako koračam svojim putem naprijed. Hvala, Aleš!

 

Mojca Centrih, višestruka juniorska državna prvakinja u trkačkim disciplinama

Moje iskustvo sa somatikom

Sjećam se da sam kod Aleša prvi put došao kako bih kupio nekoliko kettlebella. Praktički me je već s vrata “pročitao” i kasnije u razgovoru napomenuo nekliko detalja vezanih za moju posturu te koje bih probleme mogao imati u budućnosti ako ih već i nemam. Zainteresirao me svojom preciznošću i nekoliko mjeseci nakon toga sam počeo dolaziti na tretmane…

Klinična Somatika je za mene napravila bitnu razliku. Puno se brže oporavljam od napornih treninga, mobilnost je poboljšana, bolje poznajem svoje tijelo. Ujutro se budim bez ukočenosti za koju sam smatrao da mogu riješiti jedino promijenom madraca i kreveta. Somatikom opuštam mišiće usred treninga što mi dozvoljava da duže prakticiram s većim težinama zadržavajući dobru tehniku.

Nakon nekog vremena sam se počeo osjećati kao da sam otporan na metke. Koliko god naporan trening napravio, sutra sam spreman na isto. Nevjerovatno je da nešto toliko jednostavno može imati tako snažno djelovanje. Željan sam daljnjeg učenja i znanja na tom području…

Saša Rajnović SFG Team Leader

Kao fitnes trener koji priprema sportaše i rekreativce, uvijek težim novim znanjima, boljim metodama. Ciljevi su uvijek isti – zdravlje, sportske performanse, estetika, a da sve skupa bude zanimljivo i da se čovijek može baviti sportskom aktivnošću cijeli život.

Svake sezone isprobam nešto novo, neki sustav koji na tržištu znanja iskače iz prevelike ponude noviteta. Ove godine sam se upoznao sa kliničkom somatikom.

U potrazi za ublažavanjem ozljeda koljena i kralježnice, kao i boljim rezultatima na sportskim natjecanjima isprobao sam puno metoda, terapeuta i savjeta kolega trenera. Čini mi se da je upravo somatika ono što je nedostajalo kako bi nesmetano nastavio svoj sportski život približavajući se 40-ima.

Kroz 3 mjeseca aktivne terapije, naučio sam više o svom tijelu, smanjio posljedice napornih treninga a vidljiv je i napredak u brojkama. Dogodila se i još jedna neočekivana stvar – počeo sam drugačije gledati svoje vježbače na treninzima i sa manje truda im mogu pomoći oko razumijevanja njihovih pogrešaka i problema u pokretu.

Ovo istraživanje je tek počelo, a ima veliku perspektivu u mojem sportskom i privatnom životu.

 

Sanjin Crnković, Active Fitnes, Rijeka o kliničkoj somatici

Nikola Borić i klinička somatika

Nikola Borić, višestruki prvak Hrvatske u triatlonu i kondicijski trener vrhunskih sportaša Turske atletske reprezentacije.

Definitivno nije bila namjera, ali ni slučajnost da sam taj dan sa svojim sportašem završio kod dugogodišnjeg prijatelja. Bio je to još jedan dan frustracije i gubitka nade da nema pomoći , kao ni u zadnja 3 mjeseca intenzivnih terapija; masaže, magneta, elektrostimulacije, fizikalne terapije i tko zna čega još po najskupljim bolnicama Istanbula, sa najvećim stručnjacima i doktorima na svijetu. Dijagnoza je bila nakupljanje vode oko kostiju, bolna 6-estomjesečna ozljeda koja se ‘šetala’ od koljena pa sve do zdjelice. Moja atletičarka nije bila u mogućnosti sjediti, voziti auto, hodati, a o treningu nismo mogli ni pomišljati. Uslijedile su injekcije za reumu u dužini od 3 mjeseca, sa teške glavoboljama, a li i moguća operacija ukoliko ni to ne pomogne. Znači ode mi još jedna sezona i gubimo Olimpijske Igre u Riu za 2 g.

Odustao sam od svega toga i zamolio je da odemo posjetiti doktore u Zagreb jer ionako nemamo šta izgubiti. Ista stvar kao i u Istanbulu, ali vrhunska sportska doktorica Nataša Desnica prepoznala je narušenu biomehaniku kod Birsen Engin (turske olimpijke i nositeljice sprinterskih nacionalnih rekorda). Trebali smo krenuti sa istim terapijama u Zagrebu kao i u Istanbulu u zadnjih 3 mjeseca bez i jednog odrađenog treninga.

Taj sunčani dan u prohladno poslijepodne mjeseca prosinca došao sam, po tko zna koji put u zadnjih 20 godina kod Aleša. Samnom je bila i ozlijeđena Birsen. Aleš je znao da radim sa sportašima, ali se nismo ni čuli ni vidjeli nekoliko godina otkad sam zadnji put bio kod njega sa Elvan Abeylegesse i kupio Polar.  Zainteresirao ga je naš problem i ponudio je pomoć uz meni totalno nerazumljiva rješenja, zvučalo je kao da se bavi nečim što prvi put čujem ali… Skeptičan da ce mi pružiti pomoć, a opet bez imalo nade da imam šta izgubiti, prekinuli smo razgovor i otišli na kat u ordinaciju. Gore je počinjao jedan totalno drugi i nevjerojatan svijet, meni neprepoznatljiv za Aleša. Soba opremljena u stilu najboljih fizikalnih terapija koje sam uspio vidjeti po svijetu u ovoj dugogodišnjoj praksi.  Prestao je sa pričom, postavio Birsen na stol i započeo niz pokreta koji meni nisu ličili na ništa. Da ne ometam izašao sam van.

Nakon sat vremena izašla je Birsen sa suzama u očima, zagrlila me i rekla ‘thank you coach, thank you so much, this is best doctor in the World’, ja sam ostao…. Taj dan, prvi put nakon 6 mjeseci, sa osmijehom od zuba do zuba i puna energije i elana otrčala je iz dvorista i vratila se nazad ‘ I can run’. Meni je to sve izgledalo kao scena iz Forest Gumpa,kad on bježi kroz drvored od huligana, a one njegove proteze se raspadaju i on nastavlja trčati mada ga više nitko ni ne lovi, i nakon toga samo trči i trči.

U svakom slučaju, da ne duljim, promijenili smo plan, preselili se na tjedan dana u Brežice i od tada spremamo Europsko prvenstvo u Atletici, kao da se ništa nije ni desilo.  Puno ljudi me pitalo, nakon što sam doveo još nekoliko atletičara na terapije i svima su uspješno prošle sve ozljede, a kaj to taj doktor radi ? Ja i dalje ne znam točno na koji način funkcionira, šta se dešava, jednostavno ih sve pošaljem kod njega, da se sami uvjere.  Kod Aleša Ernsta dovodim i olimpijske rekordere od kojih su svi digli ruke i nude im operacije za pomoć. Osjećaj je vjerojatno isti kao i kod trkaćeg konja koji nakon svoje zadnje nedovršene utrke posljednji put ulazi u prikolicu, ali ovaj put ne ide na trening ili utrku, ali igrom slučaja završi na jedinom pravom mjestu gdje bi trebao biti.

Aleš, hvala ti beskrajno za svu pomoć.

 

Nikola Borić

Bioterapeut Marjan Ogorevc o kliničkoj somatici

Aleša Ernsta sam upoznao tražeći način kojim ću opustiti trajno ukočene mišiće leđa koji su mi povremeno uzrokovali probleme. Unatoč jogi, thai-chiu, masažama i redovitoj tjelovježbi, nisam našao način da ih trajno opustim. Čak i redovito prakticiranje pranayame i meditacije, s izuzetkom privremenog opuštanja, nije imalo trajan učinak.

Kada mi je Aleš predstavio metodu kliničke somatike koja se bavi kroničnom mišićnom ukočenosti, nastalom kao reakcija na stres ili traumu, shvatio sam da mi problem uzrokuje senzorno-motorna amnezija. I kod mene je bila prisutna kronična mišićna ukočenost, koju sam pripisivao starenju i pretjeranim fizičkim naporima. No, starenje tu ne igra ulogu, jer mišićni refleksi postaju navikom zbog onoga što radimo u životu. Ono što se smatra posljedicom starenja zapravo je posljedica senzorno-motorne amnezije koja se javlja zbog nagomilanog stresa i ozljeda. Kronična mišićna ukočenost, koja vremenom postane prirodno stanje imuna je na lijekove, a nisam je mogao ukloniti ni manualnom terapijom.

Na zanimljiv i nenametljiv način, u skladu sa načelom „uzmi ili ostavi“, Aleš mi je najprije približio teorijski dio kliničke somatike i pokazao set vježbi, koje sam izvodio dva puta dnevno slijedećih tjedan dana. Nastavili smo dalje, iz tjedna u tjedan sa sve više vježbi. Unatoč činjenici što sam, kao bioterapeut, u 25 godina rada upoznao mnoge metode i bio svjedokom čudesnih promjena kod sebe i drugih, rezultat vježbi kliničke somatike me iznenadio. Desio mi se tzv. „Aha!“ moment, kada se čovjek osjeti prosvijetljenim i više nema potrebu za pitanjima. Bio sam naviknut na takve momente. Ponajprije, kada sam kao atletski trener otkrio i shvatio teoriju treniranja dr. Bondarchuka, koju sam kao nacionalni trener atletske discipline doveo u Sloveniju. Po njoj je trenirao i bacač Vlado Klevo, prvak Jugoslavije, a kasnije Primož Kozmus, kasnije olimpijski i svjetski prvak.

Slijedeće otkriće bila je karmička dijagnostika kao nadgradnja bioterapije, koja ozdravlja sve, a ne samo simptome. Nakon što otkrijete uzrok problema i uspješno ga uklonite , time omogućujete trajno poboljšanje i izliječenje. Međutim, važno je da pojedinac shvati da to mora učiniti on sam i da nitko drugi to ne može osim njega samoga, bez njegovog aktivnog sudjelovanja i traženja stvarnih uzroka. Samo takav način omogućuje promjene u načinu života, tijelu i samoozdravljenje.

I na kraju, zadnja čudesna spoznaja za mene je učinkovitost kliničke somatike. Mišićnu napetost i ukočenost tijela teško je ukloniti pomoću fizioterapeuta, masera ili, pak, joge i meditacije. Bez poznatog uzroka ne možemo ići naprijed niti postići trajan napredak. Klinička somatika govori o senzorno-motornoj amneziji, karmička dijagnostika pak o promjenama kodiranja programa u mozgu, nastalih nakon traume ili stalnih napetosti i ukočenosti. Somatske vježbe vraćaju kontrolu nad mišićima i pokretima sa velikom amplitudom. Ta filozofija mi je vrlo bliska jer sam nešto slično radio sa atletskim sportašem Primožem Kozmusom. Vježba se zove meditacija tehnike.

Pri izvođenju vježbi kliničke somatike osvijestio sam da je uzrok moje ukočenosti trauma koju sam doživio kao član podmorničke posade pred 40 godina, kada sam umalo izgubio život. Trauma koja je, po kliničkoj somatici, prouzročila refleks crvenog svjetla. Mučile su me jake migrene, koje sam uspješno uklonio karmičkom dijagnostikom. Sve dok nisam susreo kliničku somatiku nisam bio svjestan da su ostale posljedice, kao ukočenost mišića. Sada razmišljam koliko bi bolji bili rezultati mojih sportaša da sam u trenažni proces dodao i vježbe kliničke somatike. Znam i da, iako uklonimo uzroke problema na duhovnoj razini, potrebno je pobrinuti se i za posljedice na tijelu. Klinička somatika to omogućuje na lak način. Preporučujem je svima koji imaju problema sa leđima i kretanjem. Posebice rekreativcima i vrhunskim sportašima kojim pruža dodatnu vrijednost, kako nadići granice fleksibilnosti i poboljšati opuštenost tijela. Pomoću kliničke somatike poboljšati će tehnički model svoje sportske discipline, s manje utrošene energije za postizanje boljih rezultata., manje ozljeda, i što je najvažnije, biti zdravi nakon aktivne karijere. Više zadovoljstva znači više energije, bolje i zdravije odnose.

 

Marjan Ogorevc, atletski trener i autor priručnika za samopomoć

Utisci klijenta pre i posle Somatskih pokreta po AEQ metodi

Prije sedam mjeseci sam povrijedio donji dio ledja. Osjecao sam jake bolove, prestao sam da se bavim sportom, cak i ustajanje iz kreveta je postalo izazov. Nakom sto mi je dijagnostikovana protruzija diska l5-s1, isao sam na fizikalnu terapiju, kod kiroprakticara, na razne terapije i tretmane koji nisu davali nikakve rezultate. Preko majke sam cuo za somatiku i upoznao Draganu Djuric. U pocetku sam bio skeptican, ali nakon nekoliko casova sam primijetio da se bolovi smanjuju. Posle 3 nedelje bolovi su prestali. Takodje sam naucio da obratim paznju na nacin na koji se krecem, i utrosak energije za svakodnevne aktivnosti je bio dosta manji.
 
Stefan, 21 godina

Utisci polaznika nakon AEQ radionice u Zagrebu:

“Prije dolaska na bilo koji seminar, dosta vremena provedem proučavajuci po znanstvenoj/stručnoj literaturi tematiku onoga što će se na seminaru ili praktičnoj radionici učiti i raspravljati. To mi omugućava bolje razumijevanje i spajanje gradiva u jednu cjelinu. Tako je bilo i sada. Sve ove pokrete sam vidio i probao izvoditi. Ali mi nisu imali previše smisla. Na seminar sam se prijavio iz razloga pojašnjavanja istih ali i iz činjenice što sam bio svjestan nedovoljne pokretljivosti određenih ekstremiteta (kruta i nedovoljno mobilna ramena).

Ta činjenica mi je stvarala problem u mom svakodnevnom treningu. Prevelika potrošnja energije, kompenzacija nekim drugim dijelovima tijela, koja mi je počela stvarati krive obrasce kretanja. Nažalost nikakvim vježbama mobilnosti i istezanjima, ništa se značajno i na dugotrajnom planu nije promijenilo, do subote. Pod vašim vodstvom i korekcijama pokreti su dobili svoj smisao.

Već nakon radionice, osjećao sam se drugačije. Neki čudan osjećaj, koji je rječima malo teško opisati. Slobodnije i opuštenije bi bio prilično blizak opis, iako ne i najtočniji. Zapravo ,puno toga se promijenilo. To sam već osjetio u treningu slijedećeg dana i u danima nakon uz svakodnevno učenje pokreta AEQ kliničke somatike koje sam implementirao u dnevnu rutinu.

Pokrete koje izvodim u samom treningu izvodim efikasnije, lakše, uz manju potrošnju energije. Ramena koja su do subote bila užasno kruta, slobodnija su. Ograničenja još naravno postoje ali sve POTISKE, POVLAČENJA, TRZAJE, IZBAČAJE, OVERHEAD KRETNJE (iskorake, čučnjeve) izvodim nekako lakše i definitivno ću dalje nastavit primjenjivati i proučavati pokrete. Mogu reći da se veselim nekoj slijedećoj prilici za učenje iste.

Hvala ti!!!!!”

 

Stjepan Stroka Ostroški

Utisi klijenta nakon somatske radionice

Terapija u Centru Miketa i učenje AEQ somatskih pokreta djeluju holistički, dokaz za to je i ova poruka koju smo dobili od klijentice:

“Uz jaku skoliozu moj život se odvijao normalno, ali uz svakodnevnu prisutnost manje ili jače boli. Bilo je tu svakakvih treninga, terapija i vježbi, ali se bol nikada nije povukla, dapače, što sam više trenirala bol je postajala sve jača. Nakon što sam stigla u Centar Miketa i samo mjesec dana radila somatske pokrete, bol je gotovo nestala. Takav osjećaj nisam imala godinama! Puno sam pokretljivija, normalno ustajem iz kreveta bez bolova u donjem dijelu leđa, mogu dulje sjediti bez smetnji, mentalno sam usredotočena, prisutna, smirenija i konačno sretnija. Iskreno hvala Aleksandar Miketaza profesionalni i pozitivan pristup te za uvod u novi, zadovoljniji život bez boli i stresa.”


Sanja Š.