Pozdrav,
Prvog tjedna, odnosno prvih nekoliko dana vježbi, privikavao sam se na terminologiju SMA i AEQ objašnjenja o utjecaju vlastitih, naslijeđenih i iz okoline prenesenih emocija i impulsa, koji su očito doveli do zgrčenosti gornjeg dijela mog tijela.
Odjednom su mi se počele vrtjeti scene iz prošlosti u kojima sam osjetio snažnu tjeskobu, bijes i nemoć, prvenstveno povezane s roditeljima, ali i prizore iz odrastanja u osnovnoj i srednjoj školi.
Do otprilike 18. godine bio sam prilično krupan, debeo, što me iznimno opterećivalo, pa sam kao tinejdžer počeo s nekontroliranim treninzima i forsiranjem tijela do iznemoglosti, ne bih li smršavio i dobio “normalnu” figuru. Tada nisam osjećao bolove u tijelu niti sam imao suosjećanja prema tijelu, jer je cilj bio postavljen i morao se ostvariti. I tijelo je to sve izdržalo – sve do prije nekoliko godina, kada su se počele javljati umjerene do jake bolove u lijevoj strani leđa, potom u lijevom ramenu, zatim u lijevom boku i još u kuku. To traje već dosta godina.
U međuvremenu se bol seli s mjesta na mjesto, ali najkonstantnije i najizraženije je u sredini lijeve polovice leđa i uporno traje.
Možda ovo nije direktan odgovor na pitanje, ali želim Vam nekako opisati svoje prijašnje stanje.
Otkako sam na AEQ programu, primjećujem da sam oduvijek bio previše nestrpljiv i nagao – sve se moralo dogoditi odmah ili što prije, jer inače “nema smisla”. A budući da se u obitelji i odnosima ne događa sve kako bismo htjeli ili po našemu, zbog izbjegavanja konflikata sam se radije povlačio i potiskivao stvari… jebi ga – da sam znao, bilo bi drugačije.
Moji ukućani su primijetili već nakon nekoliko dana da sam postao reaktivniji i razgovorljiviji nego prije, osobito na situacije koje me ranije nisu toliko smetale – svakodnevne stvari, događaji itd.
Vježbe radim koliko mogu, svjesno i polako, usput se još gubim u uputama i želji da što ljepše i preciznije izvedem vježbu, ali često ne ide, pa se, naravno, ego uznemiri – no već smo u boljoj vezi i malo se bolje razumijemo.
Kod vježbi, koliko osjećam, najviše nesvjesno radim leđni sat, osobito kada se ramena kreću prema kralježnici, dakle prema unutra – pri tome mi je teže s lijevim ramenom nego s desnim.
Kad zakružimo sve sate, osjećaj je kao da sam krompir ili čak kocka.
Od početka AEQ programa do danas osjećam se bolje, lakše kontroliram unutarnje impulse, već više čujem što mi tijelo govori i kad mu je već svega dosta… ali me još uvijek zna odnijeti.
Obitelj sada nekako više “osjećam” – mogu se bolje usredotočiti na trenutke i odnose, kako s djecom, tako i sa suprugom.
Uglavnom, zasad sam jako zadovoljan i iznenađen koliko AEQ tehnike utječu na mene.
Toliko zasad, vjerojatno još mnogo važnih stvari čeka da dođu na površinu.
Lp,
sudionik 30-dnevnog programa
