Zdravo Aleš,
Iskustvo na programu bilo je vrlo intenzivno i još uvijek ima utjecaj. Prvotno sam se odlučila za program kako bih svakodnevno mogla vodeno izvoditi AEQ vježbe, jer sam poznavala njihovu snagu, ali mi je bilo izuzetno izazovno izvoditi ih sama. Također mi se tema odnosa s djetetom činila zanimljivom i prikladnom, jer već neko vrijeme uređujem odnos s roditeljima, a uz to partner i ja planiramo obitelj i neposredno prije početka programa dobili smo potvrdu da sam trudna. Tako sam program započela s namjerom da primarno uredim podsvjesne obrasce s roditeljima koje ne želim prenositi u budućnosti na kćer.
Iza sebe sam već imala Program za uređivanje odnosa s roditeljima i školovanje za učiteljicu AEQ metode 1. stupnja. Tako sam poznavala tvoj način rada i kontekst većine objašnjenja te sam već imala dosta konkretnih koraka iza sebe kojima sam polako, ali uporno, uređivala meni najvažnije odnose ili barem započela njihovo uređivanje. Ipak, već prve vježbe na programu bile su mi zahtjevne, iako smo se jedva kretali. Tada sam znala da djeluju, jer je tijelo počelo pokazivati zategnutosti koje su već bile tu, samo što ih do tada nisam primijetila jer nisam dovoljno dobro osjećala svoje cijelo tijelo.
Tvoja objašnjenja prije i poslije vježbi ili protokola disanja bila su mi zanimljiva i dovoljno duboka. Nisam si mogla pomoći da ne radim bilješke, iako si nam savjetovao da to ne činimo, jer ćemo čuti ono što u tom trenutku trebamo i jer nas previše informacija, osobito zapisanih, može odvesti u prekomjerno razmišljanje i udaljiti od konkretnih koraka. Zato sam posebno u drugoj polovici programa bila vrlo pažljiva da gotovo svaki dan imam razgovor koji pomiče jedan od meni važnih odnosa naprijed. Posljednja dva tjedna programa provela sam puno vremena s roditeljima i imala nekoliko vrlo teških, ali potrebnih razgovora o mojim kroničnim bolestima u djetinjstvu, kako sada vidim našu dinamiku te gdje bih željela promjene i zašto.
U to vrijeme sam, nažalost, imala i spontani pobačaj koji me fizički i emocionalno jako potresao. Isprva je za to znao samo partner i pomislila sam da ne želim roditeljima stvarati nepotrebnu brigu tim novostima, jer nisu ni znali da sam bila trudna. Uz to me bilo strah da bi me njihova reakcija još više potresla. Uzela sam nekoliko dana za sebe da se barem malo saberem. U međuvremenu sam shvatila da je to važan dio života i da ne činim uslugu prikrivanjem, te sam roditeljima rekla. I taj razgovor s njima bio je pun emocija, ali osjećala sam se dovoljno snažno da ga vodim bez da se slomim; iako njihova prva reakcija nije bila onakva kakvu bih željela. Barem ne na mojoj svjesnoj razini. Nekoliko dana kasnije izrazili su suosjećanje koje sam željela i za koje sam stalno molila.
Tijekom programa učila sam kako pristupiti teškim, ali potrebnim razgovorima, o ustrajnosti unatoč početnom otporu, o važnosti svijesti o vlastitoj prošlosti i razumijevanju kakve su odnose imali moji preci, te koliko je važno da većinu svoje energije usmjerim na sadašnjost i budućnost, tj. partnera i buduću obitelj. I time postupno prekidam obrazac koji sam preuzela od roditelja, koji su se kao odrasli previše bavili svojim roditeljima, preko granica povremene potrebne pomoći. Jer znam da me bez konkretnih promjena čekaju njihove kronične poteškoće i bolesti, a moju buduću djecu moja prošlost.
Hvala ti na znanju, vođenju i objašnjenjima. Zbog toga u svom životu postupno radim promjene koje su mi se nekoć činile nemogućima. Naravno da bih željela brži napredak, ali sada znam da preuranjenim koracima dugoročno ne dobivam ništa.
Lijep pozdrav,