Nakon nedavno završenog programa počela su mi se otvarati vrata prema ažuriranom načinu doživljavanja sebe, a posljedično i okoline. Naravno, mijenjanje percepcije sebe je cjeloživotni proces, ali AEQ metoda za mene predstavlja važnu točku u tom procesu.
Što mogu reći da sam do sada primijetila? Prvenstveno to da baš svaki “zašto” ima svoj “zato”. I to zaista svaki, čak i onaj na koji prije nisam ni pomislila. Puno je lakše reći da je nešto “jednostavno tako”, nego preuzeti odgovornost za stanje u kojem si se našao.
Nakon mjesec dana vježbi mogu reći da iznenađujuće bolje opažam napetosti u sebi kojih prije uopće nisam bila svjesna (odnosno – nimalo). Sada osjećam jasnije tenzije u mišićima i kako nisam opuštena. Iskreno? Da, radi se o neugodnim osjećajima u tijelu. Kao što je Aleš rekao tijekom programa: “Što se više osjećam, to se lošije osjećam”. Očito stvarno stanje nije onakvo kakvo bismo željeli da jest. No, ono nudi ogroman potencijal za poboljšanje i rješavanje uzroka. Nesvjesnost o sebi dugoročno ionako vodi u probleme. A ako želimo mijenjati sebe i svoje odnose, točenje čaše čistog vina je jednostavno neizbježno. Dobra vijest je da veće osjećanje donosi i pojačane ugodne osjećaje!
Vrlo je zanimljivo dolaziti u kontakt s tijelom. Tijekom vožnje u autu odjednom osjetim dodir sa sjedalom, osjećam lopatice i oblik cijele kralježnice. Osjećam kako drugačije osjećam jednu lopaticu od druge. Kad hodam, primjećujem da trbušni mišići nisu opušteni. I bolove u tijelu sada doživljavam drugačije. Sada primjećujem koliko često stojim prekriženih nogu i svjesno se ispravljam. Pitam se: što ne želim osjećati? Zašto pravim tako jasan X prema tlu, prema zemlji? I tako se otvaraju nova pitanja o meni samoj koja prije nisam ni primijetila.
Kad sam u interakciji s drugim ljudima ili na nekom mjestu, više pažnje usmjeravam na tijelo i pokušavam osjetiti kako mi je. Što, gdje i zašto to osjećam. Što mi tijelo poručuje? Kad mi određeno društvo ne odgovara, jasnije osjećam otpor, kako tijelo kaže ne i želi otići. Ali veliki je izazov razlikovati podsvjesne strahove od stvarnih signala tijela. No barem znam da, kad zaista slušam tijelo/sebe, rezultat je bolji osjećaj i osjećaj osnaženosti.
Prvi kontakt s AEQ metodom tako je obuhvatio različite spektre boja; od ugodnih do manje ugodnih. Nije lako priznati sebi da zapravo nisi emocionalno zreo koliko si mislio da jesi, iako se već 10 godina trudiš raditi na sebi. Uočiš da energiju često ne pretvaraš u oblik kroz koji bi mogao kvalitetno uređivati odnose. Često ne znaš što napraviti s hrpom intenzivnih emocija, posebno u konfliktima, kako bi došlo do stvarnog i učinkovitog razrješenja.
Zatim otkriješ koliko plitko dišeš. Kako veselo govoriš o tome “da treba slušati sebe”, ali se osvijestiš da, ako u sebi imaš snažnu napetost i senzorno-motornu amneziju, ionako ne možeš jasno čuti sebe. Sada mi je jasno zašto nisam uspjela riješiti određene probleme samo dugogodišnjom meditacijom, ili su se čak s vremenom pogoršavali.
U vremenima kada ljudi često traže utjehu u duhovnim sferama – što, po mom mišljenju, nije loše, ako se duhovnost i meditacija koriste na ispravan način (tj. ne kao bijeg) – ipak ne smijemo zaboraviti na svoju zemaljsku dimenziju. Vjerojatno će sve važnije biti promatrati što povećava našu odvojenost od tijela i gura nas sve dalje i što nas stvarno dovodi bliže kontaktu sa sobom. Iako sam u prošlosti puno radila na svijesti i svjesnosti, sada sam shvatila da se moja podsvijest cijelo to vrijeme zapravo nije prikladno ažurirala. Raskorak između svijesti i tijela postao je prevelik. Nedvojbeno se dodirom s AEQ metodom mijenja moj koncept “osobnog rasta”, koji sada razvijam na svoj način. Najviše me veseli što ponovno postajem “samo” čovjek. Čovjek koji želi biti u tijelu i slušati ga.
Tada još jasnije postaješ svjestan da su svi izbori u životu uvjetovani našom podsviješću. Izbor mjesta stanovanja, posla, zanimanja, partnera… “Kako to da sam se preselila u Bovec? Pa, zato što je tamo prekrasna netaknuta priroda i planine! Imamo puno mogućnosti za aktivnosti u prirodi,” odgovorim AEQ učitelju. Sve je to, naravno, istina, ali samo dio šire slike. Život nije sastavljen samo od lijepih planinskih cvjetova i smaragdnih rijeka, tu su i duboke i tamne jame, odroni i gomile blata. Priznati si da iza svake odluke, pa čak i one koja izgleda nevino lijepa, stoje određene teške traume – to je teško. Ali istovremeno i oslobađajuće.
Sada se još više trudim u životu vidjeti što više slojeva i strana. Biti svjesna svakog postupka i odluke, otkud ona dolazi. Preuzimanje odgovornosti je zahtjevno. Suočavanje s vlastitim iluzijama (koje su stare tko zna koliko godina ili generacija) još više. Ali dugoročno – to oslobađa. A kad pomislim koliko smo posljednjih godina govorili o slobodi… Znamo li uopće što je sloboda? Nekome sloboda znači putovanja u strane zemlje, nekome pivo u kafiću, nekome trčanje u prirodi… Sve to može biti dio slobode. Za mene je trenutno doživljaj slobode to da mogu u životu odlučivati i izražavati se zaista autentično i da na to ne utječe moja zastarjela podsvijest u kojoj se kroz život i prethodne generacije nakupilo more rana i trauma. Vjerojatno svi imamo puno posla na tom području. Ali možda nas baš taj rad može dovesti do zaista dubljeg udaha… punog života.
Sudionica AEQ programa
