Učenje AEQ metode simultanim djelovanjem na tijelo i svijest omogućuje stvarnu promjenu u podsvijesti, ako je taj proces, koji je sve samo ne lagan i brz, osoba spremna izvesti na pravi način. Ta promjena utječe na oblik spirale i omogućuje promjenu funkcioniranja, što je uvjet za drugačije stanje  (Definicija ludosti: Raditi istu stvar uvijek iznova i očekivati ​​različite rezultate; A. Einstein).

Tu se obično javlja otpor podsvijesti koja ne dopušta jednostavnu promjenu. Za razliku od podsvjesne funkcije, svijest se lako i kontinuirano mijenja. Kontrast u istom sustavu je nužan za povećanje učinkovitosti sustava, ali samo ako postoji dovoljno povezanosti i međusobnog dijaloga dvaju kontrasta, čime se potiče uređenost i učinkovitost obiju strana kontrasta.

Učenje AEQ metode kod učitelja 4. ili 5. stupnja omogućuje promjenu strukture i funkcije prvo u svijesti, zatim podsvijesti i na kraju u tijelu koje slijedi mozgu iako upravo bolju i kroničnim problemima tjera glavu da nešto promjeni. A kada se SMA smanjuje, ta je promjena dugoročno sve ispravnija, iako je kratkoročno doživljavamo kao nepravilnu i neugodnu.

Možemo dakle zaključiti da kod neželjenih kroničnih stanja postoji stanje obrazaca i uvjetnih reakcija u podsvijesti, koji djeluju na neravnotežu na način da ne uređuje akutno stanje (akutno stanje je ono koje se brzo razvija, brzo prolazi i također može brzo nestati jer sustav djeluje na način da mijenja potrebu za uspostavljanjem ravnoteže) i tako ga postupno pretvara u kronično. To je jedino moguće kada akutna neravnoteža u tijelu ne utječe na adekvatan način na svijest (jer je svijest od tijela odvojena SMA i SMO u podsvijesti), da bismo shvatili što nas muči, koči, ugrožava ili ograničava, odvojili vremena za to, uvidjeli potrebu te uložili napore kako bi promijenili svijest, a potom i podsvijest. Na taj način možemo postupno mijenjati one podsvjesne funkcije i obrasce koji nas drže u neželjenim kroničnim stanjima.

Učenje AEQ metode na ovoj razini omogućuje podizanje zrelosti kako bismo se vratili u djetinjstvo i vratili ono što smo tada izgubili ili nam je bilo oduzeto.

Ako želite bolje razumjeti sebe, najprije se morate osjećati bolje i dobiti odgovarajuće objašnjenje kako se ne biste bojali onoga što osjećate. To možete naučiti u 30-dnevnim programima koje možete pronaći na poveznici ispod.

Želimo li cjelovito promijeniti sebe – govorimo o svijesti, tijelu i podsvijesti – potrebno nam je vrijeme i energija. Ako te dvije komponente nemamo ili ih se iz raznih, više ili manje pametnih ili opravdanih razloga odreknemo, ne možemo promijeniti svoju podsvijest pa tako ni utjecati na kružnicu. Drugim riječima, ako želimo promijeniti svoju budućnost, potrebni su nam vrijeme i energija. Podsvijest je stvorena da održava red, iako je sada neučinkovita i pokušava nam na razne, ponekad vrlo nestašne i suptilne načine odvratiti pažnju od toga da za to imamo dovoljno vremena i energije. Ponajviše zato što se po tradiciji protivi promjenama u ponašanju koje bi moglo dovesti do pobune okoline koja se ne želi ili ne može promijeniti i ugrožavanja okoline prema nama što se zapravo i dogodilo u djetinjstvu. Tada smo bili bespomoćni, ovisni i zapravo smo imali samo nekoliko opcija – umrijeti, biti napušten ili se prilagoditi.

Ta želja za promjenom posebno je jaka između 15. i 25. godine života, kada je osoba na vrhuncu životne snage i ima jaku volju, odnosno ima želju promijeniti oblik svoje spirale. Ali time, po zakonu recipročnog učinka, utječe na roditelje i druge starije osobe u okruženju, koji više nemaju tu energiju te im promjena ne odgovara ili im je lakše slijediti stare navike nego se mijenjati, iako bi to bilo bolje za sve. Stoga je pritisak okoline na one koji se žele promijeniti velik. Pritisak tradicije posebno je bio velik nakon Drugoga svjetskog rata, procvatom industrijalizacije i iseljavanjem mladih sa sela u grad. Svjesno su se prilagodili gradu, ali istovremeno nisu imali ni vremena, ni znanja ni potrebe mijenjati svoju podsvijest. Život u ruralnoj sredini također se radikalno promijenio, što je dovelo do opće rasprostranjenosti kroničnih stanja i zdravstvenih problema kakve poznajemo danas.

Rezultat toga bio je mnogo veći SMA u unutrašnjosti osobe, uglavnom zato što je SMA okoline (navike, pravila ponašanja, napredovanja, mobilnost) uvijek bio niži. A ta je razlika, nažalost, najveća upravo kod djece, koja iz roditeljske podsvijesti primaju slične obrasce ponašanja i emocionalne reakcije kao u prošlosti, dok je svjesno ponašanje roditelja i okoline često oprečno. To kod djeteta stvara zbunjenost, podijeljenost i jake osjećaje ljutnje i bijesa, što roditelji i okolina ne razumiju, pa na to negativno reagiraju; dijete se nalazi u sličnoj nemoći kao što su bili roditelji u djetinjstvu, samo s drugačijim zahvatima i utjecajima. Tako se razvija SMA koja novoj generaciji omogućuje prividnu snagu i slobodu izvana, dok je unutar membrane stanje upravo suprotno.

Suvremeni život daje nam više mogućnosti da krenemo različitim putovima bez značajnijeg otpora podsvijesti, ako jasno shvatimo što sve stoji iza toga. Ono što zapravo učite na AEQ-u je dovoljno duboko razumjeti što je ova trodijelna grana moći i odlučivanja, koja se sastoji od tijela, podsvijesti i svijesti. Sve tri grane treba tretirati kao ravnopravne, ali nama je to često prekomplicirano, preteško, a za to nemamo ni motiva ni vremena. Mislimo kako bi bilo dobro ako bi bili uređeni jednostavnije. Ali činjenica je da takvi to ne možemo mijenjati nekažnjeno, osim ako ne odlučimo promijeniti strukturu iz prirodne u neprirodnu, što također dovodi do kroničnih problema. Krug životne spirale možemo značajno promijeniti i tako izbjeći ponavljanje života na način koji su nam već roditelji ili u prošlosti pokazali kao nepoželjan, ali jedino ako smo sposobni prihvatiti životna pravila i pomoću njih postupno mijenjati sebe, a time i druge, koji su nam važni i potrebni za postizanje ravnoteže na učinkovit način.