POTISKIVANJE IMPULZA ZA PLAČEM

Zbog snažnog utjecaja na pojavu kronične ukočenosti i raširenosti, detaljnije ću govoriti o procesu potiskivanja poriva za plačem. Isto se može primijetiti sa svim negativnim emocijama. Plakati počinjemo ako se pojavi jači pritisak na donjoj strani dijafragme što je posljedica porasta energije u trbušnoj šupljini, ali taj pritisak nismo preusmjerili u djela.

Sljedeći je opis procesa koji dovodi do plača pojednostavljen. Na promjenu unutarnjeg stanja ili na pritisak iz okoline reagiramo podizanjem tonusa mišića lumbalnog dijela leđa, stražnjice i stražnje strane bedara. Kemijski procesi se pretvaraju u biološku energiju i stvaraju uvjete za ljutnju. Time se povećava unutarnji tlak u trbušnoj šupljini. Ovo stanje nam omogućuje da reagiramo na impulse i situacije koje nas uznemiravaju, smetaju nam ili nas ugrožavaju. Ako na njih ne možemo utjecati ljutnjom, to znači da smo spriječeni u simpatičnoj reakciji borbe, upornosti ili bijega, ili ako osjećamo negativnu reakciju pri pokušaju utjecaja, moramo ograničiti izražavanje ljutnje. To radimo skraćivanjem trbušnih mišića, prepona i prednje strane bedara što osjetimo kao strah.

Dulje razdoblje straha i većeg unutarnjeg pritiska mora se barem povremeno osloboditi prihvatljivijim oblikom od ljutnje – plačem. Plač u djetetu obično izaziva suosjećanje i sažaljenje, ali ako prečesto plače, to izaziva otpor okoline, a zbog tog otpora dijete potiskuje ovakav način izražavanja.

KADA DJETE U GUŽVI IZGUBI MAMU

Dijete koje je izgubilo majku u gužvi će početi plakati zbog gubitka osobe od životne važnosti. Plakat će samo određeno vrijeme, a onda će prestati jer će mu plakanje postati previše iscrpljujuće. Ako bi odsustvo majke bilo predugo, a pritom mu ne bi prišla osoba koja bi ga utješila, zagrlila i umirila, silni i prebolni osjećaji doveli bi do toga da dijete počne zadržavati izražavanje emocija. To bi se dogodilo povećanjem krutosti membrane i disanjem pod stresom (hiperventilacija). Ova ukočenost smanjuje osjećaj boli i straha te snižava pritisak u trbušnoj šupljini; dijete će prestati plakati. Kada će se prisilno smiriti te početi biti svjestan stvarnosti, ono će zbog sve veće svijesti o ugroženosti i ljutnji, počet će ponovno podizati unutarnju energiju i pritisak budući da ih u obamrlom stanju ne emitira u okolinu. Time će se ponovno javiti potreba za plakanjem, što je ujedno i ponovni pokušaj pozivanja majke i traženja milosti. Sa svakim ponavljanjem ovog procesa, njegov će plač biti sve slabiji. Dijete će zaboraviti na traumu nakon što pronađe majku ili mu neka druga osoba ponudi zaštitu i zagrljaj.

Ali ako dijete ne izgubi majku u masi ljudi, nego ona umre ili napusti dijete iz bilo kojeg razloga, a dijete ostane nevoljeno u primarnoj obitelji, njegovo stanje ukočenosti postaje kronično i vrlo ozbiljno. Koliko god dijete plakalo, svaki ispad samo pojačava bol zbog ovog gubitka jer se mama neće vratiti. Prije ili kasnije dijete će prestati plakati, membrana će kronično otvrdnuti i poremetiti provođenje i percepciju impulsa iznutra te iz okoline. Dijete će ograničiti samoizražavanje i energiju potrebnu za napredak, želje i volju za ispunjenjem svojih želja. Tako će se postupno izolirati, skliznuti u iluziju i postati otupljen ili u stanju depresije koje, ako predugo traje, može uzrokovati ozbiljno psihofizičko stanje.

SLUČAJ HLADNE MATERE

Ako se majka, koja je inače prisutna, ne odaziva na potrebe djeteta, situacija je manje tragična nego u prethodno prikazanom primjeru. Ona se dakle gubi u iluzijama jer ne može prihvatiti trenutnu stvarnost niti se nositi sa zahtjevima koje donosi život. Do toga obično dolazi ako je njezino djetinjstvo i odrastanje bilo puno trauma (rat, seksualno i emocionalno zlostavljanje, preopterećenost, neželjena trudnoća, neželjeni ženski spol djeteta…).

Dijete će plakati u borbi za njezinu emocionalnu i tjelesnu blizinu koju mu majka, zbog svoje unutarnje razdvojenosti, ne može pružiti, ono će plakati sve dok mu to ne postane previše bolno. Takav dugoročni odnos će kod djeteta stvoriti blokade u prijenosu osjećaja i emocija između membrane i uma i tako stvoriti mnoge nerealne obrasce ponašanja i odnosa u kasnijem životu. Naime, dijete uči izražavati emocije prvenstveno dodirom i prijenosom osjećaja između svoje i mamine membrane.

Navodim samoanalizu majke koja mi se obratila zbog čestih migrena. Postajalo joj je sve jasnije kako loše osjeća samu sebe i sve je više shvaćala zašto je i kćerino ponašanje problematično. “Svi putevi vode natrag k meni. Vidim da moram još puno raditi na sebi. Pomoću učenja AEQ somatike shvaćam da se svi moji osjećaji prenose i na dijete. Koliko je straha, neugodnih osjećaja i problema bilo u meni već u trudnoći i neposredno nakon porođaja: strah kakve će biti reakcije na poslu jer sam zatrudnjela nedugo nakon zapošljavanja, stalna grčevitost na poslu zbog neljubaznosti kolegice, strah od porođaja, pogrešnog položaja djeteta ili prijevremenog porođaja. Previše sam se brinula dobiva li beba dovoljno na težini, znam li ga dovoljno dobro hraniti, krivila sam sebe za probleme s dojenjem. Taj stalni strah i brigu nisam povezivala sa svojim općim psihofizičkim stanjem. Sada znam :što bolje razumijem sebe, bolje ću razumjeti i dijete. Trenutno teško shvaćam i raspoređujem sve svoje različite reakcije i osjećaje koji mi se trenutno javljaju. Od ljutnje, bijesa, razdražljivosti, do tuge, suza bez razloga, potpunog umora, apatije, nesanice, osjećaja gubitka seksualne želje. Srećom, svijetli trenuci se sve češće pojavljuju u mom raspoloženju.”

Beba i malo dijete ne mogu prihvatiti, razumjeti i pomiriti se s nedostatkom majčine ljubavi koja je njegova prirodna potreba. Ona je potpuno ovisna o njoj jer o tome ovisi njezin opstanak. Ne može, poput odraslih, tugovati za voljenom osobom. Odrasli također često imaju problema s tugovanjem i žalovanjem, a obično se bitan razlog za to krije upravo u potiskivanju plača u ranom djetinjstvu te zato to što im to izražavanje emocija postaje nedostupno.

PRIMJER MAJKE KOJA NE PODNOSI DJEČJI PLAČ

Dijete će potisnuti nagon za plakanjem i u prisustvu takve majke koja ne podnosi njegov plač. Budući da zbog vlastitih potiskivanja i blokada nije u stanju adekvatno reagirati, na djetetov plač reagira povlačenjem ili uvjetovanjem. Time pokušava naučiti/natjerati dijete da joj ne naređuje plačem jer se osjeća ucijenjenom. Tada ga ne želi uzeti u naručje i utješiti. Počinje borba moći između majke i djeteta, u kojoj majka naravno pobjeđuje. Dijete ubrzo osjeti negativnu reakciju majke na plač čija je svrha privući njezinu pažnju, ljubav i sažaljenje. Kada majka reagira ljutnjom i agresijom, učinak njezine reakcije na dijete je još jači. U početku će dijete sve jače plakati dok ne shvati da to ne dovodi do željene promjene te je bolje smiriti se i potisnuti plač.

IZRAŽAVANJE LJUTNJE, NEGATIVNOSTI I AGRESIJE

Sljedeće emocije koje djeca ne bi trebala iskazivati ​​su ljutnja, negativnost i agresija. Ne tako davno djeca su zbog toga prečesto bila kažnjavana što je rezultiralo neravnopravnim odnosom između roditelja i djece. Međutim to se događa sve rjeđe jer se današnjoj djeci dopušta čak i previše.

Dijete nema dovoljno razvijen ego za svjesnu, razumnu kontrolu emocija i živi u prilično crno-bijelom svijetu. Kako se neprestano suočava sa sustavom vrijednosti i vjerovanja svojih roditelja koje ne razumije, koji ga ograničavaju i uznemiruju, razvija ljutnju. Roditelji to previše vole vidjeti kao prijetnju svom autoritetu. Dakle, dijete će potisnuti svoje negativne i agresivne osjećaje, a iz toga se može razviti potiskivanje svih sličnih emocija. Kada se to dogodi, roditelji misle da su dobro odgojili svoje dijete. Roditelji i učitelji takvo dijete opisuju kao vrijedno, zlatno ili da nisu ni znali da ga imaju. Ovo je, naravno, samo portret automatizacije, koja uvelike utječe na način disanja, jer se temelji na strahu. Također su time povezani  tvrd trbuh i napeti mišići vrata i čeljusti, što često dovodi do astme, bronhitisa, glavobolja i migrena.

SEKSUALNI OSJEĆAJI KOD DJECE

Možda se čini staromodnim govoriti o tome kako su seksualni osjećaji nekada bili potisnuti kod djece. Činjenica je da se to još uvijek događa, a vjerojatno i češće nego prije. Potiskivanje djetetovih seksualnih osjećaja ima svrhu učiniti ih potencijalno opasnima. Opasnost predstavljaju kada se jedan od roditelja svjesno ili nesvjesno ponaša zavodljivo prema djetetu. Takvo ponašanje danas je još češće nego u prošlosti. Istovremeno, zbog ubrzanog načina života, pritisak na roditelje je veći, što otežava primjeren protok pažnje između roditelja. Tada obično netko od njih usmjeri previše pozornosti na dijete, koje na to nije spremno, niti zna dovoljno dobro kontrolirati osjećaj zadovoljstva. Ovdje ne govorimo o spolnim osjetima tijela koji potječu iz genitalija, već o tjelesnim osjetima koji su potisnuti kontrakcijom trbuha i mišića koji povezuju zdjelicu s prsima. Učinak ovog obrambenog manevra je prekid osjeta u donjem dijelu tijela, sprječavajući osobu da ima dobar kontakt sa stvarnošću. Istodobno iskrivljuje i ograničava funkciju disanja.

U gornjim primjerima možemo se upoznati s najčešćim emocionalnim razlozima kronične ukočenosti kojima se bavim u podučavanju AEQ metode. Naravno, postoji mnogo više mogućih uzroka i okolnosti, ali svi slijede iste fizikalne zakone regulacije unutarnjih i vanjskih pritisaka između membrane i okoline. Ovi zakoni omogućuju čovjeku da reagira na promjene u sebi i okolini. To omogućuje i određuje život.