POREMEĆAJI U PROCESU ODRASTANJA AKO DIJETE MORA BRINUTI O EMOCIONALNO NEZRELOM RODITELJU
Normalan proces roditeljstva podrazumijeva da dijete tijekom odrastanja postaje sve manje ovisno o roditelju te da roditelj s vremenom može transformirati roditeljski odnos u prijateljsko-roditeljski odnos s odraslim djetetom. To roditelju omogućava da pažnju usmjeri na sebe i partnerski odnos s partnerom, čime povećava vjerojatnost starenja bez kroničnih problema.
U slučaju emocionalnog incesta ne dolazi do sazrijevanja roditelja, koji ostaju jednako nezreli unatoč starenju, što dijete stavlja u neprirodnu situaciju. Dijete se brine za nezrelog roditelja bez postupnog rasterećenja koje bi trebao donijeti utjecaj zakona vremena na razvoj osobe, kao što je to slučaj kod odrastanja djeteta u normalnom okruženju.
Tako dijete koje živi u emocionalnom incestu nosi isti teret kroz sve dulje vrijeme, što uzrokuje sve više kroničnih problema kod adolescenta. Glavni kolaps njegovog sustava obično se događa sredinom puberteta, kada bi se trebao osamostaliti od nezrelih roditelja, ali ga oni, zbog vlastite ovisnosti o djeci, ne puštaju i energiju koju bi trebali ulagati u vlastito emocionalno sazrijevanje ulažu u zadržavanje tinejdžera. Sukob između interesa tijela tinejdžera i njegove podsvijesti, koja je programirana za očuvanje emocionalne stabilnosti roditelja, postaje toliko jak da dovodi do kroničnih ozljeda, bolova i bolesti kod tinejdžera koje su netipične i neprirodne za njegovu dob.
Istina je uvijek jednostavna, ali ako smo u iluziji, nikada je nije lako prihvatiti, jer su razlike u potencijalnoj energiji istine i iluzije velike – istina je vječna, iluzija je prolazna. To što je istina tako postojana dokazuje da je jednostavna, jer jedino tako može trošiti malo ili nimalo energije da bi postojala. To ujedno znači da neistina (laž, iluzija) mora biti suprotnost jednostavnosti istine kako bi imala smisla – kao poricanje, prikrivanje ili iskrivljavanje istine – i bila potrebna. Budući da nije jednostavna, za svoje postojanje i djelovanje treba više energije od istine. To je osnovni zakon o istini i neistini kako ga razumije i primjenjuje AEQ. Pozitivan utjecaj poštovanja i primjene tog zakona možemo vidjeti i kod sebe i kod klijenata – i onih koji ga poštuju i osjećaju se sve bolje, i onih koji ga svjesno ili nesvjesno krše i osjećaju se sve lošije.
Što je iluzija veća i što duže mora trajati, to se više može hraniti jedino iz mržnje, jer sintropijske agresivne emocije nemaju dovoljno snage i postojanosti za velike i dugotrajne iluzije. Za velike i dugotrajne iluzije potrebno je stanje kronične nemoći koje stvara mržnju, a time i izvor energije za neistinu. Najveća kronična nemoć stvara se u okruženju našeg djetinjstva, jer smo tada nemoćni i kronično ovisni o snazi okoline (ponajprije roditelja) da nas svojom snagom zaštiti i dodijeli nam značaj. Značenje i važnost nam dodjeljuju tako što koriste svoje vrijeme i snagu da nas izvuku iz nemoći i da se za nas žrtvuju dijelom svog vremena i energije. Na taj način od njih učimo kako biti snažni, kako prepoznati da idemo prema nemoći i kako agresivnim emocijama pravovremeno i učinkovito spriječiti nemoć. Najveću dugoročnu snagu daje nam istina, jer nas ne slabi potrebom za kroničnim i sve većim ulaganjem energije, kao što to čini neistina. No, da bismo mogli imati sve više istine u sebi i oko sebe, potrebna je odgovarajuća emocionalna zrelost i s njom odgovarajuće niska SMA. Početnik u procesu učenja AEQ metode toga nikada nema.
Budući da neistina za svoje postojanje troši sve više energije, prije ili kasnije mora se raspasti u istinu. Energija koja se oslobađa prilikom raspada stvara bol, potrebu da se zaustavimo, usmjerimo pažnju na bol i preuzmemo posljedice prošle neistine i njezinog utjecaja na svoju prošlost, sadašnjost i neizbježno i na budućnost. Iako se u sadašnjosti suočavamo s bolnim posljedicama neistina iz prošlosti, to ne mijenja budućnost u onu u kojoj više nema utjecaja neistine, ali njezin utjecaj postaje manji, a utjecaj istine proporcionalno veći.
