Stopalo i kuk su uvijek međusobno paralelni. Zašto?
Zato jer se koljeno, koje se može kretati naprijed-nazad, ne može saviti u bilo koji drugi kut. Iz toga proizlazi da ako okrenete stopalo lijevo ili desno, koljeno se neće pomjeriti, zaključano je. Pomjeriti se mora kuk. Dakle, ako želimo slobodno micati i pomjerati stopalo moramo biti sposobni slobodno okretati i pomjerati kuk. No, nažalost, kuk je s tijelom povezan preko velikih mišića trupa i kralježnice, a kralježnica se sastoji od 24 kralješka od kojih se svaki okreće i pomiče. I što više osjećamo, kontroliramo i što smo svjesniji micanja trupa i leđa, to slobodnije i pravilnije možemo okretati stopala. Ako to pogledamo s druge strane – što manje osjećamo leđa, što je lošija gibljivost trupa, što smo više zategnuti, to su (zbog svega nabrojanog) kukovi tvrđi i ne fleksibilniji, a noga i stopalo manje slobodni, manje učinkoviti, manje prikladni za obavljanje svakodnevnih radova i zadataka.
Možete razmisliti o slijedećem; Hm, noge i stopala me često i stalno više bole. ZAŠTO?
Sve sam tvrđi u leđima, trupu, vratu i posljedično također u kukovima što me tjera da koristim noge i stopala neučinkovito i tvrdo. Umjesto da se na tlo odazovem meko i tekuće, sa njima se borimo jer u stopalima imamo toliko malo slobode i prozračnosti da nemamo drugog izbora nego da se odazovemo tvrdo. To će pak negativno utjecati na kosti, zglobove i konstantno napinjati mišiće preko njihove izdržljivosti. Radi toga će oni biti bolni i umorni.
Kako mogu promijeniti djelovanje svojih stopala i nogu?
Tako da postanem mek, fluidan i voljan u svojim kukovima i trupu. A to se svakako ne postiže injekcijama kortizola u stopalo ili vučenjem noge, jer to neće osloboditi mišiće i fascije dugoročno i neće pomoći zadugo ako budemo konstantno zloupotrebljavali stopalo s tvrdim i negibljivim kukom. Stopalo će platiti cijenu tvrdoće, zategnutosti kukova i tijela umjesto da bi se kuk voljno odazvao da biste se mogli prilagoditi na brze promjene. Kao kad se npr. pojavi potreba da se brzo maknete autu.
U takvim trenucima dobro je biti gibak i voljan u trupu. Budući da to nećete biti sposobni napraviti ako imate tvrda leđa, ne govorimo više samo o udobnosti života bez bolova, nego također i o opstanku i preživljavanju. Normalna osoba koja živi u civiliziranom svijetu ne bi preživjela 3 dana u prašumi, jer smo tvrdi, naučeni i naviknuti da uvijek gledamo samo ispred sebe, da se pomičemo naprijed i da radimo s uređajima koje su napravljeni da gledamo ispred sebe (auto, tv, kompjuter, telefon …). I tako se nakon određenog vremena dogodi da ne možemo ni preko ramena pogledati iza sebe da bismo vidjeli što to ide prema nama (lav, auto, biciklist …). Kad vam trebaju spremnost i prilagodljivost najčešće su vam potrebne i istom trenutku; ako ih nema, posljedice su vidljive odmah.
Ovu analizu sam napisao jer se u svom radu susrećem s velikim brojem biciklista, skijaša i sportaša s bolovima u koljenima, stopalima i kukovima. Rješenje obično traže u promjeni položaja na biciklu, u kupovini novih pedala, sjedala, cipela, pancerica ili u jačanju dijelova tijela. Ali svaki puta vidim isto. Nakon par mjeseci poboljšanja sve se počne ponavljati i pogoršavati zbog jednostavnog razloga – uzrok nije tamo gdje se traže rješenja. S druge strane vidim bicikliste, skijaše, trkače kako nauče opet osjećati svoje tijelo i pokrete, kroz učenje kliničke somatike brzo i trajno smanje probleme i bolove kako u sportu tako i na poslu, u svakodnevnom životu, čak i kod spavanja. Posljedično se poboljšanjem fizičkog i psihičkog zdravlja počnu dizati forma i fizičke sposobnosti (moć, izdržljivost, reakcijsko vrijeme, pouzdanost …) te veselje prema sportu i životu.
ISKUSTVO AEQ metodom®
Još se sjećam prvog poziva kojeg sam uputio Alešu i njegovog pozornog slušanja detaljnog opisa svojih problema i bolova u koljenu prilikom bicikliranja. Smireno me ispitivao o ostalim problemima s ramenima, eventualnim prošlim ozljedama i operacijama, dok koljena nije spominjao, te me na kraju umirio riječima da će sve biti dobro. Shvatio sam da ćemo raditi na uklanjanju uzroka mojih bolova, a ne „krpanju“ simptoma, što je vratilo osmijeh na moje lice.
Prisjetio sam se da sam prvu bol prilikom bicikliranja osjetio u lijevoj preponi, još za studentskih dana 15-ak godina ranije svakodnevnim bicikliranjem po Ljubljani. Nekoliko godina kasnije bol se ponovno javila u donjem dijelu leđa, lijevom kuku, koljenu i stopalu suprotne noge. I to ne samo prilikom vožnje na biciklu, već i pri hodanju uzbrdo, trčanju, radu, pri sjedanju u auto, ukratko, ne samo pri sportskim već i svakodnevnim životnim aktivnostima.
Uzrok tome sam tražio u slabim mišićima, te tako zorno prionuo na sport i dodatne vježbe, fizioterapiju, samomasažu s raznoraznim rekvizitima za samopomoć i vježbe rastezanja do iznemoglosti… Nezadovoljan rezultatima i nemirom u sebi, tražio sam nova rješenja i tako došao do kliničke somatike. Ključ je bio opustiti i osvijestiti određene dijelove tijela, te usmjeravanje pažnje na kretanje tijela tijekom vježbi kliničke somatike, te prepoznavanje refleksa crvenog svjetla. Razgovarajući s Alešom upijao sam njegove riječi i sve je izgledalo tako logično, prirodno i jednostavno, te sam se iz terapije u terapiju sve više prepuštao i na kraju poistovjetio filozofijom kliničke somatike.
To znači da sam, uz svakodnevno izvođenje somatskih pokreta kojima posvetim 10 do 30 minuta (bez ostalih metoda i rekvizita), u životu počeo upražnjavati i druge zakonitosti AEQ metode®. Između ostalih uobičajenih zadataka i aktivnosti (biciklizam, ples, igra s djecom…) mislima na kratko preletim kroz svoje tijelo, upitam se gdje sam napet, gdje opušten, kako dišem i sl. Popravim gdje treba i nastavim uspješno dalje. Što dalje to sve bolje…
Benjamin Trontelj, dipl.del.ter.
Aleš Ernst, autor AEQ metode i AEQ disanja
