Uređenost odnosa je protuotrov za kronične tegobe i probleme s kojima se ljudi suočavaju. U AEQ metodi kronične tegobe promatramo prvenstveno s aspekta odnosa, osobito partnerskih, ali i s aspekta razloga zašto neki ljudi uopće nemaju partnerske odnose. Naglasak je prvenstveno na ponašanju, psihi, reakcijama i emocionalnim odgovorima – bilo pretjeranim, potisnutim ili iskrivljenim – te na tome kako oni utječu na odnose. Dubinski se bavimo razumijevanjem kako neuređeni partnerski odnosi utječu na tjelesno zdravlje.
Jedan od pokazatelja koliko su partnerski odnosi u Sloveniji neuređeni jest činjenica da je u našoj zemlji izuzetno raširena upotreba alkohola i zloupotreba drugih kemijskih i nekemijskih načina za neučinkovito potiskivanje ili izražavanje nemoći i mržnje prema sebi i drugima. U prošlogodišnjem istraživanju o alkoholizmu utvrđeno je da Slovenija zauzima prvo mjesto u EU s 17 smrti na 100.000 stanovnika izravno povezanih s alkoholom. Neizravnih smrti, naravno, ima još mnogo više. U tom kontekstu potrebno je istaknuti ulogu žene u partnerskom odnosu, koja bi svojom tjelesnom strukturom – zdjelicom, oblikom tijela, funkcijom, umom, nogama i stopalima – trebala smirivati, stabilizirati i umirivati odnos. Te zadatke žene već dugo ne mogu obavljati onako kako bi trebale. Posljedično, muškarci pretjerano posežu za kratkotrajnim umirujućim učinkom ovisnosti, postaju ovisni o toj iluziji smirenosti koju alkohol nudi i time uništavaju sami sebe. Kada bi muškarac imao funkcionalan i učinkovit partnerski odnos u kojem bi s partnericom rješavao više problema nego što ih stvara, ne bi bilo potrebe za zloupotrebom. Sve ovisi o tome koristimo li nešto, iskorištavamo ili zlorabimo. Ako alkohol uzrokuje smrt ili ozbiljne probleme, radi se o očitoj zloupotrebi. To znači da se alkohol koristi pretjerano i tada je potrebno istražiti što toj osobi nedostaje, odnosno što u njezinu životu manjka u tolikoj mjeri da je to dovelo do prekomjerne konzumacije alkohola.
Kako se muškarac i žena razlikuju i nadopunjuju?
Kronični problemi u partnerskom odnosu mogu se pretvoriti u kronične boli, tjelesne ili psihičke tegobe. Prema zakonu vremena, odrasla osoba bi trebala biti u funkcionalnom partnerskom odnosu ako želi koristiti svoje tijelo na pravilan način – onako kako se tijelo oblikovalo kroz prirodan razvoj pod utjecajem gravitacije i fizikalnih zakona. To je osobito važno zbog dualnosti živčanog sustava, koji se dijeli na lijevu i desnu moždanu polutku. Izvana su te hemisfere slične, ali iznutra imaju vrlo različite funkcije. Slično vrijedi i za ljudsko tijelo, koje se dijeli na lijevu i desnu polovicu. Lijeva strana primarno je namijenjena ženskim oblicima ponašanja, utjecaja, djelovanja i funkcija, dok je desna polovica namijenjena muškom utjecaju i ponašanju.
Obrnuto vrijedi za moždane hemisfere, gdje je lijeva strana namijenjena ponašanju tipičnom za muškarca. Desna hemisfera odgovorna je za ponašanje karakteristično za ženu. Iz toga slijedi da muškarac primarno koristi lijevu moždanu hemisferu i desnu stranu tijela, a žena desnu hemisferu i lijevu stranu tijela. I muškarcu i ženi nedostaje suprotna struktura – muškarcu nedostaje žena jer koristi primarno lijevu hemisferu i desnu stranu tijela, a ženi nedostaje muškarac jer koristi desnu hemisferu i lijevu stranu tijela. Kada su muškarac i žena prikladno povezani, razvijaju sustav koji je prema AEQ razumijevanju svijeta, ponašanja, života i posljedica djelovanja idealan ili najučinkovitiji za rješavanje problema. Taj sustav ima dvije glave, četiri ruke i četiri noge te tvori jedno povezano tijelo – muškarac i žena spajaju se kako bi stvorili gotovo savršeno biće.
Ako proučimo zapise starih civilizacija koje su život promatrale kroz prizmu božanstava i različitih vjerovanja, možemo primijetiti nešto zanimljivo. Sve te civilizacije imaju u svojoj strukturi mit ili priču koja govori o tome da je u prošlosti bog podijelio čovjeka na dvije polovice – muškarca i ženu. To je učinio jer se bojao za svoj položaj i funkciju pred čovjekom koji je stvoren na božju sliku te je postajao sve sličniji bogu i time mu konkurirao. Tu priču nalazimo već u Mezopotamiji, Grčkoj, Indiji i Kini. U kršćanstvu su tu priču preoblikovali u pripovijest o Babilonskoj kuli i različitim jezicima kojima je bog smanjio učinkovitost čovjeka.
Struktura određuje funkciju, a funkcija utječe na strukturu
Kada kroz AEQ učenje ili razmišljanje shvatimo što je zajedničko svim ljudima koji imaju kronične probleme na određenom životnom području – bilo tjelesnom ili ponašajnom – otkrijemo da su na tom području kronično neučinkoviti. Zatim analiziramo kako djeluju sustavi u prirodi i ljudskom društvu, kako u tehnologiji tako i u prirodnim procesima. Otkrivamo da je glavni kriterij opstanka nekog sustava njegova učinkovitost – dakle, koliko učinkovito taj sustav obavlja svoju funkciju. Struktura sustava uvijek je povezana s razvojem – bilo evolucijskim ili drugim – i oblikuje se tako da osigurava dovoljno učinkovitu funkciju kako bi sustav dugoročno opstao ili, ako je riječ o živom sustavu, razmnožavao se.
Ako je riječ o neživom sustavu, poput strojeva, vrijedi slično pravilo. Ako je sustav učinkovit i dobro radi, reproducira se – proizvodimo više primjeraka nečega ili više puta ponavljamo neko djelovanje. Ako je neučinkovit i ne radi dobro, napuštamo ga, prestajemo ga proizvoditi i tražimo bolje rješenje.
Kada nastavimo s analizom tog procesa učinkovitosti te logike i zakonitosti da struktura određuje funkciju, a funkcija utječe na strukturu, brzo uočimo da između muškarca i žene postoje znatne razlike u krajnostima, iako su u osnovi vrlo slični. Otprilike 60% je sličnosti, a 40% razlika. Što više idemo prema krajnostima, to više primjećujemo da se pravo žensko ponašanje može doživjeti samo kod žene, a pravo muško ponašanje samo kod muškarca. Naravno, žena se može ponašati muški, što je danas vrlo često, a i muškarac se može ponašati ženski, što je također čest slučaj. No žensko ponašanje u muškom tijelu nije jednako potentno, kvalitetno i duboko te nema isti cjelovit utjecaj kao kada se žena ponaša ženski – i obrnuto.
Problem nastaje kada se muškarac može ponašati muški, a žena ženski, samo ako oboje funkcioniraju u funkcionalnom partnerskom odnosu s osobom suprotnog spola koja je učinkovita u područjima gdje on ili ona nisu. U takvoj simbiozi koja se razvija između muškarca i žene leži sposobnost stvaranja visoko učinkovite strukture, funkcije i sustava za rješavanje problema. U takvom okruženju ima smisla i pošteno je stvoriti novi život – dijete. AEQ vidi dijete kao spoj najboljeg što oba roditelja mogu ponuditi – muškarac daje najbolje kroz spermu, a žena kroz jajnu stanicu. Na taj način stvaraju poboljšanu verziju sebe u obliku djeteta.
Takvom djetetu treba omogućiti da se razvija, rodi i živi u okruženju koje nije kronično toksično. Ako je okruženje toksično, neka to bude akutno, ne kronično, jer kronična nemoć predstavlja najneprirodnije stanje koje nijedan sustav ne bi smio dugo podnositi. Kronična nemoć uzrokuje izuzetnu neučinkovitost, što može postati opasno i dovesti čak i do smrti. Zato su ljudi i druga živa bića razvili sustave koji ih izvlače iz te nemoći. Ti se sustavi aktiviraju kada prijeđemo iz parasimpatičkog u simpatičko stanje autonomnog živčanog sustava, što pokreće reakciju borbe ili bijega kojom se rješavamo trenutne nemoći. Borba omogućuje savladavanje onoga što nas čini nemoćnima, a bijeg omogućuje povlačenje iz okruženja u kojem smo nemoćni. Nakon uspješne borbe ili bijega vraćamo se u parasimpatičko stanje gdje se odmaramo, regeneriramo i obnavljamo svoje snage.
Ako te mehanizme ne znamo ili ne možemo upotrijebiti te smo neučinkoviti u rješavanju problema, problemi postaju kronični. Kronični problemi vode u kroničnu nemoć, a ona aktivira simpatičko stanje autonomnog živčanog sustava, što uzrokuje nepravilno funkcioniranje sustava i duboku neravnotežu u tijelu. To stanje kronične aktivacije simpatičkog sustava je neprirodno i neodrživo. Posljedično, to iskrivljeno djelovanje autonomnog živčanog sustava utječe na strukturu tijela, uzrokujući kronične tjelesne tegobe poput bolova, upala, autoimunih bolesti, trošenja zglobova i drugih kroničnih bolesti. Uz tjelesne tegobe, mogu se razviti i psihološki i ponašajni poremećaji poput alergija, depresije, anksioznosti, nesanice, neurotičnosti, histerije, apatije i slično, što negativno utječe na kvalitetu života i partnerski odnos.
To načelo – da struktura određuje funkciju, a funkcija utječe na strukturu – vrijedi i za partnerski odnos. Ako partneri prerijetko aktiviraju parasimpatički autonomni živčani sustav, to utječe na funkciju i strukturu njihove veze, čineći je lošijom, manje učinkovitom i manje privlačnom.
U svojim online programima upravo zato učim sve potrebno za prepoznavanje i prihvaćanje postojanja kronične nemoći u nama te načine kako je ukloniti povećanjem emocionalne zrelosti, usklađenošću i nadopunjavanjem u partnerskom odnosu te povećanjem emocionalne učinkovitosti.
