Roditelji koji imaju već odraslu djecu često im otežavaju život umjesto da im, kada je potrebno, pomognu. Često im nesvjesno otežavaju odgovarajuću brigu i razvoj odnosa s partnerom i roditeljski odnos s vlastitom djecom, jer se moraju pretjerano ili čak prvenstveno baviti njima, njihovim međusobnim partnerskim odnosom ili posljedicama odsutnosti stabilne partnerske veze između roditelja.
Brojni problemi nastaju ako odraslo dijete mora brinuti o svom roditelju više nego što je to potrebno, odnosno ako to mora činiti kronično. Ponekad odrasli roditelji ni ne znaju funkcionirati bez stalne pažnje, brige i utjecaja odraslog djeteta na njihov život, posebno zato što su u prošlosti većinu vremena morali usmjeriti na podizanje materijalne stabilnosti i zrelosti, a nije bilo moguće adekvatno razvijati emocionalnu zrelost i stabilnost u međuljudskim odnosima. Mnogi roditelji odrasle djece tako nisu sposobni imati prikladne odnose za samostalan i od djece neovisan život, već s odraslim djetetom zadržavaju roditeljski odnos ili čak razviju partnerski odnos i time emocionalni incest (https://youtu.be/JGmY0PrrV5s).
Takvih stanja u praksi ima mnogo i vrlo negativno utječu na kvalitetu života kako odrasle djece, tako i njihovih partnera, njihove djece i roditelja odrasle djece. To se događa ponajprije zbog velike razlike i promjena u korištenju tehnologije za olakšavanje svakodnevnog života u posljednjim desetljećima.
Razvili smo strojeve, uređaje i umjetnu inteligenciju koji preuzimaju određene zadatke koji su ranije bili teški i zahtjevni. Umjetna inteligencija sve više dolazi u prvi plan i, ako se pravilno koristi i implementira, može djelomično poboljšati kvalitetu života odraslih. Razlika u posljednjih 30 do 40 godina je vrlo velika. Prešli smo iz vremena kada su odrasla djeca morala pomagati odraslim roditeljima u njihovom preživljavanju (pri grijanju, obradi zemlje, berbi i sličnim poslovima) u razdoblje kada većinom više ne proizvodimo hranu sami, već je kupujemo od drugih.
Danas imamo, primjerice, perilice rublja, perilice posuđa i sušilice. U suvremeno doba prosječna osoba koja živi u razvijenom svijetu ima oko 40 različitih tehnoloških pomoćnika koji joj pomažu da lakše živi. Među tim pomoćnicima su, osim telefona i računala, perilica posuđa, mikser, usisavač, kosilica i mnogi drugi uređaji bez kojih si više ne možemo zamisliti život.
Zbog ove velike razlike tradicionalni obrasci odnosa između odrasle djece i roditelja, koji su još prije jedne ili dvije generacije bili uobičajeni, u posljednjim su se desetljećima znatno promijenili. Osobito od 1990. nadalje, napredak tehnologije omogućio je da živimo samostalnije. Umjesto odraslog djeteta sada nam često pomaže robot ili automatizirani sustav. Te mogućnosti nam omogućuju više energije za različite radnje u određenoj vremenskoj jedinici, više kontakata, više izgovorenih riječi, pročitanih informacija i viđenih stvari. Zbog preopterećenosti informacijama, život odrasle djece danas je znatno kompleksniji nego u prošlosti, osobito ako to gledamo iz perspektive podsvijesti, koja se mijenja sporije od svijesti.
Problem koji često opažam kod klijenata s kroničnim problemima, kako tjelesnim tako i ponašajnim, te problemima u odnosima i učinkovitosti na poslu, jest taj što na podsvjesnoj razini još uvijek funkcioniramo po tradiciji i u skladu s tradicionalnim odnosima iz prošlosti.
Takvi tradicionalni obrasci razvijeni su u prošlosti zbog tadašnjih objektivnih i stvarnih potreba, jer roditelji nisu mogli sami funkcionirati, osobito u starijim godinama kada su ovisili o djeci da se brinu za njih jer sami to više nisu mogli. Danas je briga odrasle djece za roditelje, osobito u trećem životnom razdoblju, prepuštena domovima za starije, pomoći ili njezi kod kuće ili raznim automatiziranim sustavima koji omogućuju drugačiji stil života.
Odrasla djeca i njihovi roditelji toga su svjesni. S druge strane, utjecaj podsvijesti vuče kako odraslu djecu, tako i roditelje natrag u prijašnje ponašanje i način života, koji je danas neučinkovit, zastario, opterećujući i smetajući. Od stanja koje većina nas razumije do kroničnih problema u međusobnim odnosima i utjecajima, nije velik korak.
Kod većine ljudi prisutna je velika razjedinjenost ili neusklađenost između pogleda i uvjetovanih reakcija koje imamo u svojoj podsvijesti i srednjem mozgu, koji su se oblikovali kroz stoljeća, i onoga što danas želimo na svjesnoj razini. Naša podsvijest određeni smjer doživljava kao prirodan i ispravan, dok na svjesnoj razini želimo ili moramo živjeti drukčije jer suvremeni način života postavlja određene zahtjeve. Zbog te razlike između podsvjesnog razmišljanja i svjesne volje može doći do velikih razlika, što uzrokuje unutarnje sukobe i jake napetosti. Te napetosti povećavaju mišićni tonus i otuđenost tijela od svijesti.
Tijelo i podsvjesni obrasci nameću nam osjećaje krivnje i dužnosti da se brinemo za starije ljude i roditelje, kao što je to u prošlosti bilo nužno. Danas to više nije uvijek nužno, jer razvoj medicine, farmacije i drugih područja omogućuje produljenje kvalitetnog života. Osoba stara 50 godina danas je znatno zdravija i sposobnija brinuti se o sebi nego prije 200 godina, kada je osoba koja je doživjela 50 godina bila iznimka. Prema istraživanjima, prosječni životni vijek na Zapadu prije 200 godina bio je ispod 40 godina, dok je danas znatno viši od 70 godina. Taj skok rezultat je napretka u tehnologiji, medicini, preradi hrane, uporabi antibiotika i drugih čimbenika. Problem je, međutim, u tome što podsvijest ostaje slična ili ista. Većina ljudi se ne snalazi u suvremenom okruženju.
Svrha i cilj AEQ pristupa jest razumjeti utjecaj podsvjesnih emocija druge razine kako odrasle djece na roditelje, tako i roditelja na djecu i unuke. Razumijevanje tih utjecaja te promjena u okruženju i djelovanju društva u posljednjim desetljećima pomaže u spoznaji da tradicionalni odnosi u istom obliku više nisu učinkoviti. Nužno je ažurirati podsvjesne obrasce odnosa, baš kao što stalno ažuriramo tehnologiju, i s višom emocionalnom zrelošću između odraslog djeteta i roditelja “oprati puno prljavog rublja” koje se nakupilo u prošlosti.
Aleš Ernst, autor AEQ odnosa
