POVRATAK I ODRŽAVANJE VRHUNSKE FORME

Uzrok gubitka superiornog oblika

S povećanjem fizičkih sposobnosti povećava se uporaba automatizacije, s više automatizacije smanjuje se svjesna kontrola nad kretanjem. Manje svjesna kontrola pokreta smanjuje osjećaj i kontrolu mišića i propriocepciju tijela. Stoga se povećava podsvjesna kontrola nad mišićima, a time i sve veća i trajnija napetost tih mišića. To povećava umor, osjećaj slabosti i lošiju koordinaciju pokreta, kao i suradnju između agonista i antagonista.

To smanjuje učinkovitost pokreta kao i kretanje u cjelini. Sportaš koristi sve više energije za isti pokret. Smanjuje se sposobnost koncentracije, brzina percepcije i vrijeme reakcije na promjene koje zahtijevaju svjesnu reakciju. Neko vrijeme smanjenje učinkovitosti uspješno se zamjenjuje s više kondicije, snage, vježbanja, refleksnih reakcija i kompenzacije kroz sve veću zlouporabu zglobova i mišićnih skupina u rukama, nogama i vratu.

Tako dobivamo sve jaču promjenu u funkciji senzorno-motoričkog sustava, koja utječe i postupno mijenja strukturu tijela. Neko je vrijeme to neophodno i važno kako bi se mogle postići superiorne psihofizičke sposobnosti potrebne za postizanje najboljih rezultata. Ali ako ne mijenjamo odnos do učinkovitosti kretanja i previše se oslanjamo na sposobnosti tijela, da bude jače i otpornije, da time kompenzira našu neučinkovitost i nesimetrije doživjet ćemo sve više razočarenja i otkazivanja poslušnosti tijela u okolnostima kad je to najmanje primjereno.

Povratak i uklanjanje uzroka gubitka vrhunske forme

Ovaj gubitak nije nešto nepovratno i trajno, već se može vraćati učenjem AEQ metode i svjesnijim kretanjem. To postepeno mijenja učinkovitost sustava, polako mijenja funkciju, smanjuje pritisak na strukturu i značajno produljuje trajanje forme ili ubrzava povratak u nju. Također značajno smanjuje mogućnost ozljeda i podiže motivaciju za natjecanje i trening, pogotovo jer smanjuje napor potreban za povratak u vrhunsku formu.

Povećavanje učinkovitosti kretanja može smanjiti količinu i intenzitet treninga i mnogo bolje iskoristiti sportaševo iskustvo, intuiciju i mudrost. Obično ih ne iskorištavaju dovoljno jer gube osjećaj točno gdje su i zašto su tamo. Točka A je često neodređena i nejasna pogotovo zbog nedostatka unutrašnjih osjećaja i prevelike ovisnosti o mjerljivim vrijednostima, dok je točka B (cilj, rezultat, vrijeme, poredak, medalja …) točno definirana. Kao rezultat toga, put od točke A do točke B često je pun eksperimentiranja, nagađanja i pretraživanja. To povećava mogućnost ozljeda i smanjuje motivaciju, a također produžuje vrijeme do točke B, a postizanje točke B u takvim se okolnostima često pokaže kao Pirova pobjeda.

Dodavanje AEQ metode u trenažni proces također značajno smanjuje raspršenost fokusa do koje dolazi zbog boljih rezultata i povećanog pritiska javnosti, protivnika, obveza do sponzora i interesa medija. Dogodi se i velika promjena odnosa jer se sportaš iz onoga koji lovi bolje od sebe promijenio u onoga kojeg drugi love da bi ga pobijedili. I za to je potrebna poprilična promjena načina razmišljanja, koju osoba s puno senzorno motoričke amnezije nije uvijek sposobna izvesti. Zato teže ostaje na vrhu nego na vrh dođe.

Osnovni problem vrhunskog sporta je taj što je za održavanje vrhunske forme potrebno više napora nego za postizanje te forme. Svemir i svijet rade na principu, da je za uzdizanje na višu razinu potrebno više energije nego za održavanje te razine (npr. Let ptica, grijanje vode …). Kod vrhunskog sportaša koji je morao dovoljno kronički zategnuti tijelo da je pretrpio sve potrebno za dolazak na vrh dolazi do neprirodnog djelovanja senzorno motornog sustava što logički znači da kad je na vrhu ne djeluje po prirodnoj logici. Ne osjeća se i ne može primjereno opustiti mišiće kojima je tako sve teže postići primjeren tonus kad je taj potreban. To nam čini jasnijim zašto postoji toliko ozljeda i napor potreban u vrhunskim sportovima da bi se održala vrhunska razina. Sustav koji je nastao evolucijom i sljedeći prirodne zakone se sve više trudi raditi bolje, a da u tome više ne postoji bitna komponenta učenja učinkovitosti , koja temelji na svjesnom dijelu osjetilno-motoričkog jer ga želimo što više isključiti iz procesa. Taj isti dio sistema koji nam omogućava učenje i pronalaženje boljih rješenja za promjenu odnosa s okolinom (pozitivan stres uspjeha) naime skrbi za to da osjetimo bolove ako si naše mogućnosti i učinkovitost niže od zahtjeva kretanja i rada koji je potreban, da ostanemo na vrhu.

Najučinkovitiji način da se to spriječi ili barem smanji negativni učinak je svjesno vježbanje AEQ pokreta. To vraća, održava i podiže osjećaj tijela u svijesti i utjecaj stanja tijela na svjesne odluke, a time i unutrašnju usklađenost i kontrolu nad aktivnošću cjeline. U početku je potrebno 15-30 minuta svjesnog analitičkog usporenog kretanja kako leži na zemlji (smanjujući utjecaj gravitacije na pokrete). Bitno je da se ti pokreti izvode pandikulacijom i samo analizom pokreta. Na taj se način senzorno-motorički sustav može promijeniti i vratiti u evolucijski ispravniji odnos; više pokreta uz manje napora. Također je važno da se “misterij” ne osjećanja sebe ne tolerira ili čak iskorištava za nerealne performanse, već da se pravi uzrok problema otkrije analizom i potragom za učincima senzorno-motorne amnezije na kretanje.

Kad želimo više

U kasnijim fazama, kada je senzorna motorička amnezija relativno neupadljiva i kontrolirana, najbolji rezultati daju se izvođenjem vrlo velike raznolikosti pokreta u svim smjerovima, posebno kukovima i ramenima. Također je potrebno izvoditi AEQ pokrete u stojećem položaju jer smo zemaljska bića i većina pokreta izvodi se stojeći. Tako se postiže bolji učinak pokreta i njihov prijenos u svakodnevni život. Također je potrebno kombinirati različitu snagu kontrakcije kod AEQ vježbi. Od jakog do nježnog i laganog. Snažnim kontrakcijama od početka do malo prije kraja u istom pokretu učimo agoniste, antagoniste i sinergiste da 100% sudjeluju u oba smjera i u svakoj fazi pokreta osjećamo točno ono što radimo.

Uzrok gubitka superiornog oblika S povećanjem fizičkih sposobnosti povećava se uporaba automatizacije, s više automatizacije smanjuje se svjesna kontrola nad kretanjem. Manje svjesna kontrola pokreta smanjuje osjećaj i kontrolu mišića i propriocepciju tijela. Stoga se povećava podsvjesna kontrola nad mišićima, a time i sve veća i trajnija napetost tih mišića. To povećava umor, osjećaj slabosti i lošiju koordinaciju pokreta, kao i suradnju između agonista i antagonista. To smanjuje učinkovitost pokreta kao i kretanje u cjelini. Sportaš koristi sve više energije za isti pokret. Smanjuje se sposobnost koncentracije, brzina percepcije i vrijeme reakcije na promjene koje zahtijevaju svjesnu reakciju. Neko vrijeme smanjenje učinkovitosti uspješno se zamjenjuje s više kondicije, snage, vježbanja, refleksnih reakcija i kompenzacije kroz sve veću zlouporabu zglobova i mišićnih skupina u rukama, nogama i vratu.

Za ogled celotne vsebine se prijavite spodaj

V kolikor že imate račun se lahko prijavite in si ogledate vsebino. V Kolikor pa svojega uporabniškega računa še nimate pa vas vabimo, da si ga ustvarite spodaj.

PRIJAVAREGISTRACIJA