Želimo li cjelovito promijeniti sebe – tada je riječ o svijesti, tijelu i podsvijesti – potrebni su nam vrijeme i energija. Ako te dvije komponente nemamo ili ih se iz raznih, više ili manje pametnih ili opravdanih razloga odreknemo, ne možemo promijeniti svoju podsvijest pa tako ni utjecati na krug. Drugim riječima, ako želimo promijeniti svoju budućnost, potrebni su nam vrijeme i energija. Podsvijest je stvorena kako bi održavala red, iako je on sada neučinkovit, pokušava nam na razne, ponekad vrlo nestašne i suptilne načine odvratiti pažnju od toga da bi za to imali dovoljno vremena i energije. Ponajviše zato što se po tradiciji javlja kao otpor promjenama u onom ponašanju koje bi moglo dovesti do pobune okoline koja se ne želi ili ne može promijeniti i ugrožavanja okoline prema nama, što se zapravo i događalo u djetinjstvu. Tada smo bili bespomoćni, ovisni i zapravo smo imali samo nekoliko opcija – umrijeti, biti napušteni ili se prilagoditi.
A s tem po zakonu o vzajemnem učinku vpliva na starše in ostale starejše v okolici, ki pa te energije nimajo več toliko in jim spremembe ne ustrezajo ali pa jim je enostavneje slediti starim navadam, kot pa se spremeniti, čeprav bi bilo to bolje za vse. Zato je pritisk okolja na tiste, ki se želijo spreminjati, velik. Še posebej je bil pritisk tradicije velik po drugi svetovni vojni, ob razmahu industrializacije in selitvi mladih z dežele v mesto. Mestu so se zavestno prilagodili, a ob tem niso imeli časa, znanja in potrebe spreminjati podzavesti. Korenito se je spremenilo tudi življenje na deželi, zato je vse skupaj privedlo do splošne razširjenosti kroničnih stanj in zdravstvenih težav, kot jih poznamo danes.
Ta želja za promjenom posebno je jaka između 15. i 25. godine života, kada je osoba na vrhuncu životne snage i ima jaku volju, odnosno ima želju promijeniti oblik svoje spirale. Ali time, po zakonu recipročnog učinka, utječe na roditelje i druge starije osobe u okruženju, koji više nemaju tu energiju i promjena im ne odgovara ili im je lakše slijediti stare navike nego se mijenjati, iako bi tako svima bilo bolje. Stoga je pritisak okoline na one koji se žele promijeniti velik. Pritisak tradicije posebno je bio velik nakon Drugoga svjetskog rata, za vrijeme procvata industrijalizacije i iseljavanja mladih sa sela u grad. Svjesno su se prilagodili gradu, ali istovremeno nisu imali ni vremena, ni znanja ni potrebe mijenjati svoju podsvijest. Život u ruralnoj sredini također se radikalno promijenio, što je dovelo do opće raširenosti kroničnih stanja i zdravstvenih problema kakve poznajemo danas.
Aleš Ernst, autor AEQ metode in autor AEQ dihanja
