Uvijek nešto eksperimentiram, vježbam, krećem se a sve završi sa tobom. Ti si mi na neki način mjerilo a i poticaj da idem dalje i dalje…Nekad mi postane teško, pogotovo u trenutcima kad stvari budu nejasne, komplicirane, naporne. U stvari kad postoji veliki otpor i pritisak a rješenja očekujem odmah. Kako si ono nekidan rekao, da se obrazac našeg razmišljanja preslikava na stil života. Na tu temu mogu reći da mi je KS omogučila da svjesno mijenjam sebe kroz razumski, usporen, te nježan pristup koji je primjenjiv u aposlutno svakom trenutku i situaciji.

Već zadnjih 5-6 vožnji uživam u eleganciji, jednostavnosti i lakoći svakog okretaja pedale. Stalno mi se motalo po glavi po glavi da se silom ne postiže apsolutno ništa dobro, pogotovo dugoročno (odma se sjetih ratova, prijetnji…i sl. sranja). Često sam imao osjećaj da se borim protiv samog sebe. Tako sam prilikom jedne vožnje odlučio pokušat posve lagano savladati veliko opterećenje zadržavajući osjećaj opuštenosti i lakoće. Koncentrao se na centar tijela i pustio da on vodi glavnu riječ a da noge samo prate smjer. Sve dalje je bila samo potvrda da sam na dobrom putu. Svaki sljedeći put je bio bolji od prethodnog…Umora skoro da nema, snage koliko hoćeš, brzine isto.

Baš sam danas po vjetru imao najbolje vrijeme vožnje od kad pamtim. A gotovo da se oznojio. Centar tijela radi svoj posao, svjesno odrađujem svaki okret pedale, mišići su jako dobro sinkronizirani pa se više ne borim sam sa sobom. Razvijam se dalje, istražujem i svakim danom su mi stvari sve ljepše i draže.

Srđan, Split