Svaki trkač trebao bi svladati svijest o kretanju i događajima u svom tijelu.

To znači da bi trebao neprestano promatrati, naučiti percipirati i razumjeti promjene koje mu se događaju u pokretu. To bi olakšalo utvrđivanje uzroka boli, ozljede i tako je spriječilo, istodobno bi ga sve ovo dovelo do boljeg rezultata.

Normalno funkcioniranje tijela zahtijeva od svjesnih da svjesno provjere držanje tijela i način sjedenja, hodanja i trčanja. Neke pokrete koje neprestano izvodimo nesvjesno i automatski također treba redovito promatrati i ispravljati. Opet, druge pokrete izvodimo aktivno – u sportu i rekreaciji ili na poslu (iza pokretne trake, nekoliko sati sjedenja za računalom, duga vožnja …) – za to je potrebno više naše energije, a više energije znači veću odgovornost, što zahtijeva više pažnje. Međutim, svi možemo previše često vidjeti da više energije kod sportaša ne povećava pažnju na ono što s tom energijom izvode.

Redovita svjesna provjera pokreta izuzetno je važna za održavanje učinkovitosti i nužna za njezino povećanje. Svijest o pokretu i njegova kontrola omogućuju eleganciju i lakoću te manje napora. Ako je manje napora, može biti i više pokreta – govorimo o racionalnosti ili pravilu manje za više. Ulazna energija je manja, a učinak veći. Sustavi koji rade po ovom principu rade bolje i manje se razgrađuju (štete), dok oni koji ne povećavaju učinkovitost imaju suprotnu sudbinu.

Zbog konstantnog utjecaja okoline moramo uređenost ustrajno i redovito održavati i povečavati, a učinci se postižu samo sporim, ali upornim učenjem – dugoročni rezultati ne mogu se očekivati ​​na silu kroz bol. Zašto? Učenje je moguće samo ako ga internaliziramo (svjesno vježbanje); ono što smo naučili postaje neizostavni dio nas. Najbolje učenje pokreta je kad teoriju povežemo sa svjesnom praksom, pa ćemo tako i osjetiti i razumjeti značenje ispravnog pokreta. Učimo sebe, učitelj AEQ metode® samo nam pomaže i vodi nas.

Učenje svjesnosti nije dobro poznata metoda, zapravo samo nekolicina to stvarno zna. Znamo da možemo naučiti različite vještine, npr. igrati nogomet, postati frizer, mehaničar, svirati gitaru, trenirati ili oblikovati mišiće, podići vještinu … Popisane vještine su svugdje poznate, upravljanje mišićima u središtu tijela kada ih ne vidimo i nismo naučili osjećati gotovo je nepoznato područje. Tu imamo najviše problema. Stanja kao što su nepropusnost i bol zbog trošenja obično se pripisuju starenju. To ima učinke na kožu i kosu, ali problemi s kretanjem zapravo proizlaze iz povećane podsvjesne napetosti mišića, a ubrzava ih senzorno-motorička amnezija koja inhibira učinkovitost tjelesnih sustava i zaustavlja iracionalni ego u uništavanju tijela.

Imam priliku primijetiti koliko je aktivna terapija AEQ Method® korisna za dobrobit, kretanje i razmišljanje mojih klijenata. Nakon niza terapija, ciljevi, želje i navike su im različiti. Opet osjećaju lakoću i radost života; sve je to uzrokovano mekoćom tijela i bezbolnim pokretima. Redovito svjesno praćenje automatiziranih radnji, navika, emocionalnih obrazaca i refleksa izuzetno je važno, ali nažalost vrlo rijetko. Kao rezultat toga, među odraslima je sve više umornih, bolesnih ljudi, a njihovi zdravstveni problemi javljaju se iz očitih i logičnih razloga.

Isti problemi muče trkače: ekstremni napor i puno treninga ubrzavaju otuđenje uma od tijela i gubitak osjećaja, nedostatak nadogradnje kvalitete pokreta, a njihovo trčanje nije toliko učinkovito kao što biste očekivali. Produljena razdoblja takvog trčanja obično dovode do osjećaja slabije tjelesne spremnosti, čak i slabosti, depresije i jake boli s kojima tijelo zaustavlja pretjerivanje uma. Sportaš stoga mijenja svoj trening: dodaje vježbe snage, što je potpuno besmisleno, jer problem nije u nedostatku snage, već u osjećaju i kontroli postojeće snage. S vremenom se, dakle, javljaju razne ozljede mišića i zglobova, ali uobičajene terapijske metode dugo ne reguliraju i ne dopuštaju trajno učenje o svemu potrebnom, jer sportaš nije ni svjestan da je to uzrok problema. Naime, sami bismo trebali primijetiti negativne promjene, razumjeti njihovo podrijetlo i biti u mogućnosti ukloniti nepravilnosti. To bi spriječilo velike ozljede, pad motivacije i rezultata.

Dodavanje AEQ metode® procesu treniranja podiže svijest, mijenja trčanje i život trkača. Trkač neće izgubiti radost trčanja, neće donositi pogrešne odluke na treninzima i natjecanjima, produžit će svoje aktivno trčanje. Većina trkača prije ili kasnije izgubi osjećaj kad je napora previše, naviknu se na bol i misle da je stalni umor znak dobrog treninga. Takvo stanje dovodi do smanjenja ili prekida trkačkog života kao i do težih međusobnih odnosa sportaša i okoline. Redovito izvođenje somatskih pokreta koje trkač uči u aktivnoj terapiji AEQ metodom®, i povećavanje propriocepcije stečene u aktivnoj terapiji AEQ metodom®, olakšavaju razumijevanje i fokusiranje na kretanje tijekom trčanja i češće provjeravaju držanje, kretanje čak i izvan trčanja. Poboljšavanjem ovih osjećaja lakše je prilagoditi trčanje promjenjivim uvjetima – tijekom trčanja i općenito u životu. Mi sami možemo otkriti pogreške i ispraviti ih. Ovom vrstom treninga trener se polako pretvara u profesionalnog savjetnika, što je ujedno i njegov zadatak.

Sportaš koji ima pravilno razvijen i održavan osjećaj te zna svoje slabosti bit će od pomoći profesionalnom timu. Upravo zbog sve veće otuđenosti sportaša od sebe, određivanje trenutne situacije prepušteno je tehnologiji i osjećaju ili nagađanju trenera. Iznova i iznova vidim kako se i rekreativci i vrhunski sportaši mijenjaju nakon nekoliko mjeseci posvećenosti AEQ metodi® i sve pažljivije promatraju što i kako učiniti kako bi mogli ići najkraćim mogućim putem prema postavljenim ciljevima. Oni koriste tehnološke uređaje kao pomoć, a ne kao osnovu za određivanje svog trenutnog stanja i dobrobiti. U vrhunskim sportovima općenito, ali sve više i u rekreacijskim sportovima, većina je ljudi na genetskom maksimumu u područjima VO2max i omjeru snage i težine. Istodobno, sve su manje svjesni napornog i neučinkovitog kretanja koje se s godinama samo pojačava i osjećaju posljedice, ali ne i uzroke. Srećom, čak se i u stručnoj javnosti sve više formira razumijevanje samog VO2max, no bez pravilne povezanosti duha i tijela to nije dovoljno za dugoročni uspjeh i zdrav duh u zdravom tijelu. Pročitajte više: https://www.triathlete.com/2017/03/training/vo2-max-dead_299664

Odgovor za rješavanje ovih naizgled teških problema nudi AEQ metoda® koja u relativno kratkom vremenu na jednostavan i bezbolan način sportaša ‘podsjeća’ na važnost dječje lakoće i učinkovitosti te ga povezuje s postojećom snagom, kondicijom, iskustvom i mudrošću. Motiviran, samosvjestan, samopouzdan, napredan i otporniji na ozljede je sportaš koji zna što mu još treba na putu do cilja.

Učitelj AEQ metode® podučava kako poboljšati osjećaj, kontrolu i učinkovitost tijela. Aktivnom terapijom i pravilnom provedbom AEQ vježbi, sportaš se uči fokusirati, da lakše postigne što želi; biti sposoban postići željene ciljeve s najmanje truda i bez ozljeda.

Ono u što ulažemo pažnju i vrijeme više razumijemo, više poštujemo i cijenimo pa je to ojačano. Neka to bude naše tijelo.

Aleš Ernst, autor AEQ metode i AEQ disanja