Sa vježbama kliničke somatike prvi puta sam se susrela u listopadu prošle godine na radionici u Nabrežini.

Najizraženije boljke u tom času osjećala sam na probavi i svojevrsnoj okorjelosti pri hodu. Sve to, uz razne više ili manje intenzivne bolove prvenstveno u kukovima, koljenima, stopalima, kao i ramenima i među lopaticama. Često su me, također, pratili i opći bolovi u mišićima, posebice po fizičkom radu ili vježbanju. Sa probavom sam imala problema dugi niz godina, od želudca nadalje, s više ili manje izraženim, ponavljajućim simptomima.

Vježbe sam počela raditi postepeno. Trebalo mi je neko vrijeme da uspijem zadržati pozornost na pokret. Uskoro sam osjećala veću fleksibilnost pri hodu, a peristaltika se vježbama poboljšavala. Tako sam postepeno uvodila nove vježbe koje sam dobila preko e-pošte.

U ljetnom periodu mi se nekoliko puta desilo da ne mogu zaspati zbog poteškoća u stomaku, ali sam nakon nekoliko vježbi navečer uspijevala mirno zaspati. Sada nakon godinu dana i nakon još jednog sudjelovanja na radionici osvježila sam i produbila znanje.

Naravno, sada gledam drugačije nego lani; osjećam veći stupanj pažnje, svijesti o tijelu i onome što se događa unutar njega. Svjesnija sam kako tijelo reagira na određeni položaj i poduzimam odgovarajuće mjere. Nakon godine dana kretanje je lakše, imam puno više snage i osjećaja pri radu i opterećenju tijela. Tako ne tratim energiju, već je korisno usmjeravam.

Bolovi u tijelu su nestali. Kada se povremeno jave tretiram ih drugačije. Hodanje je postalo zadovoljstvo, kao i rad u kući i vrtu, jer me ne umaraju i znam kada mi je dovoljno. Primjećujem da u zadnje vrijeme zaboravljam štapove za hodanje i da ih zapravo niti ne trebam. Probava se uvelike poboljšala, a problemi ako se i pojave brzo nestanu. Shvaćam da se, međutim, sa tijelom i osjećajima moram svjesno baviti.

Hvala i srdačan pozdrav,

Mileva, Nabrežina