Nakon šest godina u triatlonu, uporna ozljeda iliotibijalne vrpce natjerala me da se prebacim u biciklizam. No, i ondje se često javljala, a ni terapije ni ikakva istezanja nisu pomagali kad bi se upala javila. I nakon prestanka aktivnog bavljenja sportom, bol se i dalje javljala uz razne druge probleme na lijevoj strani tijela. Bez puno očekivanja, javila sam se Alešu, kojeg sam se sjećala tek kao vlasnika biciklističkog dućana u koji smo dolazili po opremu u doba kad nije bilo internet trgovina i e-baya. Aleš je mi je s puno strpljenja i pozitivnim stavom objasnio uzroke ozljede i poručio mi kako se to može bez problema riješiti. To mi je tada zvučalo kao znanstvena fantastika. Ideja da ću moći trčati bez bolova činila mi se neostvarivom.

Ipak, njegov pozitivan stav ulio mi je nadu. Kroz sljedećih par tretmana, naučila sam kroz kontrolirani pokret osvijestiti napetost u tijelu, ali i osvijestiti takva stanja i situacije u životu. Postala sam odjednom svjesna koliko toga u životu radim nesvjesno i iz navike, te kako ponavljajući obrasci rezultiraju uvijek istim, negativnim posljedicama. Kroz vježbe, bol je nestala, a što je još važnije, otkrila sam koji uzroci su do nje doveli. Nakon svega, mogu reći da najveća dobrobit kliničke somatike koju sam osjetila nije bila “samo” rješenje ozljede ( o čemu sam sanjala ), već i promjena mog pogleda i kontrole vlastitog života.

Veliko hvala Alešu na ogromnom strpljenju u objašnjavanju i pokazivanju vježbi, te toplini i brizi koja se osjetila od prvog maila pa do dan danas kad često pita kako sam.

Znam koliko je nezahvalno drugima preporučivati tretmane ili terapije, ali otkrivši kako je klinička somatika neobično jednostavan način buđenja tijela i svijesti, koristim priliku da govorim o njoj svima do kojih mi je stalo, u želji da će sami odlučiti napraviti malu, a veliku promjenu svog života – nabolje.

Jelena Gracin, Hvar