Osvrt na školovanje za učitelja AEQ® metode 3. stupnja
Po završetku školovanja za AEQ ® učitelja 2.stupnja još mi je porastao apetit za učenjem i nastavkom školovanja na višoj razini jer sam sve više shvaćao moć i utjecaj metode. Školovanje do razine 3 je kao što je jednom Aleš i rekao da je to osnovna škola. Nisam baš to tada htio tako prihvatiti jer sam imao osjećaja da je to znanje puno veće.
Znanje koje sam usvojio na drugom stupnju se upotrebljava na način da se objasni klijentu kako određeni fizikalni zakoni i principi funkcioniraju u životu i kakve su posljedice ako ga se ignorira i pokušava zaobići a kakve su posljedice kada ga se uvažava i po njemu postupa. Nakon toga slijedi učenje vježbi na način da se govori klijentu kako da izvodi vježbu, kako da pomakne koji dio svoga tijela, koje mišiće prilikom toga da koristi na kakav način da bi pokret bio prijatno izveden. Takav način već ima veliki utjecaj na klijenta te mu može pomoći u rješavanju bolova i nelagoda koje ima, i tako već pristiže veći broj informacija iz tijela do svjesnog dijela u korteksu i osoba ima veću svjesnost o sebi.
Na AEQ ® 3. stupnju se to još obogaćuje vođenje pokreta na način da učitelj aktivno vodi osim riječima još i svojim rukama klijenta u pokret te mu se pokret olakšava ili otežava a sve u cilju da još više informacija iz tijela dođe do senzornog centra koji se nalazi u svjesnom dijelu mozga i to omogućava da se postigne još i precizniji smjer u kojega se vodi određeni dio tijela. To zahtjeva još veću dubinu i širinu znanja i omogućava još veću razinu razumijevanja funkcije kretanja i njenog utjecaja na ponašanje koje pak definira kakav je život i kakav nam može biti doživljaj života i kakva ćemo iskustva imati.
Ta razlika znanja koju sam usvojio i koju sam želio to je razlika između 2 i 3 stupnja školovanja i to me je malo i frustriralo i činilo me je nestrpljivim. U nekom trenutku sam se sjetio izreke od Arthura Ashe-a: „Start where you are. Use what you have. Do what you can“, što mi je pomoglo i dalo motiv na nastavak rada na sebi i klijentima sa trenutnim znanjem kojega sam imao ali sam ga sa iskustvom i podizao. Na to mi se je nadovezalo iz učenja što nam je Aleš često puta znao reći da je pravovremenost ključna, te sam vjerovao da je napravio jako kvalitetan koncept učenja i vremenskog razmaka koji je potreban da bi se aktualiziralo znanje.
Naravno da su riječi bitne, ali tu shvaćam još više i koliko su bitne i na koji način su izgovorene, te se stvara jedno novo definiranje i jasnije postaje kakav je moguć utjecaj da se osoba promijeni kada se aktivnim učenjem utječe na nju.
Već prvi modul je bio snažan i zahtjevan, dao mi je još jasniji pogled na materiju o kojoj se uči, koliko se proširuje i produbljuje pogled na čovjeka, na kretanje, okruženje i koliko je bitno bilo ići postupno kako je i koncipirano samo školovanje zbog čega je i dugačkog trajanja. Shvaćanje i razina u koju sam zakoračio je veća kao i odgovornost koja dolazi u paketu sa znanjem i koliko je još važno učiti i usvojiti znanja da bi se kvalitetno vodilo aktivno učenje pokreta nekoj osobi.
Poslije svakog modula sam na sebi jasno osjetio rezultat rada, pa tako nakon obrađenog refleksa zelenog svjetla dolaze osjećaji koji mi jasno daju do znanja gdje držim gas, na kojim životnim poljima je velika želja za napretkom ali kotači koji bi me trebali pomaknuti prema naprijed se samo vrte u mjestu i trošim se, ali nikuda ne idem koliko god da sam gas stiskao.
Nakon što smo obradili refleks crvenog svjetla dolazi do moje svijesti kako se ne pokrećem gdje bi trebao i kako sam zablokiran i niti ne dozvoljavam si da to uopće i osjetim, tu se kreiraju razlozi u mojoj glavi u obliku da je sve protiv mene, da je drugima lakše…
Nakon što smo obradili refleks traume su došli snažni osjećaji koliko sam izokrenut i koliko nepotrebnog odguravanja i pritisaka u tlo činim da bi prikrio od samoga sebe ukupnu nesimetričnost i bio prilagodljiv i prihvatljiv okruženju da zašto sam i u nekom okruženju bio predugo. Tokom školovanja svatko od nas studenata se sve više i više počeo tako brinuti za sebe, a od Aleša smo dobivali objašnjenja zašto je to tako te kroz učenje kako to mijenjati.
U tom njegovom objašnjenju uvijek je bila neka određena tema školovanja koju je argumentirao sa fizičkim zakonima, tj. zakonima koji vladaju prirodom i njihovim utjecajem na nas, kada kažem nas mislim na sve nas ljude i kako postoje različite reakcije ljudi na te zakone i principe ali su samo određene reakcije primjerene i vode u boljitak.
Osjetiti vlastitu neefikasnost i nesklad u prirodnom vremenskom tijeku dosta je neugodno i poražavajuće, nije mi ni malo lako bilo biti sa samim sobom, hm a tek drugima sa mnom (hvala im), eto razloga i motiva da budem netko drugi, i pobjegnem od svoje biti još jedan put, no ne i ovaj put.
Taj pritisak koji sam osjećao sam počeo koristiti za promjenu sebe i odnosa do sebe a tako i okoline. Teška su to razdoblja bila za prožvakati i suočiti se sa vlastitom nemoći ali je to bio put do shvaćanja da je ta nemoć koliko stvarna toliko i prividna kada se otkloni štetan utjecaj senzorno motorne amnezije u koktelu sa previše podignutim tonusom mišića. To je moment kada sam još bolje shvatio i uočio kako moja podsvijest djeluje i koliko je ona učinkovita u tome da ja ne budem učinkovit u ostvarenju i kreiranju svoje potencijalne budućnosti. Velika je razdvojenost u meni bila od ja za kojega mislim da jesam i od ja kojega stvarno jesam, od podsvjesnog ja.
Koliki je utjecaj naše prošlosti na nas i koliko je još aktivan i koliko je u nama u kojem obliku, te kako na taj način štetno utječe na naše živote ako ga ne osjetimo i ne znamo onda da nema potrebe više za takvim mehanizmom zaštite, kakav bi bio rezultat nastavka života bez da to mijenjamo, te kako kroz učenje AEQ metode smanjiti štetnost utjecaja prošlosti i izabrati drugačiji put nastavka koračanja kroz život, neke su od problematika kojima smo se bavili.
Tu se nalaze pitanja do kojih vjerojatno ne bih nikada niti došao zbog selektivnog sljepila koje mi je omogućavala senzorno motorna amnezija, a kada ti nedostaje pitanja onda znaš da neće doći ni odgovori, a kada se istražuje onda se trebaju i postavljati prava pitanja.
Mogu reći da smo širinu ljudskog egzistiranja obrađivali kroz Alešova objašnjenja određene teme koja ja bitna i naravno hrpu naših pitanja koja su uslijedila, a po kojima je on prepoznavao što nas zanima i što još dovoljno ne razumijemo, pa nam je dodavao informacije koje su se povezivale da se stvori cijela slika. Dubinu znanja smo učili kroz tijelo i načine pandikuliranja te tako malo po malo otkrivali cjelinu i bit.
Učenje se odvijalo na profesionalan način gdje imamo priliku gledati u real time kako se radi aktivno učenje od Aleša na klijentu, zatim dobivamo osobno od njega dio po dio aktivnog tretmana na sebi, i onda učimo uz njegov nadzor jedni na drugima.
Podizanje tjelesnog osjeta mi omogućava bolje osjećanje za pravu mjeru koja je potrebna za vlastiti život, za obitelj, posao i ostala polja da bi bio uravnotežen sa okolinom i okruženjem te aktivno uređivao svoj život i utjecao primjereno na živote svojih najmilijih.
I tako malo po malo sam dolazio do usklađivanja IMATI i BITI i shvaćanja da jedno ne mora nužno oduzimati drugo, da je svijet u kojem živimo sazdan od dualnosti, kao što smo mi dio nje tako smo i mi dualni te da treba znati povezati dva kraja dualnosti i da je za to potrebna i jasna komunikacija koja popunjava prostor između.
Da bi nešto znao potrebno je učiti.
